RH Alan na čelu sa Zagorcem prvo je kupio većinski udio Lovca od državeUmirovljeni general i bivši direktor RH Alana Vladimir Zagorec i Mario Plejić, danas vlasnik tvrtki Lovac trgovina i Eurogrupa, uskoro će se naći na udaru Državnog odvjetništva i policije zbog mutnih poslova u privatizaciji tvrtke Lovac. Državno odvjetništvo rekonstruiralo je kako su Zagorec i Plejić pri privatizaciji te tvrtke oštetili državu za najmanje 11 milijuna kuna.
RH Alan na čelu sa Zagorcem prvo je kupio većinski udio Lovca od države, a naknadno je isplatio i ostatak malih dioničara u toj tvrtki, te za oko 4 milijuna kuna u njoj stekao gotovo 98 posto vlasništva. Potom je Zagorec za direktora Lovca postavio Marija Plejića, u tvrtku uložio oko 8 milijuna kuna državnog novca i na kraju je prodao Plejiću za 3,1 milijun kuna. Međutim, ni tih 3,1 milijun kuna Plejić nije dao iz vlastitog džepa, nego mu ih je iz proračuna RH Alana posudio Zagorec. Novac je završio u Lovcu, a Lovac je dug vratio RH Alanu u robi. Plejić je potom kao privatna osoba posudio tvrtki Eurograding svoje supruge Sonje 2,9 milijuna kuna, koje je ona uplatila RH Alanu kao naknadu za preuzimanje Lovca. Potom se Plejić 1998. odrekao pozajmice tvrtki svoje supruge i formalno preuzeo Eurograding zajedno s Lovcem.

Policija i Državno odvjetništvo tek trebaju otkriti otkud Plejiću 2,9 milijuna kuna, je li državi prijavio taj prihod i na njega platio porez, ili ga je, što je najvjerojatnije, neovlašteno izvukao iz Lovca.
RH Alan naoružavao je Hrvatsku tijekom Domovinskog rata dok je Hrvatska bila pod embargom UN-a, a sudjelovao je i u brojnim drugim u najmanju ruku čudnim poslovima, koji su vođeni netransparentno. Na čelu mu je sve to vrijeme bio Vladimir Zagorec, koji se zahvaljujući poznanstvima koja je za to vrijeme stekao prilično obogatio. Ponajviše zbog netransparentnog poslovanja RH Alana, nije nominalno poznato ni zašto je zapravo RH Alan kupio tvrtku Lovac, koja u Zagrebu i nekim drugim mjestima u Hrvatskoj ima poslovne prostore i bavi se trgovinom oružja, lovačke, sportske i ribolovne opreme. Međutim, zbog scenarija njegove privatizacije Državno odvjetništvo sumnja da je Zagorec kao direktor RH Alana tvrtku Lovac i kupio da bi je poslije isporučio svom prijatelju Mariju Plejiću.
Priča o spornim aktivnostima Zagorca i Plejića počela je 10. prosinca 1993. Tada je Fond za privatizaciju RH Alanu prodao 50 posto Lovca. Dionice nominalne vrijednosti 350.000 DEM, RH Alan kupio je po cijeni od 950.000 maraka. Ostatak je bio u vlasništvu malih dioničara.

Nakon što je RH Alan preuzeo Lovca, Mario Plejić je 27. prosinca 1995. na konstituirajućoj sjednici nadzornog odbora tvrtke Lovac imenovan za direktora tvrtke na neodređeno vrijeme.
Do kraja 1996. RH Alan otkupio je ostatak dionica od malih dioničara i početkom 1997. u svom je vlasništvu imao 97,34 posto dionica. Tvrtka je isprva bila u teškom financijskom stanju, bez robe za prodaju, obrtnih sredstava za nabavu robe i tekuće poslovanje, s neplaćenim a dospjelim obvezama, neplaćenim i neutuženim potraživanjima i gubitkom u poslovanju od 131.142 DEM. Međutim, RH Alan je kreditirao Lovca i konsolidirao dospjela potraživanja na ime najamnine prostora, dospjelih akceptnih naloga, neplaćenih poreza, plaća radnicima i slično, a utužena su i sva potraživanja poduzeća.
U tom razdoblju napravljena je i kompletna sanacija Lovca, a provedena je i racionalizacija radnih mjesta i preraspodjela poslova u okviru mogućnosti zatečenih radnika. Na poslu su uglavnom zadržani svi radnici, a plaće su im povećane gotovo pet puta. Među ostalim, dobavljači su odabrani prema djelatnostima i potpisani su ugovori s Glockom, Steyr Mannlicherom, Hirtenbergerom, Joolom, Benetton Sportsystemom, Pilatus aircraftom i drugima.

Sve to otkriva Izvješće o poslovanju RH Alana za 1996. Međutim, u njemu se ne navodi koliko je utrošeno na sanaciju poslovnih prostora tvrtke. Nacional je od krugova bliskih MORH-u dobio na uvid drugu verziju istog izvješća, koja pokazuje da je na adaptaciju lokala, ureda i skladišta RH Alan u tom razdoblju potrošio 7.939.031 kunu. U njoj je prekrižen taj iznos, a u konačnoj verziji taj se iznos uopće ne spominje.

Nedugo potom, 12. svibnja 1997. na glavnoj skupštini RH Alana donesena je i odluka o prodaji Lovca. Toj skupštini prisustvovali su Gojko Šušak, Ivan Penić i Božo Prka, tadašnji ministri obrane, unutarnjih poslova i financija, te tadašnji direktor Alana Vladimir Zagorec i javni bilježnik Vlasta Zajec.

Tada je potvrđena odluka Upravnog odbora RH Alana o raspisivanju javnog natječaja za prodaju udjela RH Alana u Lovcu, i to po cijeni od 2.935.566 kuna. Ekspertizu imovinskog i financijskog stanja Lovca na temelju koje je određena takva prodajna cijena 10. travnja 1997. izradila je tvrtka Inženjerski biro. Nije poznato kako su došli do te cijene ako je RH Alan samo u kupnju Lovca uložio više od tog iznosa, ne računajući druga ulaganja, a posebno ona u adaptaciju poslovnih prostora u iznosu od gotovo 8 milijuna kuna.

Mjesec dana poslije RH Alan opunomoćio je Borisa Poturića iz Velike Gorice da u ime i za račun RH Alana potpiše ugovor o prijenosu suvlasničkog udjela RH Alana u Lovcu na tvrtku Eurograding, i to po cijeni od 3,1 milijun kuna. Okolnosti koje su dovele do takvog raspleta natječaja nisu poznate.
Ugovor između RH Alana i Eurogradinga potpisan je 7. srpnja 1997. kod javnog bilježnika Vlaste Zajec. Iz njega se vidi da je tvrtku Eurograding, koja se bavi graditeljstvom i uslugama, zastupala Plejićeva supruga Sonja, te da je Eurograding za tvrtku Lovac 3,1 milijun kuna trebao isplatiti 15 dana nakon potpisivanja ugovora, dakle, najkasnije 22. srpnja 1997.
Otkud Eurogradingu, koji je u vrijeme raspisivanja spornog natječaja imao samo 18.500 kuna temeljnog kapitala, novac za kupnju Lovca?

Tvrtki svoje supruge Sonje novac je posudio osobno Mario Plejić. Državno odvjetništvo ima potpisanu izjavu Marija Plejića i uplatnice iz kojih se vidi da je on dao četiri kratkoročne pozajmice Eurogradingu. Plejić je pozajmice dao između 3. lipnja i 19. srpnja 1997., kako slijedi: 3. lipnja 300 tisuća kuna, 24. lipnja 1,6 milijuna kuna, 5. srpnja 600 tisuća kuna i 19. srpnja 400 tisuća kuna. Mario Plejić zadnju ratu tog novca posudio je Eurogradingu samo tri dana prije isteka roka za uplatu 3,1 milijun kuna, koliko je trebalo platiti RH Alanu za preuzimanje Lovca.
Dvojbe otkud Plejiću taj novac u velikoj mjeri otklanja dokumentacija RH Alana, koja pokazuje da mu je ključnu pomoć pružio upravo Vladimir Zagorec. U računu dobiti i gubitka RH Alana za 1997. pod stavkom prihodi i rashodi zabilježen je povrat pozajmice Lovca u iznosu od 3,1 milijun kuna. U nastavku tog dokumenta piše: “Pozajmice koje je Lovac vratio 6. 5. 1997. i 27. 5. 1997. prikazane su kao prihod, jer u knjigovodstvenoj evidenciji nije postojalo potraživanje za dane pozajmice.” To otvara sumnju da je Vladimir Zagorec posudio Lovcu 3,1 milijun kuna a da to nije formalno proveo kroz poslovnu dokumentaciju.

Nastavak istog dokumenta izaziva ozbiljnu sumnju da Mario Plejić kao direktor Lovca tu pozajmicu nije vratio u novcu nego u robi koju je Lovac prodavao. To otkriva struktura troškova RH Alana za 1997., koja pokazuje da su troškovi RH Alana za nabavu robe od Lovca iznosili 3.038.229 kuna. Dakle, u isto vrijeme kada je RH Alan bez formalnog traga u poslovnim knjigama posudio Lovcu 3,1 milijun kuna, Lovac je isporučio RH Alanu robu gotovo posve iste vrijednosti. Isporuka te robe po svemu sudeći iskorištena je za pokriće sporne pozajmice i potom je prikazana kao prihod RH Alana.
Državno odvjetništvo sumnja da je Plejić taj novac iskoristio za privatne svrhe, izvukao ga iz Lovca, te kao privatna osoba posudio tvrtki Eurograding, u vlasništvu svoje žene, da ona njime RH Alanu plati preuzimanje Lovca. Kako je novac iz Lovca dospio u ruke Plejiću nije posve jasno, ali vjerojatno nije imao puno problema to učiniti, jer je bio direktor tvrtke, koju je usput tim novcem nekoliko mjeseci poslije i formalno preuzeo.

Naime, Plejić se u travnju 1998. odrekao svojih privatnih pozajmica Eurogradingu i kao vlasnik tvrtke Eurogrupa formalno dokapitalizirao Eurograding, preuzeo nad njim kontrolu i preimenovao Eurograding u Eurogrupu. Tako je Plejić kao direktor Lovca, formalno kroz svoju Eurogrupu, uz pomoć supruge, preuzeo i vlasništvo nad Lovcem.
Policija i Državno odvjetništvo tek trebaju precizno razjasniti zašto je Zagorec kao direktor RH Alana napravio dva izvješća o poslovanju za 1996., te u zadnjoj verziji propustio napisati da je samo u adaptaciju poslovnih prostora Lovca RH Alan uložio gotovo 8 milijuna kuna. Treba razjasniti i zašto je Zagorec prihvatio financijsku ekspertizu Inženjer biroa, po kojoj je Lovac procijenjen na 2,9 milijuna kuna.

Na spregu i bliskost Zagorca i Plejića upućuju još neki detalji. Tvrtke Eurogrupa i Eurograding registrirane su na adresi Pantovčak 34. Na istoj adresi sa svojim sinom Tomislavom stanuje i Zagorčeva bivša supruga Gordana. Upravo ispred te kuće Tomislav je i otet, što se poslije pretvorilo u jedan od kontroverznijih domaćih pravosudnih slučajeva.
Plejić je svjedočio u tom slučaju i potvrdio da je dugogodišnji prijatelj Vladimira Zagorca, ali i Hrvoja Petrača, koji je nepravomoćno osuđen kao navodni “mastermind” te otmice. Nedavno je Plejić dospio u središte javne pozornosti nakon što je Uskok počeo istraživati navodne sumnjive poslove poliklinike Sveti Duh 2, koja je u središtu prepucavanja raznih političko-interesnih grupacija, jer vodi profitno knjigovodstvo i izvlači dobit iz poslovanja. Ne ulazeći u definitivna ocjenjivanja koja je od zainteresiranih strana u tim polemikama u pravu, djelatnici Uskoka rekontruirali su i neke neobične poslovne aranžmane u kojima je protagonist upravo Plejić. Plejić je u toj poliklinici istodobno i član Upravnog odbora, ali i frontmen Eurogrupe, koja osim što je većinski vlasnik Lovca, koji se danas zove Lovac trgovina, istodobno pruža konzultantske usluge Svetom Duhu 2. Za te usluge godišnje od Svetog Duha 2 Plejićeva tvrtka trebala je primiti 1,5 milijuna kuna. No Uskoku nisu dali nikakve pismene tragove o poslu koji su u tom smislu obavili, a radilo se o navodnim obilascima postojećih centara za dijalizu u Hrvatskoj, kojima je Plejić nudio mogućnost investiranja po modelu u Svetom Duhu 2.

Prema nekim tvrdnjama iz poslovnih krugova, Plejić je posao s Ranom Fuchsom, predstavnikom izraelske tvrtke Danel VB, registrirane u Nizozemskoj izraelskim kapitalom, najvjerojatnije započeo zahvaljujući Zagorčevim preporukama. Isti krugovi tvrde da je usporedo s njihovim poslovnim ambicijama za širenje na druge poliklinike za dijalizu u Hrvatskoj, Zagorac najvjerojatnije kao skriveni partner u kompaniji Hiko žestoko lobirao da ta tvrtka pobijedi na prošlogodišnjem natječaju za pružanje usluga helikopterske hitne pomoći, što bi se poslije moglo dobro povezati s drugim poliklinikama za dijalizu koje su Izraelci htjeli privatizirati uz Plejićevu konzultantsku pomoć. Međutim, čini se da nijedna od tih ideja neće biti realizirana: natječaj za pružanje hitne helikopterske pomoći je poništen, a Uskok istražuje poslovanje Svetog Duha 2. Istodobno je Uskok Državnom odvjetništvu proslijedio dokumente o spornoj privatizaciji Lovca. Zastarni rok u ovom predmetu iznosi deset godina i još nije prošao, a za kaznena djela koja će Zagorcu i Plejiću najvjerojatnije biti stavljena na teret zaprijećena je zatvorska kazna od 1 do 10 godina. Nacional je krajem prošlog tjedna pokušao o tom slučaju razgovarati sa Zagorcem i Plejićem, ali su obojica bili nedostupni za komentar tih događaja.>email to:Berislav Jelinic