Talijani su s Vladom Kolakom i Prigorkom sklopili aranžman 1997. pod pokroviteljstvom Glumina banke Već punih osam godina u Hrvatskoj posluje talijanska tvrtka La Distributrice, kojom upravljaju braća Gianfranco, Giulio i Livio Ladini, trojica Talijana koju više domaćih tvrtki i poduzetnika optužuju da su dobro organizirana banda varalica, koja uz pomoć domaćih političkih i pravosudnih krugova pljačka hrvatske tvrtke i zlostavlja domaće radnike. Surađivali su s Draganom Marićem u tvornici stakla u Lipiku, danas kontroliraju tvrtku Dalmatinka iz Sinja, a naplaćivali su, što od raznih tvrtki, što od države, brojna sumnjiva potraživanja uz pomoć stečajnih upravitelja od kojih su neki završili u pritvoru. U proteklih nekoliko mjeseci radnici Dalmatinke i predstavnici sindikata više su puta javno upozoravali na njihovu samovolju i aroganciju, ali oni se nisu odveć uzbuđivali.

Štoviše, i danas posluju nesmetano i uspješno izbjegavaju domaće pravosuđe. Obrazac njihova ponašanja u Hrvatskoj možda najbolje ilustriraju problemi tvrtke Prigorka iz Sesveta. Prigorka iz Sesveta već se osam godina neuspješno pokušava zaštititi od njihove prijevare vezane uz izgradnju tvornice crijepa u Sesvetama. Nacional je iz Prigorke dobio dokumente koji pokazuju da ih je tvrtka La Distributrice prevarila te da oni već osam godina uopće ne mogu dospjeti do suda kako bi zaštitili svoj novac i interese.

U Hrvatskoj se od uspostave neovisnosti doista događalo svašta: pljačka koja se 90-ih odigravala na području privatizacije neke je navela da tada vladajući HDZ proglase zločinačkom organizacijom, cijeli bankarski sektor prošao je kroz više nepotrebnih kriza, a priče o korupciji s pravom ne jenjavaju do danas. I sama Prigorka često je bila na udaru lokalnog stanovništva u Sesvetama, koje se žalilo na neke njene postupke, a i njen direktor Vlado Kolak također je imao ozbiljnih problema sa zakonom. U svim tim situacijama oni koji su se smatrali oštećenima, s više ili manje uspjeha, pokušavali su se zaštititi sudskim putem.

Međutim, problemi Prigorke s talijanskom tvrtkom La Distributrice razlikuju se o svih navedenih upravo po tome što Talijani već osam godina na vrlo neobične načine izbjegavaju odlazak na sud, što otvara sumnju da imaju moćne zaštitnike ili u pravosudnim, ili u nekim jako moćnim političkim krugovima.

Prigorka je s tvrtkom La Distributrice počela surađivati potkraj 1997. Tada su se predstavnici dviju tvrtki sastali u Glumina banci i potpisali protokol u kojem su se predstavnici La Distributricea obavezali da će pomoći ishoditi Prigorki kredit od 30 milijuna maraka za tvornicu crijepa u Sesvetama. Prigorka se u njihovu korist obvezala uplatiti milijun maraka unaprijed na račun u Glumina banci, a potom još 3 milijuna nakon što dobiju kredit. U nabavi novca potrebnog za inicijalna ulaganja Prigorki se obvezala pomoći Glumina banka dodatnim kreditom.

Dvije tvrtke detaljno su regulirale međusobne odnose u siječnju 1998., a radovi na tvornici crijepa u Sesvetama trebali su biti gotovi za samo nekoliko mjeseci. U ugovoru su odredili da je za sve sporove nadležno Stalno izbrano sudište pri Hrvatskoj gospodarskoj komori.

Sve je počelo gotovo idilično. Talijanski partneri odveli su predstavnike Prigorke u Italiju kako bi vidjeli napredak radova na strojevima koji su se trebali dopremiti u Sesvete. U Prigorki tvrde da su Talijanima dali preduujam od 5 milijuna švicarskih franaka, kao i mjenice od 30 milijuna franaka avaliranih od Glumina i Istarske banke. La Distributrice naručio je od hrvatskih tvrtki izgradnju hale, temelja i infrastrukturnih radova vrijednih 8,5 milijuna franaka, a njihov čovjek Carlo Forno prvih je par mjeseci nadgledao radove. Međutim, pri kraju radova Forno je otišao na godišnji odmor i nikad se nije vratio. U Prigorki tvrde da se La Distributrice povukla iz posla i od naručenih 8,5 milijuna franaka platila samo 120 tisuća franaka.

Prigorka je sudskim putem tražila povrat novca koji je unaprijed uplatila, kao i zabranu naplate mjenica. Trgovački sud isprva je potkraj 2000. zabranio Talijanima naplatu mjenica, ali se u ožujku 2002. proglasio nenadležnim u tom slučaju, upućujući stranke prema Stalnom izbranom sudištu HGK. U Prigorki tvrde da je La Distributrice naplatio mjenice unatoč sudskoj zabrani, da je Stalno izbrano sudište prihvatilo vođenje arbitraže te zatražilo od stranaka da popola uplate 150 tisuća maraka. Tvrde da su predstavnici La Distributricea odbili platiti svoj dio i da su oni morali uplatiti cijeli iznos kako bi postupak uopće mogao početi.

U takvim postupcima svaka stranka ima pravo imenovati po jednog arbitra, a ta dvojica arbitara u suglasnosti imenuju trećeg. La Distributrice je za arbitra izabrala Branka Vukmira, Prigorka Zorana Paraća, a oni su zajednički izabrali Vilima Gorenca kao trećeg arbitra. U Prigorki tvrde da je nakon pokretanja postupka postalo jasno da su ih Talijani prevarili, te da će morati vratiti novac i platiti štetu koju su prouzročili. Međutim, predstavnici La Distributricea tražili su od Stalnog izbranog sudišta pri HGK da se također proglasi nenadležnim u tom postupku.

Šest mjeseci poslije to se i dogodilo. Nakon te odluke Prigorka uopće nije imala prava žalbe, pa se početkom 2003. zbog takvog zaključka Stalnog izbranog sudišta HGK obratila Ustavnom sudu, koji je usvojio njihovu tužbu i naredio da Stalno izbrano sudište ponovi postupak. Postupak je trenutno u tijeku, ali odluke još nema.

U Prigorki su ogorčeni postupanjem Stalnog izbranog sudišta pri HGK, a krugovi bliski tom sudištu tvrde da dvije stranke nisu posve precizno odredile nadležnost njihova sudišta pa je zato i bilo prostora da se čak i to sudište proglasi nenadležnim. Ako je to točno, za postupanje u tom slučaju trebali su biti nadležni drugi sudovi, tvrde u pravničkim krugovima. Zanimljivo je da je Općinsko državno odvjetništvo u ožujku 2003. odbilo kaznenu prijavu Prigorke protiv braće Gianfranca, Giulija i Livija Ladinija zbog zloupotrebe položaja i ovlasti, s obrazloženjem da se radi o građansko-pravnom sporu.

Dokumenti s rasprava pred Stalnim izbranim sudištem pri HGK u posjedu Nacionala pokazuju da se ondje u ponovljenom postupku također uglavnom raspravljalo o tome tko je zapravo nadležan za postupanje u tom slučaju, dok se o biti stvari uopće nije raspravljalo. Već punih osam godina uglađeni talijanski poslovni ljudi, braća Ladini, nikom u Hrvatskoj nisu trebali objasniti zašto su se bez objašnjenja povukli iz posla, ali ipak naplatili usluge koje nisu izvršili.

Prigorka nije jedina tvrtka koja se žali na njihovo ponašanje u Hrvatskoj. Na njih se žalio i Dragan Marić, koji je svojedobno imao kontrolu nad tvornicom stakla u Lipiku. Nacional je o problemima u toj tvornici pisao u proljeće 2004. Kao izvođači radova u toj tvornici također su se pojavili Talijani iz tvrtke La Distributrice. Za plaćanje radova na obnovi tvornice jamčili su porezni obveznici kroz državna jamstva. Ni u tom slučaju oni nisu ispunili sve što su se ugovorom obvezali, ali su ipak agresivno od države tražili da im plati i ono što nisu napravili, navodno zato što su u toj transakciji pretrpjeli štetu. Dana 19. studenoga 2001. pred Trgovačkim sudom u Zagrebu otvoren je stečaj Stakla Split, jednog od glavnih izvođača radova u tom projektu.

Dokumentacija dostupna Nacionalu sugerira i da je stečajni upravitelj tog poduzeća neopravdano pomogao talijanskoj tvrtki La Distributrice. Naime, stečajni upravitelj Ivan Samac iz Zagreba priznao je talijanskoj tvrtki pravo da naplati više od 13 milijuna kuna potraživanja preuzimanjem imovine Stakla Split. Ali pritom od talijanske tvrtke nije tražio da plati Staklu Split radove koje su od njih naručili, a koje su oni izvršili. Tvrdi se da su tako teško oštećeni i izvođači radova koje je angažiralo Staklo Split. Više hrvatskih tvrtki traži za svoje radove oko 8 milijuna kuna, a stečajni upravitelj navodno uopće ne traži od talijanskog poduzeća da plati ono što je dužno za te radove. Iz dokumenata dostupnih Nacionalu vidi se da je talijanska tvrtka čak dobila novac da te radove plati, ali to ne želi učiniti, niti to od nje traži stečajni upravitelj.

Marić i Kolak su se u lipnju 2004. pismom obratili tadašnjoj ministrici pravosuđa Vesni Škare-Ožbolt, tražeći da im pomogne u sporovima s braćom Ladini. U pismu, koje su dostavili i premijeru Sanaderu i predsjedniku Sabora Vladimiru Šeksu, tvrdili su da su oni dotad hrvatske porezne obveznike oštetili za najmanje 500 milijuna kuna.

Nacional je iste godine otkrio da je La Distributriceu nezakonito pomagala tada popularna, navodno iznimno sposobna stečajna upraviteljica Blanka Tuđen Mazuth. Ona im je otvorila put za ulazak u neke tvrtke, poput Dalmatinke iz Sinja. Dnevne novine više su puta prenosile proteste radnika koji tvrde da se Ladiniji prema njima odnose bahato i okrutno, poput robovlasnika. Oni se istodobno predstavljaju kao ugledni poslovni ljudi, nose skupa odijela, voze skupe automobile i uglavnom šampanjcem nazdravljaju svojim poslovnim uspjesima. Neke od osoba koje su im pomagale na tom zanimljivom poslovnom putu, poput Blanke Tuđen Mazuth, danas su u pritvoru. Oni, međutim, i dalje sa širokim osmijehom, tuđim novcem plaćaju skupe odvjetnike i izbjegavaju hrvatske sudove. U Prigorki su uvjereni da oni imaju moćne zaštitnike u političkim krugovima. Znakovita je šutnja političara kojima su se žrtve talijanskih varalica obraćale za pomoć.

>email to:Berislav Jelenic