Objavljeno u Nacionalu br. 541, 2006-03-27

Autor: Maroje Mihovilović

PANIKA U REPUBLIKANSKOJ STRANCI

Nasljednici bježe od Busha

Američki predsjednik George Bush je prema anketama nepopularniji nego ikad, pa se izgledni kandidati njegove Republikanske stranke za predsjedničke izbore 2007. u javnosti uopće ne žele pojavljivati u njegovom društvu

Vođa senatske većine - Šef republikanaca u američkom senatu Bill First je po izboru članova stranke optimalan predjednički kandidat za izbore 2007.Vođa senatske većine - Šef republikanaca u američkom senatu Bill First je po izboru članova stranke optimalan predjednički kandidat za izbore 2007.Prošlog su tjedna četiri američka instituta za ispitivanje javnog mnijenja objavila rezultate anketa o popularnosti američkog predsjednika Georgea W. Busha i sve četiri za njega su porazne. Bush je najnepopularniji otkad je u Bijeloj kući. Po Gallupovoj anketi samo 36 posto birača podržava Busha, a isti rezultat dobila je i televizija NBC. U CBS-ovoj anketi samo 34 posto Amerikanaca podržava Busha, a u onoj instituta Pew samo 33 posto. Iako se Bush nakon drugog mandata ionako 2007. ne može kandidirati, to ima ozbiljne posljedice za Republikansku stranku koja je svoju političku strategiju dosad gradila na potpunoj lojalnosti Bushu. Sada se republikanci naglo distanciraju od njega, sve zabrinutiji zbog dva predstojeća događaja - djelomičnih izbori za Kongres u studenome i predsjedničkih izbora 2007. Republikanska stranka sada potpuno kontrolira izvršnu i zakonodavnu vlast, a nakon izbora dvojice novih konzervativnih sudaca Vrhovnog suda u prilici je da osobe bliske republikanskoj ideologiji preuzmu kontrolu i nad sudskom vlašću.

Republikanci naoko imaju monopol na cjelokupnu vlast u SAD-u, ali velika Bushova nepopularnost sve to može ugroziti. Već će u studenome biti jasno kolika je ta opasnost, na djelomičnim izborima za Kongres birat će se svi članovi Predstavničkog doma i trećina Senata. U oba doma republikanci imaju većinu, u Predstavničkom domu uvjerljivu, u Senatu nešto tješnju. Ali postoji bojazan da bi republikanci tu većinu mogli izgubiti ako se javno nezadovoljstvo Bushovom politikom odrazi i na odnos birača prema republikanskim kandidatima na izborima. Zbog toga se u posljednje vrijeme zapaža paradoksalan fenomen: dok su se donedavno senatori i kongresmeni gurali da što više budu u društvu s Bushom, da se fotografiraju s njim, da ga ugošćuju u svojim saveznim državama, sada ga izbjegavaju.

Nema više onoliko poziva Bushu da posjeti pojedine savezne države, a vidljivo je da republikanski senatori i kongresmeni izbjegavaju čak i događaje u Washingtonu na kojima se on pojavljuje. Prije nekoliko dana održao je govor u washingtonskom političkom institutu, a iako su bili pozvani svi republikanski senatori i kongresmeni, pojavili su se samo jedan senator i pet članova Predstavničkog doma. Od Busha se sve više distanciraju i najistaknutiji republikanski senatori. Sve je više kritika njegovih političkih poteza, a posebno na račun njegovih suradnika. Zahtijeva se da Bush smijeni šefa stožera Andrewa Carda i glavnog političkog stratega Karla Rovea, koje u Republikanskoj stranci smatraju najvećim krivcima za pad njegove popularnosti. Savjetuje mu se da napravi isto što je pri kraju svog drugog mandata učinio Ronald Reagan, kad je promijenio ekipu u Bijeloj kući nakon što mu je pala popularnost zbog afere "Irangate". Unutar Republikanske stranke sve se više nagađa o republikanskom kandidatu na predsjedničkim izborima 2007.

Teško da će to moći biti netko iz Bushova najbližeg kruga. Najčešće su se kao njegovi potencijalni nasljednici spominjali potpredsjednik Dick Cheney i njegov brat, guverner Floride Jeb Bush, ali su obznanili da neće biti predsjednički kandidati. Još se jedino spekulira s imenom Condoleezze Rice. Anketu instituta Marist među republikanskim biračima objavila je televizija WNBC i kao mogući kandidati na izborima 2007. najbolje su prošli sadašnja ministrica vanjskih poslova Condoleezza Rice, senator iz Arizone John McCain i bivši gradonačelnik New Yorka Rudolph Giuliani, s po 22 posto. Kao potencijalni kandidati spomenuti su i bivši speaker Predstavničkog doma Kongresa Newt Gingrich, guverner Massachusettsa Mitt Romney te senatori Bill Frist i George Allen. Analitičari pak upozoravaju da je jedna stvar ono što u anketama iskazuju birači, a sasvim druga ono što bi moglo proizići iz pozicioniranja raznih grupa i interesa u stranci, da će se sva tri favorita, ako istaknu svoju kandidaturu, suočiti s velikim problemima.

Condoleezza Rice je žena, a SAD dosad nije imao predsjednica, crnkinja je, a dosad nijedan crnac nije bio u Bijeloj kući, a bila je i kreatorica i provoditeljica kontroverznih međunarodnih poteza Bushove administracije, što će joj sigurno predbacivati. Ona, uz to, niječe da se namjerava kandidirati za predsjednicu. Giuliani je popularan, ali je zagovornik prava na pobačaj, a moćne udruge desnih republikanaca, okupljene u kršćanskom bratstvu, koje bitno određuju tko će biti republikanski predsjednički kandidat, najavile su da neće dopustiti da republikanski kandidat bude zagovornik prava na pobačaj. John McCain također je po mišljenju republikanske desnice odviše liberalan, previše cijenjen među demokratima i neovisnim glasačima. Stoga se spominju i nova imena. Prije nekoliko dana u Memphisu je na konferenciji o strategiji stranke 2000 republikanskih stranačkih aktivista anketirano koga bi htjeli za predsjedničkog kandidata 2007.

Rezultati se ne slažu s anketom među biračima, iako su i u ovoj anketi istaknute ličnosti koje su sve kritičnije prema predsjedniku. Najviše glasova dobio je sadašnji vođa republikanske većine u Senatu, senator iz Tennesseeja, kardiokirurg i stručnjak za transplantiranje srca Bill Frist. Drugi je bio - na opće iznenađenje - guverner Massachussetsa mormonske vjere Mitt Romney, a treći konzervativni mladi senator iz Sjeverne Caroline George Allen, dok je dosta glasova dobio i John McCain, iako je od svojih pristaša izričito tražio da ne sudjeluju u toj anketi, kako ne bi izgledalo da se on ograđuje od Busha. U ovom trenutku zbog odnosa unutar stranke najveći favorit je Frist, koji je u senatu čak blokirao neke Bushove inicijative. On ne krije svoje predsjedničke ambicije. Formalno kandidaturu još ne ističe, jer bi to bilo nelojalno prema sadašnjem predsjedniku, ali postoji jasan znak da se priprema za kampanju.

Ove godine istječe mu drugi šestogodišnji mandat u Senatu, a iako je vođa republikanaca u Senatu i iako je na prošlim izborima 2000. u svojoj državi Tennessee pobijedio s rekordnim brojem glasova te bi zacijelo pobijedio i na ovogodišnjim izborima, objavio je da će nakon isteka drugog mandata napustiti Senat. Analitičari tvrde da je to stoga što se sljedeće dvije godine želi potpuno koncentrirati na predsjedničke izbore 2007. Frist ima impresivnu profesionalnu i političku biografiju. Nije profesionalni političar, niti je odvjetnik poput većine američkih političara. Prije nego što je ušao u politiku afirmirao se kao jedan od vodećih kardiokirurga, sa 150 transplantacija srca i pluća. Kasno je ušao u politiku, ali se brzo iskazao. Ipak, neki mu kritičari savjetuju da ozbiljno razmisli neće li mu kontroverze - kad šira javnost za njih dozna - omesti predsjedničke ambicije. Bill Frist rodio se 22. veljače 1952. u Nashvilleu u Tennesseeju u bogatoj i utjecajnoj obitelji.

Njegov pradjed bio je jedan od osnivača grada Chattanooge, otac ugledni liječnik i poslovni čovjek. Frist je pohađao elitne škole, diplomirao 1974. javno zdravstvo na sveučilištu Princeton i rano pokazao zanimanje za zdravstvenu politiku. Iskusniji političari savjetovali su mu da se afirmira u svojoj profesiji, a tek potom uđe u politiku, pa je 1978. diplomirao medicinu na Harvardu. Specijalizirao je kirurgiju srca, bio na praksi u raznim bolnicama u SAD-u i u inozemstvu. Brzo je napredovao, postao šef kardiokirurgije u glavnoj javnoj bolnici u Bostonu i predavač na medicinskom fakultetu sveučilišta Stanford. Tek 1994. kandidirao se za Senat i uvjerljivo pobijedio dosta , iako mu je suparnik bio demokrat koji je već bio u Senatu. Bio je prvi liječnik koji je ušao u Senat nakon 1928. U prvom mandatu nije se isticao, a tisak je o njemu pisao tek kad je prvi pružio pomoć dvojici čuvara zgrade Kongresa, nakon što je neki poremećeni čovjek na njih pucao i ranio ih. U drugom mandata bio je aktivniji, stekao veći ugled i 2003. postao vođom republikanske većine u Senatu.

Njegov prethodnik Trent Lott našao se na udaru zbog izjava koje su bile uvredljive za crnce, pa su ga republikanski senatori natjerali na ostavku. Nakon što je postao vođom republikanske većine, zamijećeno je da je Frist vrlo dobar organizator predlaganja novih zakona i njihova izglasavanja. Bio je popularan, i zbog čestog zalaganja za unaprjeđenje medicinskih usluga, što je - uz obrazovanje i smanjenje poreza - jedna od glavnih američkih političkih tema. Ipak, predbacivali su mu da je u sferi zdravstva vrlo konzervativan, jer se protivi općem zdravstvenom osiguranju za sve Amerikance i preferira privatnu praksu uz plaćanje, navodno stoga što ima mnogo dionica vrijednih milijune dolara u privatnoj tvrtki koju vode njegov otac i brat, a koja organizira privatnu zdravstvenu zaštitu kroz osiguranje i lanac bolnica. On ima vrlo konzervativne stavove kad je riječ o pravu na život, pa je protivnik istraživanja matičnih stanica i veliki protivnik pobačaja, a ta obiteljska tvrtka upravlja bolnicama gdje se rade pobačaji - za novac.

Bio je pod istragom zbog sumnjivih transakcija na burzi, a i zbog toga što je kao liječnik dvostruko naplaćivao usluge. Liberalne udruge kritizirale su ga da je kao kardiokirurg presađivao srce saudijskim bogatašima, a nije to želio učiniti Amerikancima koji to nisu mogli platiti. Našao se i na udaru vrlo bizarne optužbe. Prije tri godine dnevnik Boston Globe otkrio je da je kao student medicine bio okrutan prema životinjama. Lažno tvrdeći da želi udomiti mačiće, uspio ih je dobiti iz gradskog skloništa za nezbrinute kućne ljubimce, a potom je mačke odnio u laboratorij fakulteta na Harvardu, davao im lijekove za srce, ubijao ih i secirao, kako bi proučio utjecaj lijekova. Priznao je da se ponio "nepošteno i odvratno" pa je dobio nadimak "mačji Mengele". George Allen, senator iz Virginije, rodio se 1952. u Kaliforniji. Otac mu je jedan od najpoznatijih trenera u povijesti američkog nogometa. Studirao je u Virginiji i potom ušao u predstavnički dom te savezne države. Ušao je 1991. i u savezni Predstavnički dom, ali je ondje bio kratko jer mu je ukinuta izborna jedinica. Izabran je 1993. za guvernera Virginije i na tom položaju ostao samo pet godina jer zakon u Virginiji guverneru dopušta samo jedan mandat.

U Senat je ušao 2000. pobijedivši demokrata Chucka Robba, zeta nekadašnjeg američkog predsjednika Lyndona Johnsona. Iako je iz južnjačke države i kritizirali su ga da nije osjetljiv za probleme tamošnjih crnaca, iako je nekoliko puta hvalio južnjake u građanskom ratu, bio je jedan od inicijatora rezolucije Senata kojom se traži isprika od američkih crnaca zbog toga što ih vlasti nisu zaštitile od linča pa je od 1882. do 1968. u SAD-u linčovano 5000 crnaca. Allen, izrazito konzervativnih stavova, imat će snažnu podršku desnog krila Republikanske stranke. Njegov je, međutim, problem što mu pada popularnost među biračima, posebno u Virginiji, pa bi mogao izgubiti na reizboru za Senat u studenome. Guverner Massachusettsa Mitt Romney rodio se 1947. u Detroitu u saveznoj državi Michigan. Otac mu je bio moćan političar i poslovni čovjek, direktor automobilske korporacije, pa guverner Michigana, a 1968. republikanski predsjednički kandidat, ali se povukao iz izborne utrke. Poslije je bio ministar. Mitt Romney je završio ekonomiju na sveučilištu Stanford, bio uspješan investicijski bankar, izvršni direktor organizacijskog odbora Zimskih olimpijskih igara 2002. u Salt Lake Cityju. Te je godine izabran za guvernera Massachusettsa.

On je popularan, ali već mu predbacuju sumnjive korupcionaške afere s kojima je bilo povezano dobivanje olimpijade u Salt Lake Cityju i kasnija izgradnja. Kao guvernera kritizirali su ga da je sklon velikom biznisu, a desničari su ga napali što nije stavio veto na lokalni zakon kojim se homoseksualcima omogućava sklapanje braka. A najveći problem moglo bi mu biti to što je po vjeri mormon. Prema mormonskoj vjeri mnogi su sumnjičavi zbog nekadašnje poligamije, ali i zbog načina kako je ta vjerska zajednica nastala. Mormona i danas ima vrlo malo u politici, u Senatu pet, u Predstavničkom domu 13, u vladi samo jedan, a dosad nijedan američki predsjednik nije bio mormon. Novi ljudi, koji se spominju kao potencijalni predsjednički kandidati, bit će na udaru javnosti budu li dovoljno hrabri da se upuste u predsjedničku utrku. Giuliani, McCain, Frist i Romney vjerojatno će pokazati tu hrabrost.

>email to:Maroje Mihovilovic

Vezane vijesti

'Bush je kriv za sve'

'Bush je kriv za sve'

Oko dvije trećine Amerikanaca vjeruje da je bivši američki predsjednik George Bush odgovoran za loše stanje američke ekonomije dok nešto manji… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika