Čačić tvrdi da je Šepić svakako bio jedan od zavjerenika koji je htio po političkim uputama HDZ-a uništiti ConingRadimir Čačić, župan Varaždinske županije i ministar u vladi Ivice Račana, koji se na idućim parlamentarnim izborima namjerava kandidirati za premijera, smatra da Nenad Šepić ni u kom slučaju ne bi smio biti izabran za predsjednika Visokog trgovačkog suda.

"Nenad Šepić posve je neprihvatljiv kandidat za predsjednika Visokog trgovačkog suda. Osobno sam se uvjerio da je on politička marioneta HDZ-a, spremna na drastična kršenja nezavisnosti sudbene vlasti u političke svrhe", izjavio je za Nacional Radimir Čačić. Čačić je Nacionalu dostavio i dokument Ministarstva privatizacije iz 1998., koji pokazuje da njegove tvrdnje nisu neutemeljene.

Natječaj za izbor novog predsjednika Visokog trgovačkog suda, a ponajviše Nenad Šepić, već su tjednima u središtu pozornosti. Šepić je u pretprošli ponedjeljak na sjednici Sudačkog vijeća Visokog trgovačkog suda kao jedan od pet kandidata dobio najviše, ukupno pet od osam glasova, te je nakon rasprave odlučeno da samo on bude predložen kao najkvalitetniji kandidat za novog predsjednika. Konačnu odluku o tomu bi do 7. ožujka trebala donijeti nova ministrica pravosuđa Ana Lovrin.

Tjednik Globus prije nekoliko je tjedana objavio tekst u kojem je naveo da Državno odvjetništvo Šepića sumnjiči za veze s organiziranim kriminalom. Potom je prije nekoliko dana Državno odvjetništvo optužilo Šepića da je zajedno s još četvoricom djelatnika Visokog trgovačkog suda tijekom stečaja zagrebačke tvrtke Derma 1999. uzeo pozajmicu od 3 milijuna kuna i nije ju vratio. Nedugo potom, Državno sudbeno vijeće odbilo im je ukinuti imunitet i sumnje Državnog odvjetništva u tom su slučaju blokirane, odnosno nominalno prikazane kao neosnovane.

Neformalno se već dulje vrijeme dio sudaca trgovačkih sudova sumnjiči za korupciju. Prvi ministar pravosuđa u Račanovoj vladi Stjepan Ivanišević izjasnio se o trgovačkim sudovima kao o žarištu korupcije, a Ingrid Antičević Marinović, njegova nasljednica, nije htjela izabrati Nenada Šepića za predsjednika Visokog trgovačkog suda zbog navodnih repova koji se za njim vuku, iako ih nije precizno opisala. Utoliko se upravo Šepić prvi našao na udaru javne kritike, koja je tijekom tekućeg natječaja za Visoki trgovački sud kulminirala u nekolicini kritički intoniranih novinskih tekstova, ali i neuspjeloj akciji Državnog odvjetništva.

Šepića je sve to jako razljutilo. Nominalno je imao razloga za ljutnju, jer su sve kritike bile nepotkrijepljenje i mogao se čak predstavljati žrtvom političkog progona. Međutim, te su se okolnosti promijenile prošlog tjedna, kad ga je prozvao Radimir Čačić.

Čačić je Nacionalu dostavio dokument Ministarstva privatizacije sa sljedećim naslovom: "Zabilješka sa sastanka održanog u ministarstvu privatizacije 11. lipnja 1998." U njemu u uvodu piše da je sastanak održan na inicijativu ministra privatizacije Milana Kovača, da se na njemu razmatralo tada aktualno stanje glede poduzeća Coning iz Varaždina, te da su se analizirale radnje koje su se poduzele u vezi s poništenjem pretvorbe Coninga. Odmah potom u dokumentu se navodi tko je bio na sastanku. Sastankom je predsjedao tadašnji ministar privatizacije Milan Kovač, a osim njega na sastanku je bilo još 11 ljudi. Odmah ispod Kovača, vjerojatno kao drugi najviši po zvanju, naveden je Nenad Šepić, tadašnji predsjednik Visokog trgovačkog suda. Osim Šepića i Kovača, sastanku su prisustvovali dužnosnici Fonda za privatizaciju, Financijske policije, direktori nekih privatnih tvrtki, te dva odvjetnika.

Dokument pokazuje da je Šepić kao čelnik Visokog trgovačkog suda, dakle istaknuti predstavnik sudske vlasti, koja nominalno djeluje posve neovisno od izvršne, sudjelovao na sastanku gdje su dužnosnici Vlade, direktori tvrtki i odvjetnici zajedno s njim dogovarali što učiniti s tvrtkom Coning, koja je tada bila u privatnom vlasništvu.
Čačić je za Nacional izjavio da je upravo nevjerojatno koliko su daleko u nezakonitostima išli tadašnji HDZ-ovi dužnosnici i opisao okolnosti koje su prethodile tom sastanku.

"Normalnom je čovjeku nezamislivo da se takvo što uopće moglo dogoditi, a posve je nevjerojatno da su o tomu još sastavili i zapisnik. Ta je priča počela 1995. Tada je na Saboru HDZ-a tadašnji direktor Fonda za privatizaciju Milan Kovač pred kamerama HTV-a počeo govoriti o najvećoj privatizacijskoj pljački u Hrvatskoj, koju je tijekom privatizacije Coninga proveo Radimir Čačić. Tada je najavio da će to procesuirati i nekoliko tjedana nakon toga u tvrtku nam je stiglo 5-6 inspektora iz Zagreba i ondje su proveli šest mjeseci. Nakon toga napisali su izvještaj u kojem stoji da nisu našli nikakve nepravilnosti. Međutim, Fond je poništio našu pretvorbu. Posjedujem uputu pisanu rukom, koju je najvjerojatnije sastavio Milan Kovač, u kojoj stoji da pretvorbu Coninga treba provesti pod formom revizije. Taj su mi papirić dostavili moji izvori iz Fonda za privatizaciju. Potom su nam uzeli tvrtku, vodili poslove, isisali novac iz tvrtke i slično. Glavnu ulogu u cijeloj toj priči odradio je Miroslav Hreljac, koji je tada bio direktor Ing projekta iz Varaždina. Tako su nazvali tvrtku koja je naslijedila Coning nakon što su poništili pretvorbu. Potom smo mi podigli tužbu Ustavnom sudu, koji je još 1999. sve to poništio", kaže Radimir Čačić.

Čačić je potom kazneno i u građanskoj parnici tužio Kovača i Hreljca. Čačić tvrdi da se Kovač branio imunitetom i uspio postupak otjerati u zastaru, te da je njegov podređeni iz varaždinskog ureda Fonda za privatizaciju kazneno osuđen na osam mjeseci zatvora i dvije godine uvjetno zbog onoga što su njih dvojica o Čačiću i njegovoj tvrtki zajedno izrekli. Ujedno je morao platiti i oko 70 tisuća kuna odštete.

"Mi smo u cijeloj toj priči formirali nove tvrtke i pokušali poslovno preživjeti, a HDZ nam je pokušao oduzeti i cijelu imovinu. U toj situaciji došlo je do spornog sastanka na kojem je sudjelovao i Šepić. Na tom su sastanku dužnosnici Vlade i Šepić, zajedno s predstavnicima zainteresiranih tvrtki koje su htjele prigrabiti našu imovinu, dogovarali strategiju kako nas uništiti. Hreljca smo tužili zbog štete koju je nanio Coningu, a on se branio tako da je na sud donio sporne dokumente i zapisnik, valjda kao dokaz da nije radio sam, nego na temelju zajedničkih uputa vrha Vlade i pravosudne vlasti", kaže Čačić.
Sporni zapisnik donosi i kratak opis onoga što su sudionici na tom višesatnom sastanku govorili. Šepić je, prema onomu što se nalazi u dokumentu, ukratko rekao sljedeće: na temelju podataka o stanju iz sudskog registra, razvidno je da poduzeća kćeri Coninga to zapravo nisu u pravnom smislu, budući da su njihov osnivački kapital dionice Coninga. U preciznom, ali i najvjerojatnije dugotrajnom postupku potrebno je pobiti radnje koje su dovele do tog stanja. Ako bi se donijela odluka o stečaju Ing projekta, potrebno je prethodno premjestiti sjedište društva u Zagreb, kako bi se izbjegla moguća pristranost suda u Varaždinu u odnosu na ovaj predmet. Međutim prethodno je svakako potrebno analizirati kakve bi posljedice proizašle za GP Zagorje iz Varaždina.

Čačić tvrdi da je Šepić svakako bio jedan od zavjerenika koji je htio po političkim uputama HDZ-a uništiti Coning, ali tvrdi da se, dok je on bio predsjednik Visokog trgovačkog suda, dogodio još jedan skandal za koji osobno zna. "Varaždinski trgovački sud Coningu je svojedobno zabranio raspolaganje svojim dionicama u Varaždinskoj banci. Kada smo dobili tu sudsku odluku, zatražili smo da vidimo dokumente tko nas je tužio i zašto. Pokazalo se da je sud donio to rješenje po nečijim uputama, bez ikakvog formalnog zahtjeva. Potom smo zatražili sastanak kod Šepića. Na sastanku sam bio sa svojim tadašnjim odvjetnikom Ivicom Crnićem i tražili smo od Šepića da zatraži da se taj slučaj hitno ispita i poništi. Šepića smo informirali o slučaju, a on nam je počeo pričati o nezavisnosti sudstva i kako svaka strana u sporu misli da je u pravu, te da suci o svemu neovisno odlučuju. Kada sam mu uspio detaljno objasniti o kakvoj se svinjariji radi, umalo je pao pod stol i posve pocrvenio. Prvo je rekao da to nije moguće, a potom smo mjesecima čekali na njeno poništenje. To najbolje govori o tomu kako su trgovački sudovi funkcionirali dok im je on bio na čelu", rekao je za Nacional Radimir Čačić.
Nacional je prošli tjedan u više navrata pokušao dogovoriti sastanak sa Šepićem, ali se to na kraju nije dogodilo. Tako nismo uspjeli doznati kako Šepić objašnjava svoju ulogu na tom sastanku i smatra li da je kao pravosudni dužnosnik tako postupio suprotno načelu trodiobe vlasti.

Prema Zakonu o sudovima trgovački sudovi ponovo su ustanovljeni kao specijalizirani sudovi za suđenje u određenim vrstama sporova kao što su pomorski i statusni sporovi, sporovi iz industrijskog vlasništva, autorski sporovi i slično. Vrijednosti oko kojih se sukobljene stranke u njima spore često su vrlo velike, a ishod takvih sporova posredno može utjecati ne samo na sudbine onih tvrtki koje sporove izgube, nego i na gospodarski život zemlje u cijelosti. Kao drugostupanjski sud za sve trgovačke sudove u Hrvatskoj, Visoki trgovački sud donosi pravomoćne odluke u stečajnim predmetima. Protiv takvih odluka može se izjaviti samo ustavna tužba, a u ostalim stvarima može se tražiti revizija pri Vrhovnom sudu. Sve to pokazuje da je funkcija predsjednika takvog suda prilično utjecajna.

Nenad Šepić rodio se 1943. u Harpendenu u Velikoj Britaniji. Na zagrebačkom Pravnom fakultetu diplomirao je 1965. Tri godine poslije magistrirao je temom "Djelovanje arbitražne klauzule na određenje mjerodavnog supstancijalnog prava". Vježbeničku praksu obavljao je na Okružnom privrednom sudu od 1971. do 1973., kad je položio pravosudni ispit. Godinu potom zaposlio se u tvrtki Tehničar iz Zagreba, kao direktor općih, kadrovskih i pravnih poslova. U Okružnom privrednom sudu u Zagrebu za suca je izabran 1977. i ondje je radio sve do 1995., kad je imenovan predsjednikom Visokog trgovačkog suda. Šepić je radio i kao stečajni sudac, a ponosan je kako je proveo stečaj u Zagrebačkoj tvornici papira i tvrtki Sljeme-trgovina.
Šepić je Visokim trgovačkim sudom predsjedavao do 2002. Tvrdi da je za svog mandata povećao učinkovitost rada suda i smanjio zaostatke te Visoki trgovački sud uspio prometnuti među vodeće u zemlji po učinkovitosti. Posebno je ponosan na rezultate 2000., kad je sa samo 15 sudaca povećao broj riješenih predmeta za gotovo 9 posto u odnosu na prethodnu godinu.
Šepić vjeruje da mu u prilog ide to što je u suradnji sa Svjetskom bankom za svog mandata pokrenuo informatizaciju trgovačkih sudova, koja je tek nedavno dovršena. Radio je i na usklađenju trgovačkih društava sa Zakonom o trgovačkim društvima, te na kompjuterizaciji registara trgovačkih sudova.
Duboko ga je povrijedilo to što ga je 2002., godinu prije isteka mandata, nakon izmjena i dopuna Zakona o sudovima, na novi mandat odbila potvrditi Ingrid Antičević Marinović, tadašnja ministrica pravosuđa. Ona je tada ignorirala i podršku Opće sjednice Vrhovnog suda. Misli da je taj zakon donesen isključivo kako bi se smijenili tadašnji predsjednici sudova, a posebno mu smeta što je smijenjen nakon dva poništena natječaja u kojima ga je Sudačko vijeće predlagalo za predsjednika. Nakon smjene prestao je biti ispitivač za predmete građansko i trgovačko pravo, te pravo društava u povjerenstvu za polaganje stručnog ispita za stečajne upravitelje, a otad više nije ni ispitivač za predmet trgovačko pravo u povjerenstvu za polaganje javnobilježničkog ispita.
Šepić je potom nastavio raditi kao sudac, te je u četiri godine izradio 1100 odluka. Usto je vodio veći broj arbitražnih postupaka kao sudac u stalnom izabranom sudištu Hrvatske gospodarske komore. Šepić je sudjelovao u izradi nekih zakona, a zanimljivo je da se u slobodno vrijeme bavi književnošću. Član je Društva hrvatskih književnika. Objavio je tri zbirke pripovijesti i tri romana.