Objavljeno u Nacionalu br. 542, 2006-04-03

Autor: Ivo Pukanić

KOMENTAR TJEDNA

Muka je imati, a ne moći pokazati

Ivo PukanićIvo PukanićNa borbu s Ivićem Pašalićem potrošio sam dobar dio svoga profesionalnog života. Upoznao sam ga prije desetak godina: iznimno inteligentan, beskompromisan, bešćutan i vrlo opasan. To je bio halo-efekt nakon našeg prvog susreta. To o njemu mislim i danas. Kako vrijeme prolazi, sve više sam siguran da je najvažnija stvar što je odredila daljnji razvoj Hrvatske u pozitivnom smjeru - rušenje podzemnoga, mračnoga carstva koje je napravio taj čovjek. Da je on uspio ostati na vlasti i doći na mjesto čelnoga čovjeka HDZ-a, to bi bila katastrofa iz koje bi se Hrvatska teško izvukla. Od Pašalićeve pobjede nad Sanaderom, u političkom smislu najviše bi koristi imao Ivica Račan, jer bi SDP ostao na vlasti idućih dvadeset godina.

No i Račan bi se na kraju našao okupan u kaljuži koju je za sobom svagdje ostavljao bivši Tuđmanov savjetnik. Naime, ako ti je protivnik u ringu prljav, na kraju prljav iz istoga ringa izlaziš i ti. Borba između njega i mene bila je doslovno borba na život i smrt. Skoro sve medije imao je pod sobom, a jedini koji mu je zadavao glavobolje bio je Nacional. Kada nije mogao Nacional preuzeti milom, pokušao je to učiniti silom, pomoću svoga kamarada Kutle. Najomiljeniji HDZ-ov tajkun je u tu svrhu upotrijebio svog potrčka u mojoj redakciji. Po njihovu nalogu, taj nekada veliki urednik, a danas isto tako velika i krupna, da ne velim debela moralna ruina, htjela je s Kutlom iskoristiti ime Nacional i pokrenuti “Dnevni Nacional”.

Kada sam se usprotivio bilo kakvoj upotrebi imena Nacional u toj njihovoj prljavoj igri, tada je Kutlin potrčko krenuo silom da me smijeni s mjesta glavnog urednika i otjera iz tvrtke. Na kraju sam uspio otjerati njega i njegove ljude, za koje čak i vjerujem da u tome trenutku nisu shvaćali kome i čemu služe. Da se tada nismo uspjeli othrvati tom napadu, danas Nacional više ne bi postojao. Naravno, iza svega toga stajao je Kutle samo nominalno. Prave poteze je vukao “doktor” Pašalić. Koliko je išla daleko njegova želja da me pasivizira i dobije na svoju stranu pokazuje i priča iz 2002. godine. Misleći kako Hrvoje Petrač ima na mene velik utjecaj, tražio ga je po cijeloj Europi (Petrač je tada bio u prvome “egzilu”). Na kraju ga je našao i molio ga da razgovara sa mnom i privoli me da ga ne napadam te tako pomognem da postane šef HDZ-a. Zauzvrat, obećao je Petraču, kada dođe na vlast, pomoći će mu da se izvuče iz problema koje je imao s Državnim odvjetništvom. Nakon što mi je Petrač prenio Pašalićevu poruku, ja sam još više udario po njemu, i to neposredno uoči izbornog Sabora HDZ-a, na kojem je izgubio.

Mislim da smo Ivo Sanader i ja bili rijetki ljudi u Hrvatskoj koji su bili sigurni da Pašalić neće pobijediti na tome saboru. To je bio drugi i najveći Pašalićev politički debakl. Prvi je bio kada neposredno nakon Tuđmanove smrti nije postao privremeni predsjednik HDZ-a. Treći je debakl doživio kada ga je Sanader izbacio iz stranke. Četvrti, i intimno možda najteži udarac, dogodio mu se kad je sa svojom bijednom strančicom doživio još bjedniji debakl na izborima 2003. godine. No to nije njegov kraj. Kraj će biti onoga dana kada ipak završi u zatvoru. I to ne zbog politike. A u zatvor će ga odvesti njegova nevjerojatna upornost da se ipak dočepa vlasti. Kakvu je sada taktiku odabrao? Kako mu nije uspio povratak kroz politiku, sada će se pokušati vratiti na vlast u idućih tri do pet godina kroz gospodarstvo.

Pokušat će se dokazati kao sposoban poduzetnik, što je i najavio po novinama. Naravno, u tome razdoblju, kako je prošlo već deset godina, pokušat će legalizirati sve ono što je u njegovim “zlatnim godinama” od 1995. do 2000. otišlo van. Pri tome misli da će to proći nezapaženo. Isto tako Pašalić smatra da se Sanader bude u tome vremenu “zdošel”, kako rado kaže jedan moj prijatelj iz Gračana, i da će on kao bogat i priznat poduzetnik s velikim političkim iskustvom sjesti na njegovo mjesto. Otkrivanje njegove tvrtke AdriaHolz, “dokapitalizacija” od 22 milijuna eura i direktno povezivanje njegova imena s tvrtkom njegova brata Zagreb drvo, samo pokazuje da je Pašalić ponovo izgubio živce. Na kraju evo jedna dobra židovska poslovica: “Teško je imati a onda ne imati.” A postoji još jedna, koja je i bolja. Nju posvećujem “doktoru”: “Strašno je imati a ne smjeti pokazati.” On pritisak te poslovice nije mogao izdržati. >email to:Ivo Pukanic

Vezane vijesti

Karamarko - očekivano

Karamarko - očekivano

Predsjednik vlade i SDP-a Zoran Milanović izjavio je danas u vezi unutarstranačkih izbora u HDZ-u kako je primio na znanje rezultat jedne utakmice te… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika