31.03.2006. / 16:20

 

KAZALIŠNA KRITIKA

Krajnja točka kazališnog umijeća

"To je work in progress, istraživanje koje se mijenja tokom izvedbi, pa je jednom naglasak na gegu, a drugi put na humoru ili najbolnijim, užasavajućim stvarima, a rezultat je mojih razmišljanja zadnjih deset godina", objasnio je zagrebački glumac Vilim Matula svoju najnoviju, vrlo intimnu monodramu "Točka" praizvedenu prošlog tjedna na drugoj pozornici HNK-a Knapp. Matula "Točku" započinje iz gledališta, penje se na scenu i zatim 45 minuta na pozornici s dva golema ogledala savršenom glumačkom vještinom propituje glumačke i ljudske granice. Naglasak je na istraživanju komunikacije i osjećaja kao što su bijes, ljutnja, nemoć i slično, koji se javljaju kao posljedica blokade, ambisa. To čini postavljanjem pitanja, balansiranjem na valjku, vježbama disanja, izgovaranjem kratkih fraza "je li to to ili to nije to". Publika je različito reagirala, ali je u svakom slučaju bila zbunjena. Koautor predstave je njegova supruga glumica Branka Trlin, koja je tokom tri mjeseca rada sudjelovala na svim probama, pa tako postoji i varijanta predstave u kojoj se i ona uključuje u projekt postavljanjem pitanja o braku i bračnim odnosima.

"Kao što su likovni umjetnici u 60-ih i 70-ih učinili iskorak u performance, tako sam i ja u svom umjetničkom radu došao do točke na kojoj se ispred mene otvorio ambis", kaže Matula, nekadašnji član ZKM-a, koji u prijepodnevnim satima glumi Pucka u Shakespearovu "Snu ljetne noći" u varaždinskom kazalištu. "Nakon svega što sam radio - u instituciji, monodrame 'Munchhausen', interkulturnog kazališta s Natašom Govedić i ostalih istraživačkih projekata, zapitao sam se gdje je granica glume, što čini glumačku tehniku, jesmo li mi glumci dužni stjecati vještinu glume kako bismo publici davali lakoću življenja? Ovaj projekt im ne daje lakoću nego ih uvlači u predstavu postavljanjem pitanja tko sam, što sam, kuda idem, što je život, gdje je misao, kakve odnose imam s ljudima i slično."

Matula je napomenuo da želi vjerovati da se "ambis smanjio i da proces zrenja donosi pomak." Također je najavio novi projekt o "krizi srednjih godina Šuvarove generacije". Monodramu su realizirali Irma Omerzo (pokret), Darko Hajsek (glazba), Nataša Govedić (pomno slušanje), Branko Cvjetičanin (dizajn svjetla) i Marinko Radočaj (svjetlo i ton).

Vezane vijesti

Ne sviđa mi se što u kazalištima ima previše slobode, vratio bih cenzuru

Ne sviđa mi se što u kazalištima ima previše slobode, vratio bih cenzuru

U Zagrebačkom kazalištu mladih u punom su jeku pripreme za veliku ansambl predstavu "Idiot", koju po istoimenom ruskom klasiku Fjodora Mihajloviča… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika