U intervjuu za Nacional dr. Ognjen Kraus komentira posljednje događaje i objašnjava razloge koji su doveli do velikog sukoba unutar židovske zajednice koji traje već gotovo godinu danaZa poznatog zagrebačkog urologa i predsjednika Židovske općine Zagreb, 61-godišnjeg dr. Ognjena Krausa protekli tjedan bio je iznimno važan: nakon nekoliko mjeseci čekanja, napokon mu je stigla i vijest da je Državno odvjetništvo, utvrdivši da su optužbe na njegov račun neosnovane, napokon odbacilo kaznene prijave koje su protiv njega i njegovih suradnika podigli članovi općine koji su se ujesen prošle godine izdvojili iz općine i osnovali alternativnu zajednicu. Nakon što je Vijeće Židovske općine potkraj kolovoza 2005. odlučilo da tadašnjem rabinu Kotelu Da Donu ne produži ugovor o radu, u hrvatskoj javnosti mjesecima su se redale teške optužbe na račun Krausa i čelništva općine. Vrhunac je bilo podizanje kaznene prijave zbog navodne prijevare vezane uz davanje parkirališta u Praškoj ulici u zakup članu općine Jakovu Bienenfeldu, a skupina bivših članova općine žestoko je reagirala i na imenovanje novog rabina koji je stigao u Hrvatsku, a kojeg su odmah optužili da je - lažni rabin. U intervjuu za Nacional dr. Ognjen Kraus komentira posljednje događaje i objašnjava razloge koji su doveli do velikog sukoba unutar židovske zajednice koji traje već gotovo godinu dana.

NACIONAL: Prije nekoliko dana Općinsko državno odvjetništvo odbacilo je kaznenu prijavu protiv vas i još dvojice vaših suradnika. Kako se osjećate?

- Iskreno govoreći, nije mi nimalo bilo ugodno biti pod kaznenom prijavom, a pogotovo ako znaš da nisi učinio ništa što bi bilo razlog tome. Naravno da je ovo odbacivanje kaznenih prijava za mene i općinu velika satisfakcija.

NACIONAL: Tko je uopće podigao tu kaznenu prijavu?

- To su učinili Dubravka Buchwald i još neki članovi Židovske općine Zagreb. Ona nikad nije vodila ni jedno tijelo općine, premda se bila kandidirala na izborima za člana Nadzornog odbora, ali s obzirom na broj glasova nije prošla. Ona je jedna od pripadnika grupe na čelu s Ivom Goldsteinom koja se izdvojila iz ove općine i zapravo vodila kampanju protiv nas, lažno se predstavljala kao član Nadzornog odbora i tražila podatke o parkiralištu u Zagrebparkingu i Dinersu. Podignula je nekoliko tužbi protiv židovske općine i nekih njezinih članova, a ona i njezini istomišljenici tražili su i brisanje općine iz registra vjerskih zajednica RH. Za čitavo to vrijeme vodila se i prljava kampanja u medijima, a najviše me boli to, da se ono što je možda upitno ili sporno, rješavalo na ulici, a ne unutar ove kuće. Zbog svih tih optužaba proveli smo kompletnu financijsku reviziju poslovanja općine, koju je izradila jedna nezavisna revizorska kuća i koja je o poslovanju dala više nego pozitivno mišljenje. Uostalom, i odluka Državnog odvjetništva koje je odbacilo kaznenu prijavu pokazuje da tvrdnje grupe na čelu s Ivom Goldsteinom nisu bile točne. Naravno, čitavo to vrijeme, tih deset mjeseci, nismo mogli normalno funkcionirati, odnosno, u neku ruku smo bili blokirani, što je i bio cilj grupe ljudi koji djeluju protiv ove općine.

NACIONAL: Predsjedate općinom već dugo, kad su počeli ti sukobi?

- Počeo sam predsjedati 1993. godine, kad sam bio prvi put izabran, pa potom ponovno izabran 1997, 2001. i 2005. godine. Ovo je, dakle, moj četvrti mandat. Svaki sam put pri glasovanju dobio najveći broj glasova. Da nisam, ne bih se ni kandidirao, jer smatram da mogu tu funkciju obavljati samo ako imam povjerenje najvećeg broja članova. Svih tih 13, skoro 14 godina, nikada nije bilo nekih većih problema i uvijek smo sve zajednički radili i rješavali. Budući da živim u ovoj općini, tu sam gotov svaki dan, znam vrlo dobro kako ljudi dišu pa sam primijetio da se nešto sprema i da određena grupa ne želi da dosadašnje vodstvo na čelu sa mnom nastavi voditi ovu općinu. To se već moglo primjetiti na sastancima Vijeća i godinu dana prije izbora, pa je tako isprva ta grupa počela postavljati pitanje uredništva Ha-Kola, naših novina, koje je tada vodio Vladimir Špicer. Tada sam na sjednici Vijeća postavio pitanje povjerenja meni, jer sam shvatio da se nešto događa i htio sam vidjeti imam li podršku većine. Rezultat je bio da sam dobio gotovo jednoglasnu podršku da nastavim dalje na mjestu predsjednika. Nakon toga su neke osobe počele prijetiti službenicima da \'kad mi dođemo na vlast, vi ćete svi letjeti van\' i tako dalje. Sve sam to slušao i gledao, ali nisam mogao shvatiti da se zapravo radi o tempiranoj i vrlo smišljenoj akciji.

NACIONAL: Koji je bio meritum spora?

- Ne znam. Čak se i pričalo da se više nemam pravo kandidirati za predsjednika, kolale su priče da je broj mandata ograničen, premda to nikad nije bilo tako. Prije mene je dr. Singer bio predsjednik općine 27 godina. Onda su došli izbori na kojima sam ponovno opet osvojio prvo mjesto, a u međuvremenu sam primjetio da mi određeni ljudi koji sa mnom sjede u predsjedništvu kopaju rupu pod nogama, jer su jedno govorili, drugo mislili, a treće radili.

NACIONAL: Tko su ti ljudi?

- Mogu ih imenovati: prvenstveno moj tadašnji potpredsjednik Vladimir Šalamon. Predsjednik ima pravo odabrati ekipu s kojom će raditi, ja sam dotad uvijek radio kompromise, ali sam taj put osjetio da s tom kompromisnom politikom nećemo moći dalje funkcionirati. Osim toga, nakon samih izbora počeo je s napadima i Ivo Goldstein. Ja sam mu tad otvoreno na sastanku Vijeća postavio pitanje zašto se on nije kandidirao za predsjednika, jer se svatko može kandidirati za predsjednika, a meni bi bilo i drago da sam imao protukandidata na izborima. Na to mi je Goldstein odgovorio da se nije kandidirao jer je smatrao da nema nikakve šanse da pobijedi. Međutim, sad mi je jasno da nije imao nikakve druge primisli nego da sruši i mene i rukovodstvo općine. Pitanje rabina oko kojeg se sve vrti i naglašava kako je to osnovni problem sukoba između suprotstavljene grupe i većine članova općine, nije uopće pitanje rabina, nego pitanje vlasti u židovskoj općini.

NACIONAL: Bili ste prozivani zbog davanja u najam parkirališta u centru Zagreba članu općine Jakovu Bienenfeldu, je li to bila glavna točka spora?

- O svemu u općini odlučuju legitimna tijela, a najviši je organ Vijeće koje broji 25 članova. Sam put odlučivanja ide preko odbora, potom Izvršnog odbora, a sve bitne odluke za općinu donose se na Vijeću, i to većinom glasova, i to ne samo prisutnih, nego i natpolovičnom većinom svih članova Vijeća. Cijelo se vrijeme provlačila priča o odluci da sam vođenje parkirališta u Praškoj ulici preuzeo ja, kao predsjednik, Dean Fridrich, kao glavni tajnik i Jakov Bienenfeld, koji je danas i vijećnik, što nije točno. Ta je odluka prošla sva tijela i svake se godine davao financijski izvještaj o prilivu sredstava; sve je bilo u okviru zakona i pravila Židovske općine Zagreb. Uostalom, svi dokumenti vezani uz tu odluku uvijek su bili dostupni na uvid svim članovima Vijeća.

NACIONAL: Kakva je uloga bivšeg rabina Kotela Da Dona u svemu tome?

- Njegov slučaj možda je bio povod da se nešto započne. I prije izbora su se događale razne stvari, primjerice, agitacija u kojoj je i sama rabinova supruga prosljeđivala mailove za koga treba glasovati, a za koga se ne smije. Sve je to bila organizirana akcija, koja je nakon izbora završila tako da je dvije trećine glasova dobila grupa ljudi koja danas vodi općinu. Manipuliralo se i sa skupštinom članstva, koja ima samo savjetodavnu funkciju: od 1100 ljudi s pravom glasa, na skupštini se okupilo 208 ljudi, od kojih su potom mnogi napustili prostoriju zbog samog toka skupštine i načina na koji se odvijala. Naravno, oni koji su bili za Kotela Da Dona, imali su interesa ostati, pa je na kraju od 85 prisutnih njih 56 glasovalo za Da Dona, što se pokušalo predstaviti kao neko relevantno glasovanje. Nakon toga je 31. kolovoza prošle godine održana sjednica Vijeća općine na kojoj je veći broj vijećnika bio protiv sklapanja novog ugovora s Da Donom.

NACIONAL: Što mislite o Kotelu Da Donu?

- Reći ću samo jedno što najbolje pokazuje o čemu se radi: on s jedne strane traži brisanje općine iz registra vjerskih zajednica u Hrvatskoj, a s druge strane sad traži novi ugovor s općinom. Što bih trebao misliti o čovjeku koji je zaposjeo stan od 130 m2 u centru grada? Što bih trebao misliti o rabinu koji čeka deložaciju jer ne želi napustiti prostor. Nadalje, prošle godine imali smo sastanak Koordinacije židovskih općina u Hrvatskoj, na kojem se raspravljalo o njemu, budući da je Da Don bio glavni rabin Hrvatske. Kad mu je predsjednica općine u Dubrovniku dr. Sabrina Horović rekla da ga neće podržati, a idući dan je išla na operaciju, on joj je rekao: \'Ako me ne podržiš, ja se neću moliti za tvoje zdravlje\'. Mislim da to dovoljno govori o njemu kao osobi i rabinu. O drugim stvarima jednostavno ne želim govoriti. On je sigurno imao određen broj ljudi oko sebe, što je normalno, ali uvijek je s njim bilo problema. Uostalom, upravo ga starija generacija ljudi, koji su preživjeli holokaust, nikad nije prihvatila. Mnogo smo puta raspravljali s njim i davali mu primjedbe na njegov rad, ali on za to nije mnogo mario.

NACIONAL: U javnosti se ne zna da je u jesen prošle godine iz zgrade općine nestala Tora, sveti židovski spisi bez kojih nije moguće održavati vjerske obrede u sinagogi. Slučaj ste prijavili i policiji, zar ne?

- Da, Tora je nestala odmah nakon što je izglasano da se s Da Donom ne potpiše novi ugovor. Čudno je to što je već tri dana nakon njenog nestanka došla vijest da je ta Tora već u Americi, što je zaista iznimno brzo. Isprva nam je predstavljeno da je naša općina dobila tu Toru, a onda je ispalo da smo je dobili samo na posudbu. Dolazak te Tore smo svi zajedno slavili, a onda je odjednom netragom nestala iz općine. Imamo indicija i čini nam se da znamo kako je nestala. U detalje istrage nismo upućeni, ali u posljednje smo vrijeme doznali nešto što bi moglo dovesti do počinitelja.

NACIONAL: Je li istina na dan kad je Tora nestala Kotel Da Don bio u općini i pokušao izići van s ovećim koferom, a da djelatnicima osiguranja općine nije htio pokazati sadržaj kofera?

- Tako su mi rekli ljudi iz osiguranja.

NACIONAL: Nakon Da Donovog odlaska i osnivanja njegove alternativne vjerske zajednice, izgledalo je da su se sukobi smirili, no prije mjesec dana uslijedile su optužbe da ste u Hrvatsku doveli lažnog rabina.

- Za svakog tko bi došao uslijedio bi napad, jer nas se konstantno napada zbog svega što radimo. I ne samo da nas se napada u medijima, već se i svim državnim institucijama šalju razne prijave i objede na račun naše općine. Na žalost, situacija je takva.

NACIONAL: Kako ste zadovoljni novim rabinom?

- Ljudi su zadovoljni. On je došao na godinu dana, vidjet ćemo što i kako će biti. Kao što znate, na školovanje smo poslali Lucijana Prelevića koji još nije završio svoje obrazovanje, među ostalim i zato što je bilo pritisaka da se to ne dogodi.

NACIONAL: Idući tjedan će iz tiska izaći knjiga 'Kronika jednog ludila', u kojoj se opisuju svi protekli događaji u općini. Kako to da ste se odlučili za njezino izdavanje?

- Nama je cijelo to vrijeme dio članstva zamjerao da smo bili pasivni. Kao prvo, morate znati da svi koji su danas u najužem rukovodstvu općine ne misle jednako. Neki su za ofanzivniji stav, neki vole da se stvari riješe mirnijim putem. Ja nikad nisam nastupao agresivno, mislim da je sve što smo dosad radili bilo u interesu ove zajednice i da nekad treba i čekati da neke stvari sazriju. S obzirom da članstvo nema sve informacije o tome što se i kako se događalo, što je sve stajalo iza toga, ta će knjižica svakako razjasniti mnoge stvari. Među ostalim, već neko vrijeme neki pokušavaju onemogućiti potpisivanje ugovora između Vlade RH i židovske zajednice. Po svim statutima Europskog židovskog kongresa u jednoj zemlji židovsku zajednicu može predstavljati samo jedna zajednica, a to je u Hrvatskoj Koordinacija židovskih općina odnosno zagrebačka općina. Taj ugovor još nismo uspjeli potpisati, a slobodno mogu reći da je to zato što postoje određeni pritisci da se to ne učini, ali vjerujem da ćemo i to uskoro uspjeti riješiti.

NACIONAL: Kao židov, kakav odnos imate prema Izraelu, koliko puta ste bili ondje?

- Ne mogu reći točan broj, ali uglavnom sam bio službeno, osim prvi put. S obzirom da uvijek kad se ide službeno uglavnom ste na sastancima, i ne mogu reći da sam vidio jako puno Izraela... Mislim, jesam, ali sigurno ne onako kako bih ga vidio da sam bio turistički. Izrael me fascinirao u prvom redu kao organizirana država i zemlja s puno zelenila. Fascinira me ono što je Izrael učinio u pedesetak godina, da je iz jedne pustinje učinio jednu oazu.

NACIONAL: Jeste li ikad razmišljali o preseljenju u Izrael?

- Ne. Kao liječnik, kirurg i sa svojim radnim sposobnostima, a tu prvenstveno mislim na svoju predanost poslu, sigurno sam mogao otići raditi negdje u zapadnu Europu, možda mi je kad sam bio mlađi i pala na pamet takva ideja, ali nikad nisam ozbiljnije razmišljao o tome. Na kraju krajeva, i moj otac koji je rođen u Zagrebu i koji je 1941. napustio Zagreb da spasi glavu, odmah nakon završetka rata htio se vratiti u Zagreb, da se moja sestra blizanka i ja rodimo u Zagrebu. Inače, moja sestra je akademska slikarica koja živi u Veneciji. Eto, ona je otišla. Ja ne.

NACIONAL: Koliko židova ima danas u Zagrebu, Hrvatskoj?

- Članova općine ima nešto manje od 1500, na žalost puno je veća smrtnost nego natalitet, kao i u Hrvatskoj, isti problem je i u židovskoj općini. Za vrijeme rata koji je harao Hrvatskom gotovo ništa židova nije napustilo Hrvatsku, za razliku od situacije u Bosni i u Srbiji, tako da s te strane nismo osjetili veliki gubitak članstva. Koliko znate i sami, ima još dosta židova koji nisu članovi općine, ali koji se tako osjećaju. U Zagrebu sigurno ima nekoliko tisuća onih koji bi mogli biti članovi općine, sveukupno u Hrvatskoj nešto manje od 2500 u deset židovskih općina u Hrvatskoj, iako ih je prije 2. svjetskog rata bilo četrdeset. Tada je broj židova bio oko 24 tisuće, a sam Zagreb je imao skoro 12 tisuća članova općine.

NACIONAL: Što danas znači biti židov u Hrvatskoj?

- Ne smatram da je to nešto posebno. Smatram da je to stvar osjećaja, onoga što netko nosi u svom srcu, u svom backgroundu, ono što je ponio iz svoje kuće. Ne samo da je zagarantirana ravnopravnost i da ona postoji, nego se zaista nikako ne možemo osjećati ugroženi. Što se tiče antisemitizma danas, u Hrvatskoj je toga puno manje nego u drugim zapadnoeuropskim zemljama. Ja se ne osjećam ugroženim i nikad se nisam tako osjećao: čak i kad me se pitalo u godinama rata bih li htio imati zaštitu, nikad nisam na to pristao jer sam smatrao da nisam ugrožen.

NACIONAL: Kakav je položaj židova u suvremenom društvu?

- U tradiciji židovstva je učenje i škola, to je židovima dalo jednu određenu prednost, odredilo u neku ruku životni put. Knjiga i učenje je uvijek bilo ono na temelju čega u životu možeš prosperirati, a to su mnogi od nas i naučili, radne navike, ustrajnost, želja za perfekcijom koliko je to moguće, tako da i situacija u židovskoj općini i prije drugog rata da su mnogi ljudi bili i visokoškolovani, upravo na taj način uspjeli doći do određenih pozicija, ne možda do najviših, što su možda i mogli po svojim sposobnostima i znanju. Imamo visoki postotak i nobelovaca i umjetnika, ako hoćete u svim vrstama umjetnosti mnogo židova, to je i pitanje kreativnosti, isto tako kad gledamo da je mnogo židova bilo u medicini, jer liječnika su uvijek svi trebali, i to je jedan od razloga zašto su mnogi otišli na medicinu... Doktor Blau je nedavno radio jednu studiju koliko je studenata židova bilo na medicinskom fakultetu u Zagrebu od njegovog osnutka, i opet ćete vidjeti da je to bio velik broj.

NACIONAL: Postoji li židovski lobi?

- Mislim da ne postoji, ali postoji neka vrsta solidarnosti koja je sigurno postojala i ostala među židovima s obzirom na povijest židova i da su bili stoljećima proganjani, pa je logično došlo do određene vrste solidarnosti.

NACIONAL: Potomak ste stare židovske obitelji. Tko su bili vaši preci?

- Moj djed Josip Kraus je rođen u Daruvaru i došao je potkraj 19. stoljeća u Zagreb, bio je jedan od osnivača i tajnik tadašnjeg Merkurovog sanatorija, odnosno današnje kliničke bolnice Merkur. Moj djed je umro 1934. godine, a moj otac je s majkom 1941. čim su proglašeni rasni zakoni napustio Zagreb preko Sušaka odnosno Rijeke u Italiju. Bio je u radnim logorima i 1943. nakon kapitulacije Italije je otišao u Švicarsku. Prije rata je završio pravni fakultet i bio advokatski pripravnik. Majka mi je Slovenka, još prije Drugog svjetskog rata počela je studirati medicinu, međutim rat je to prekinuo. Budući da je bila ljevičarka i skojevka, uhapšena je u Ljubljani, završila u zatvorima u Italiji i sve do kapitulacije provela je u zatvorima i samicama. Poslije kapitulacije uspjela se prebaciti u Švicarsku, gdje je isto tako bila u radnim logorima. Ondje su se moji roditelji upoznali i vjenčali 1944. godine. Vratili su se u Zagreb u srpnju 1945. godine. Potom mi je otac bio zamjenik okružnog tužitelja, a majka liječnica. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća bila je neko vrijeme i ministrica zdravstva Hrvatske.

NACIONAL: A vaša današnja obitelj?

- Oženjen sam, imam dvoje djece, od kojih jednog posinka, Sašu, koji danas živi u Kanadi i ima 34 godine. Sedam godina živio je u Izraelu, bio je kao vojnik nagrađen kao najbolji inženjerac sjeverne oblasti i dobio nagradu od izraelskog predsjednika Weizmanna, zatim je otišao u Kanadu i danas je ondje sa svojom obitelji: ima dvoje djece, radi kao industrijski dizajner u jednoj velikoj firmi. Moj mlađi sin Jaša ima 24 godine, student je četvrte godine prava i na njega sam vrlo ponosan. Ne samo da sam zadovoljan njim kao studentom, nego i kao čovjekom, s njegovim životnim stavovima i toplinom i odnosom koji svi zajedno imamo u kući. Moja supruga, Sanja Milković Kraus, s kojom sam se vjenčao 1978. godine također je liječnica, ravnateljica je Instituta za medicinska istraživanja i znanstvena savjetnica. Ona je izuzetno sposobna žena koja vrlo uspješno vodi Institut više od l0 godina.

NACIONAL: Često ističete da vam je život od najranije dobi vezan za židovsku općinu.

- U općinu sam počeo zalaziti kao dijete, negdje 1949. kad je dječji vrtić bio na Tomislavovu trgu. Čitavo djetinjstvo i mladost ljeti sam išao na židovska ljetovanja na jadranskoj obali, gdje smo se družili i zbližili, što je i danas srž Židovske općine i današnjeg rukovodstva. Gotovo čitavog života uz školu i fakultet boravio sam u ovoj općini. Kad mi je 1987. umro otac koji je bio dugogodišnji vijećnik općine, ponovno sam se, nakon nekoliko godina izbivanja, vratio u općinu i odlučio da se više angažiram. Kad se 1992. tadašnji predsjednik Nenad Porges povukao, bio sam gotovoo godinu dana vršitelj dužnosti predsjednika, a od 1993. i predsjednik općine. Od osnutka 1995. godine i predsjednik sam Koordinacije židovskih općina u Hrvatskoj.

NACIONAL: Osim po židovstvu, poznati ste i kao jedan od najboljih hrvatskih urologa.

- Život mi se uglavnom svodi na medicinu i Židovsku općinu. Član sam Svjetskog i Europskog urološkog udruženja, a posljednjih nekoliko godina sam, otkad postoji Srednjoeuropsko urološko udruženje, član njegovog organizacijskog odbora. Od 2000. godine sam predstojnik Klinike za urologiju u Kliničkoj bolnici \"Sestre milosrdnice\" u Zagrebu. Vodim tu kliniku i mislim da je najjača urološka kuća u Hrvatskoj koja radi po europskim principima, a to potvrđuje i uprava moje bolnice koja smatra da smo jedna od najboljih klinika te bolnice.

NACIONAL: Kako izgleda vaš radni dan?

- Svako jutro ustajem u pet sati, u šest sam već u bolnici. Prvo idem na Intenzivnu njegu gdje pogledam sve bolesnike, previjem one koji su na intenzivnoj njezi, obiđem sve bolesnike na klinici, na dva odjela, zatim između 7 i 7.45 pregledam nekoliko bolesnika u ambulanti, u 7.45 imam jutarnji stručni sastanak i nakon tog sastanka u pravilu idem u operacionu salu.

NACIONAL: Koliko dnevno imate operacija?

- Mislim da broj nije toliko važan, ne radi se samo o mnogim operacijama koje radim, nego i o educiranju mlađih urologa, koje učim operativnim tehnikama, pogotovo velikim radikalnim zahvatima. Nekoliko puta godišnje posjećujem i ostale urološke odjele u Hrvatskoj gdje učimo specijaliste urologe novim kirurškim zahvatima i tehnikama. Time se bavim već dugi niz godina, a počeo sam sa svojim bivšim ravnateljem prof. dr. Ruđerom Novakom koji je bio moj učitelj. Počeli smo time potkraj sedamdesetih godina, dakle, već više od 25 godina educiramo urologe širom Hrvatske, a prije toga i čitave Jugoslavije.

NACIONAL: Kako vidite budućnost općine kojoj ste na čelu?

- Ove godine slavimo 200. godišnjicu osnutka naše zajednice i mislim da ćemo je dostojno proslaviti. Na Dan grada Zagreba Izraelska filharmonija s Zubinom Mehtom nastupit će u Zagrebu i tada će se proslaviti i Dan grada Zagreba i 200-a obljetnica osnutka Židovske općine Zagreb. Za tu godišnjicu predvidjeli smo mnogo značajnih programa i izložbi. Iduće godine u suradnji s Muzejom za umjetnost i obrt pripremamo izložbu judaike, židovske sakralne umjetnosti u Hrvatskoj; s Klovićevim dvorima smo u dogovorima za izložbu slikara Oskara Hermana, zatim ćemo početkom studenog, kad je i osnovana općina, održati centralnu proslavu, također s koncertom, a u pripremi su i mnoge druge priredbe. Vjerujem da će ova zajednica opstati još dugi niz godina, a naš optimizam potkrepljujem time što planiramo skoru izgradnju novog židovskog centra sa sinagogom u Praškoj ulici u Zagrebu, gdje je nekad bila naša sinagoga razorena 1942. u doba NDH. Na žalost, zbog prošlogodišnje situacije i to je zastalo, jer je našim neistomišljenicima osnovna je intencija blokirati normalan rad i funkcioniranje općine. Ali u tome nisu uspjeli i neće ni u buduće uspjeti. Ognjen Kraus Rođen 4. listopada 1945. u Zagrebu 1971. diplomirao na Medicinskom fakultetu 1972. zaposlio se na Klinici za urologiju KB Mladen Stojanović 1977. voditelj Odsjeka dječje urologije 1979.-1990. zamjenik predstojnika Klinike za urologiju KB Sestre milosrdnice 1992. postao vršitelj dužnosti predsjednika Židovske općine Zagreb 1993. postao predsjednik je Židovske općine Zagreb 1994.-1999. član Izvršnog odbora Vijeća židovskih općina Europe 1995. postao predsjednik Koordinacije židovskih općina u Hrvatskoj 2000. postao predstojnik Klinike za urologiju KB Sestara milosrdnica 2001. dobio plaketu grada Zagreba kao liječnik i humanist Najveći sukob unutar židovske općine zbio se kad je prošle godine nekolicina članova počela optuživati Ognjena Krausa da uz pomoć Jakova Bienenfelda potajno zarađuje velike novčane iznose na najmu parkirališta u zagrebačkoj Praškoj ulici. Naime, kad je prije nekoliko godina država židovskoj općini vratila lokaciju u centru Zagreba, na kojoj je dotad bilo parkiralište, a do 2. svjetskog rata sinagoga, vodstvo židovske općine odlučilo je taj prostor privremeno dati u najam dok se ne steknu uvjeti za građenje velikog židovskog kulturnog centra. Odlučeno je da najmodavac bude zagrebački poduzetnik i član židovske općine Jakov Bienenfeld, koji je ubrzo preuzeo vođenje parkirališta, a zauzvrat je židovskoj općini plaćao mjesečni najam u iznosu od šezdesetak tisuća kuna. Suprotstavljena skupina na čelu s Ivom Goldsteinom ubrzo je iznijela sumnje da Bienenfeld na parkiralištu zarađuje iznose koji su u nesrazmjeru s naknadom koju plaća općini, pa su prošle godine protiv Bienenfelda, Krausa i tajnika općine Deana Fridricha podigli kaznene prijave zbog prijevare, ističući da njih trojica potajno dijele novac na štetu židovske općine. Nakon višemjesečne istrage općinsko državno odvjetništvo prošlog je tjedna odbacilo navedene kaznene prijave označivši ih neosnovanim.

>email to:Plamenko Cvitic