Philip Seymour Hoffman sa pratiljom na dodjeli Oscara Osvajanjem Oscara za najboljega glumca za ulogu Trumana Capotea u filmu "Capote", 38-godišnji Philip Seymour Hoffman konačno je nagrađen za svoju vrhunsku glumačku vještinu. Do sada poznat samo kao odličan glumac u najčešće sporednim ulogama, ovim je dokazao da u Hollywoodu ne moraš biti visok, vitak i lijep da bi bio cijenjen, nego da možeš biti debeo, neuredan i ne držati do javnog imidža a da te pritom odreda cijene. Posljednjih desetak godina Hoffman je bio poznat kao "onaj plavi debeli" koji je bio briljantan u "Kralju pornića" 1997., koji je glumio perverznjaka u "Sreći" 1999., bio veća zvijezda od Roberta de Nira u filmu "Nepodnošljivi prijatelji" i od Toma Cruisea u "Magnoliji", da ne spominjemo film "Talentirani gospodin Ripley" gdje je zasjenio Judea Lawa i Matta Damona. No trebale su godine da netko naoko neuglednom Hoffmanu dodijeli glavnu ulogu u filmu, što je napravio redatelj Bennett Miller, njegov srednjoškolski prijatelj, u filmu "Capote". U posljednjih mjesec dana gotovo sve najvažnije udruge filmskih kritičara, udruge glumaca i raznih filmskih djelatnika proglasile su Hoffmana najboljim glumcem za tu ulogu, slijedilo je osvajanje Zlatnoga globusa i sada Oscara.

Film "Capote" počinje krajem 1959., kada Truman Capote, američki pisac tada poznat po knjizi "Doručak kod Tiffanyja", primjećuje članak o ubojstvu četveročlane obitelji u Kansasu. Isprva želi napisati novinski tekst o tome te istražuje okolnosti umorstva zajedno s književnicom i prijateljicom iz djetinjstva Harper Lee (Catherine Keener), poznatom po knjizi "Ubiti pticu rugalicu". Policija uskoro uhiti ubojice, Perryja Smitha (Clifton Collins jr.) i Dicka Hickoka (Mark Pellegrino), a Capote im isprva nudi pomoć kako bi se zbližio s njima. U tim trenucima Capote shvaća da ima materijal za svoju novu knjigu koju naziva "In Cold Blood", ali čeka nekoliko godina da ubojice budu osuđene na smrt kako bi knjiga imala atraktivan završetak. U tih nekoliko godina Capote se zbliži sa Smithom kako bi saznao detalje umorstva.

Philip Seymour Hoffman rođen je u predgrađu Rochestera u državi New York. Roditelji su mu se razveli kad je imao devet godina te je uz brata i dvije sestre odrastao s majkom, borcem za građanska prava. Za glumu se zainteresirao u srednjoj školi zbog djevojke u koju se zaljubio, a ujedno je bio i jako dobar sportaš, igrač bejzbola i hrvač, čime se prestao baviti nakon ozljede vrata. Glumu je studirao na akademiji u New Yorku, a paralelno s filmskim nastupima stvorio je odličnu karijeru i u kazalištu zbog čega je dva puta nominiran za Tonyja, kazališnog Oscara. Nakon filma "Capote" došlo je vrijeme da se proslavi u skupim hollywoodskim hitovima te ćemo ga uskoro vidjeti kao glavnog negativca i protivnika Toma Cruisea u filmu "Nemoguća misija 3". O svemu tome razgovarali smo s Hoffmanom ekskluzivno za Nacional u Berlinu, u hotelu "Ritz-Carlton". Još je jednom dokazao da ne mari za svoj imidž u javnosti. Odjeven u demode kariranu košulju, neobrijan i nepočešljan, još je jednom pokazao koliko se razlikuje od hollywoodske glumačke elite.

NACIONAL: Kako ste prišli liku Trumana Capotea? On je američki književni heroj, ali jeste li vi njega gledali kao pozitivca ili negativca?

- Ne bih rekao da je Capote američki heroj. On je bio usamljenik koji je dobio ono što je htio. U potrazi za onim što je želio, za dobrom pričom, izgubio je sve ostalo. Capotea su ikonom američke kulture učinile njegove pogreške. Američka javnost se identificirala s time, s njegovim padom. To je klasična, univerzalna, šekspirijanska priča epskih proporcija o tragediji čovjeka, Trumana Capotea, koji je pisao knjigu u ekstremnim okolnostima. Njegova ambicija susrela se s tragedijom likova koji su počinili ubojstvo, što je raspirilo tragediju.

NACIONAL: Koliko je vama osobno bilo teško odglumiti Trumana Capotea s obzirom na to da ste u karijeri glumili niz teških i zahtjevnih uloga?

- Bilo mi je jako teško, u kolekciji teških uloga ovo je bila najteža. Možda sam glumeći u kazalištu imao jednako teških uloga, ali ako gledamo filmsku karijeru, onda je ovo bila moja najteža uloga. Truman Capote živio je emocionalno bogat i kompliciran život koji je ovisio o događajima oko njega. On je ovisio o tim događajima, nije mogao funkcionirati bez njih. Capote je imao posebnu boju glasa koju je bilo teško imitirati. To nije običan visoki glas, to je unikatan glas. Dugo sam vremena preslušavao snimke njegova glasa, njegovih govora. Što se tiče pića i njegova alkoholiziranja, tu smo sasvim suprotni jer ja ne pijem. Svakog dana snimanja potrošio bih sat i pol vremena na analizu scenarija i snimki samog sebe tijekom proba, na analizu svega što sam pročitao o Capoteu. Tako sam stvarao osobnu povezanost s Capoteom. To je, u stvari, bit glume, osobno se povezati s likom koji glumiš. Ako ne shvaćam zašto bih trebao glumiti neku ulogu, ako ne mogu svoju glumu staviti u neki kontekst, ako se ne mogu uživjeti u ulogu čak ni nakon što oslobodim svoju maštu, onda neću ni prihvatiti ulogu u filmu.

NACIONAL: Je li vam bilo teško izići iz uloge Trumana Capotea i preuzeti novu ulogu, onu u filmu "Nemoguća misija 3"?

- Imao sam nešto slobodnog vremena prije nego što sam počeo snimati "Nemoguću misiju 3". Ta je uloga sasvim suprotna od one Trumana Capotea, u "Nemogućoj misiji 3" glumim gadnog negativca i bilo mi je vrlo lako prilagoditi se toj ulozi.

NACIONAL: Koliko je ta biografska uloga teška i zbog toga što američka publika u posljednje vrijeme rijetko ima priliku vidjeti takve uloge?

- Ne bih se složio s vašom tvrdnjom. Postoji jako mnogo dobrih nezavisnih filmova u Americi i jako puno dobrih visokobudžetnih, kao što ih postoji jako puno dobrih diljem svijeta. Ja gledam je li film dobar ili loš, a ne tko ga je snimio i za koliko novca. Kao što postoje dobri filmovi nastali u produkciji velikih filmskih kompanija tako postoje i grozomorno loši umjetnički filmovi. Zaista vjerujem u ovo što vam kažem. Meni se svidio Spielbergov "München", koji je producirala velika filmska kompanija.

NACIONAL: Što će se s osvajanjem Oscara promijeniti u vašoj karijeri?

- Uvijek se nešto mijenja kada film dobije priznanje. Mislim da u slučaju "Capotea" ne trebamo govoriti samo o meni i mojoj ulozi nego o cjelokupnom filmu koji je doista priznat. Nikada nisam pomislio da bi film mogao dobiti toliko nagrada. Mislili smo da će to biti dobar film i nadali se da će ga pogledati što više ljudi.

NACIONAL: Jeste li se pribojavali činjenice da se, paralelno s vašim, snima još jedan film o Trumanu Capoteu?

- Ne, jer smo prije dvije godine saznali za još jedan projekt "Capote" koji se zove "Infamous" i koji režira Douglas McGrath s Danielom Craigom i Sandrom Bullock. Kada smo počeli snimati svog "Capotea", već su nam bile dojadile priče o još jednom takvom filmu pa na to nismo ni obraćali pozornost. Pojma nemam zašto se odjednom pojavljuju dva filma o Capoteu, ali, koliko znam, njihov pristup filmu i Trumanu Capoteu potpuno je drukčiji od našega.

NACIONAL: Kada ste prvi put pročitali Capoteovu knjigu "In Cold Blood" i je li vas ona zaintrigirala istog trenutka?

- Nisam pročitao ništa od Capotea sve dok nisam prihvatio ulogu u ovom filmu, moram priznati da mi je on bio potpuna nepoznanica. Mislim da je to čak bilo i bolje za mene jer bi me se sve što bih znao o njemu moglo previše dojmiti. Ovako nisam bio impresioniran pa sam mogao manipulirati svim informacijama koje sam naknadno dobio. Kada sam shvatio kakav je bio Capote, impresionirala me njegova karizmatičnost i njegova otvorenost.

NACIONAL: Truman Capote bio je homoseksualac. Gledatelj filma to može osjetiti, ali ne i vidjeti dodir ili poljubac Capotea i nekog muškarca.

- Apsurdno je pitati zašto se u filmu to ne vidi jer ovo nije film o Capoteovoj seksualnosti. Nije bilo seksa između Capotea i ubojice prilikom susreta u zatvorskoj ćeliji, nije bilo ni poljupca, barem prema onome što je rekao Gerald Clarke, autor biografije o Trumanu Capoteu. Takva tema je tabloidna, tabloidi iskorištavaju činjenice da je netko homoseksualac. Zašto bismo mi u filmu to prikazivali ako je jasno da je tema filma mnogo dublja? Kažete da gledatelj osjeća da je Capote bio homoseksualac. Pa sve se u životu i bazira na osjećajima, ljudi su određeni svojim osjećajima. Bol koju osjetimo dolazi iz osjećaja, a ne od razmišljanja hoće li mi ga popušiti ili ne.

NACIONAL: Kako gledate na to da je ove godine u konkurenciji za Oscara bilo nekoliko filmova koji su povezani s homoseksualizmom, poput filmova "Planina Brokeback" i "Transamerica"?

- Ne znam, meni to nije čudno, s obzirom na to da je "Capote" treći ili četvrti film u kojem glumim homoseksualca. Sjetite se filmova "Kralj pornića" i "Nepodnošljivi prijatelji". Ne znam treba li to komentirati, meni je zanimljivije to što većina filmova nominiranih za Oscara nije zaradila golem novac na kinoblagajnama. To treba komentirati. Ne vidim što je čudno u tome što u karijeri nisam uvijek glumio heteroseksualce. Nema ničeg čudnog u tome što sam poljubio Marca Wahlberga prije osam godina u "Kralju pornića". Nikada mi nitko nije rekao kako će to biti loše za moju karijeru. Možda je to zato što nikad nisam mario za svoj status poznate osobe.

NACIONAL: Zanimljivo je da ste vi, redatelj Bennett Miller i scenarist Dan Futterman srednjoškolski prijatelji. Jeste li već tada znali da ćete postati glumac?

- Ne bih rekao da sam tada uopće znao što želim raditi u životu. Nas trojica smo se upoznali u školi glume kada smo imali 16 godina. Bio sam jako mlad i nisam bio osobito talentiran za glumu. Međutim, imao sam ljubav, strast prema glumi, kao što su i njih dvojica imali istu strast pa smo sva trojica ostali u filmskom biznisu. Tek sam na fakultetu definitivno shvatio da želim postati glumac.

NACIONAL: Vaš izbor uloga od tada je vrlo impresivan, nikada niste tražili uloge u velikim hitovima nego ste se dokazivali u malim filmovima ulogama osobenjaka.

- To je zato što sam uvijek bio zainteresiraniji za posao nego za samopromociju. Svatko voli biti cijenjen i hvaljen, što je dio ovog posla, ali ja nikada nisam tražio način da se proguram i promoviram. Više volim kada moj rad impresionira ljude.

NACIONAL: Sve će se to promijeniti osvajanjem Oscara, a vjerojatno se promijenilo osvajanjem Zlatnoga globusa.

- Što se tiče Zlatnoga globusa, moram priznati da sam ostao potpuno skamenjen kada su mi rekli da sam osvojio nagradu. Ne znam kako se drugi ljudi osjećaju u takvim ili sličnim situacijama, ali ostao sam šokiran u trenutku kada sam shvatio da moram održati govor pred milijunima gledateljima pred tv-ekranima. Koliko god predviđao da će pročitati moje ime, u trenutku kada su to učinili, osjetio sam čudan strah. Svi su prestrašeni u tim trenucima, nitko od dobitnika nije skočio u zrak i viknuo "jupi!". Samo je pitanje koju razinu straha netko osjeća. Možda su neki prije dodjele nagrada popili tabletu za smirenje pa izgledaju drukčije. Prije dodjele ste nervozni i napeti i na samoj dodjeli sve to ispliva na površinu.

NACIONAL: Jeste li u tim trenucima, barem u sebi, rekli "nakon svih ovih godina zaslužio sam ovu nagradu"?

- O, ne, Bože, nikako. Bilo bi grozno kada bih se bavio glumom samo zbog nagrada. Filmovi se ne snimaju kako bi netko rekao "zaslužio sam ovo". Filmovi se snimaju da bi dirnuli publiku, da biste vi novinari postavljali pitanja, da bismo mi glumci ulazili u tuđe živote i glumili, zbog čega se pretvaramo u ovisnike. To je smisao filma.

NACIONAL: Zašto ste prihvatili ulogu u "Nemogućoj misiji 3" ako je to film koji odudara od svih vaših dosadašnjih filmova?

- Zato što sam se na snimanju filma osjećao poput dječaka. J. J. Abrams, redatelj "Nemoguće misije 3", moj je stari prijatelj, poznamo se već više od 15 godina. Sjećam ga se još iz 1991., kada je napisao scenarij za film "Henryjev povratak" s Harrisonom Fordom. Znam da je talentiran momak, autor je serija "Alias" i "Izgubljeni". Nažalost, nemam televizor kod kuće pa nisam gledao seriju "Izgubljeni" te mi ju je on darovao u DVD izdanju. On je nevjerojatno pametan i maštovit. Kada me je nazvao i ponudio mi ulogu u filmu, nisam ga mogao odbiti. Pročitao sam njegov scenarij i shvatio da se potrudio napraviti potpuno drukčiji film od onog što se očekuje u ovom žanru, odnosno u ovom serijalu. I uloga Toma Cruisea u ovom filmu nije uloga superheroja nego običnog ljudskog bića. Cruisea poznajem već šest godina, glumili smo zajedno u filmu "Magnolia", i uvijek je bio pristojan prema meni.