Objavljeno u Nacionalu br. 543, 2006-04-10

Autor: Maroje Mihovilović

NEIZVJESNOST U RIMU

Drama na sudbinskim izborima u Italiji

Berlusconi nije ostvario ono što je obećao u vezi s ekonomskim razvojem, zapošljavanjem i podizanjem standardaBerlusconi nije ostvario ono što je obećao u vezi s ekonomskim razvojem, zapošljavanjem i podizanjem standarda Talijanski su se birači na parlamentarnim izborima našli pred dilemom: skinuti s vlasti Silvija Berlusconija i njegovu vladu desnog centra, te dati šansu Romanu Prodiju i strankama lijevog centra i tako prekinuti burno petogodišnje razdoblje, u kojem Italija nije postigla rezultate koje je obećao Berlusconi, ili mu dati šansu da vlada još pet godina. Dilema je bila teška jer Berlusconi nije ostvario ono što je obećao u vezi s ekonomskim razvojem, zapošljavanjem i podizanjem standarda, ali njegov protivnik nije - po mišljenju znatnog dijela talijanskih birača - davao dovoljno dokaza da je on za to sposoban.

Berlusconiju pristaše lijevog centra predbacuju da je na talijansku političku scenu, pomoću svojih i državnih medija, uveo nove diktatorske metode i toliko izvrgnuo ruglu uzuse dobrog političkog ponašanja da je to bilo previše čak i za u tom pogledu prilično liberalne Talijane. Oni tvrde da se Berlusconi tako grčevito drži za vlast jer, ako doživi poraz, ne samo da će izgubiti vlast, nego će se naći u opasnosti da izgubi i slobodu. Tada on više neće moći s pozicije najmoćnijeg čovjeka Italije sprječavati zakonskim i drugim sredstvima pravosuđe da pokreće istragu i procesuira i njega za afere u koje je bio umiješan. S druge strane, pristaše desnih stranaka nemaju povjerenja u Prodija da će izvući zemlju iz krize, sumnjaju su da namjerava povećati poreze, previše zaštititi radnička prava, povećati cijenu rada i tako onemogućiti Italiji da se ekonomski oporavi. Berlusconi se žestoko borio da ostane na vlasti.

U posljednjih pet godina uveo je više novih zakona kojima je želio stvoriti za sebe bolje uvjete na ovim izborima. Uveo je proporcionalni sustav koji više odgovara njegovoj stranci, jer ona osim njega nije imala značajnih političkih ličnosti za osvajanje parlamentarnih mjesta u individualnim izbornim jedinicama. Nametnuo je zakone o medijima koji su mu omogućili nevjerojatnu medijsku koncentraciju, budući da je osim nad svoja tri vlastita nacionalna televizijska kanala sada imao i gotovo potpunu kontrolu nad tri državna televizijska kanala s kojih su otjerani svi koji su ga kritizirali. Njegov golem pritisak trpjeli su i pravosuđe, i poslodavci, tražio je podršku Crkve, samo da što bolje prođe na izborima i zadrži vlast. Prodi je, da bi ga srušio, nastojao stvoriti široku koaliciju u koju će ući svi Berlusconijevi protivnici, pa je okupio vrlo raznoliko društvo, od demokršćana do komunista, zelenih i radikala.

Njegovi protivnici tvrdili su da s takvom koalicijom neće moći voditi državu, jer će unutar koalicije biti odviše sukobljenih mišljenja, pa mnogi birači u nju nisu imali povjerenja. Bilo je i mnogo sumnji u sposobnost samog Prodija da se suprotstavi Berlusconiju u javnim duelima. Berlusconi je za protivnika imao čovjeka koji je njegova potpuna suprotnost, jer Prodi nije medijska ličnost, slabo govori u javnosti, ne inspirira, nije masovik, nego sasvim drukčije naravi. Ipak, čak i taj neinspirativan čovjek, bivši premijer i bivši predsjednik Europske komisije, na ovim je izborima mnogim Talijanima bio privlačniji od Berlusconija, a mnogi su Talijani glasovali za Prodija manje zbog njega samoga, a više da maknu Berlusconija s vlasti. Berlusconi je oduvijek politički agresivac, sklon da pritiscima postigne ono što želi, koji se ne libi svađa, uvreda, iznošenja neistina, čak i sasvim svjesnih laži.

Ali načinom na koji se ponašao u predizbornoj kampanji nadmašio je i samoga sebe. Prostački je vrijeđao birače koji neće glasovati za njega, tvrdio za sebe da je političar koji predstavlja Crkvu, protivnike je proglasio komunistima, a zna se kakve su grozne zločine počinili komunisti, čak su kuhali djecu i njome u Kini gnojili zemlju, pa se takvim ljudima ne smije dopustiti da vode Italiju. Kako je odmicala predizborna kampanja, njegov je rječnik postajao sve oštriji, opakiji, neobuzdaniji, pa je čak i smirenog Prodija natjerao da uzvrati. U posljednjoj predizbornoj televizijskoj debati za Berlusconija je rekao da se "ponaša kao pijanac koji se dohvatio ulične svjetiljke, ali ne da ispod nje bolje vidi, nego da se za nju pridrži kako ne bi pao". U Italiji je vrlo teško promijeniti političku ravnotežu jer je talijansko društvo tradicionalno podijeljeno napola na one sklonije ljevici i one sklonije desnici, a golem broj birača zbog te ideološke podjele čvrsto ustraje pri svojim opredjeljenjima dugi niz godina. Na ovim izborima bitka se vodila u prvom redu za onaj manji broj Talijana koji nisu tako snažno ideološki opredijeljeni, ali se vodila još jedna važna bitka, da što veći broj ljudi iziđe na izbore i glasuje za svoje kandidate. Berlusconi je tako pozivao svoje pristaše, Prodi svoje, i u tome su imali uspjeha, jer je ovaj put na birališta izišlo čak 84 posto ljudi s pravom glasa. Svima je bilo jasno da bi odlazak Berlusconija imao višestruke, dugoročne posljedice i za Italiju, ali i za svijet. Italija bi izišla iz razdoblja voluntarističkog vođenja politike u korist jednog čovjeka, koji se nadvio nad zemlju gotovo kao diktator, koji je mnogo obećavao a malo dao. Njegovim odlaskom omogućilo bi se da se vrate demokratski običaji koje je ukinuo, ali i da ojača borba protiv korupcije, jedne od najvećih boljki talijanskog društva, koju je Berlusconi zaustavio štiteći i sebe. Završilo bi i razdoblje simplificiranog populizma kojem je on bio sklon. Ipak, mnogi nisu baš bili uvjereni da je ono što je Prodi ponudio kao alternativu, a to je bila vrlo raznorodna koalicija, bolje od onog što je dosad radio Berlusconi. Izbori su se posebno pozorno pratili u privrednim krugovima, i među poslodavcima i među sindikatima, jer je Prodi najavio da će, ako dođe na vlast, u privrednoj i socijalnoj sferi poduzeti niz promjena, već i zbog toga što je lijevi centar mnogo skloniji zaštiti radničkih prava i društvenih manjina, nije sklon gruboj antiimigracijskoj politici koju je pod utjecajem Lege nord vodila koalicija desnog centra. Poslovni krugovi nisu bili zadovoljni Berlusconijem te su priželjkivali pobjedu Prodija. O ishodu izbora ovisile su i sudbine talijanskih političkih stranaka. Promjena na vlasti - tvrdili su politički analitičari - dovela bi i na stranačkoj sceni do važnih promjena. U slučaju eventualnog poraza desne koalicije na izborima - tvrdili su komentatori - Berlusconi će se naći na snažnom udaru dvojice svojih glavnih mlađih saveznika, Gianfranca Finija i Pierferdinanda Casinija, kojima bi takav neuspjeh desnice bio argument da traže promjene na čelu koalicije. Svi su otprije znali da i tako mladi, umjereni Casini pokazuje znatne ambicije da postane vođa desne koalicije i naslijedi Berlusconija. Odnosi u desnoj koaliciji bili su toliko loši da se ne bi trebalo čuditi ni ako se ona formalno raspadne. Na ljevici su također zabrinuto iščekivali izbore, nadajući se pobjedi na temelju koje bi se sadašnje savezništvo Demokratske ljevice, koju čine reformirani komunisti, i stranke demokršćanskog usmjerenja Margherita pretvorilo u jedinstvenu stranku lijevog centra. Poraz bi to savezništvo sigurno ugrozio. Ovi su se izbori pozorno pratili i u svijetu, jer je svima bilo jasno da bi Berlusconijev poraz imao značajne međunarodne posljedice. U Europskoj uniji bi odahnuli, jer se on svojom politikom često sukobljavao s Europskom komisijom. Neke od tih sukoba bili su načelne naravi, a neki i vrlo bizarni. U Washingtonu Berlusconijev poraz ne bi bio dobro prihvaćen jer je on bio jedan od najčvršćih američkih saveznika u Iraku, a lijeva koalicija jasno je dala do znanja da će, ako pobijedi, što prije izvući talijanske vojnike iz Iraka i prekinuti dosadašnju proameričku, euroskeptičnu politiku. Neovisno o Berlusconijevoj sudbini, političkim analitičarima jasno je da će Berlusconijeva izborna sudbina imati posljedice i za talijansku regionalnu politiku. Ostaju ključni sporovi u odnosima između Italije i Hrvatske, kad je riječ, na primjer, o mogućnosti da talijanski državljani kupuju nekretnine u Hrvatskoj, o različitim viđenjima događaja iz II. svjetskog rata, ali bi atmosfera bila nesumnjivo drukčija da s vlasti siđe Berlusconijeva koalicija jer u vladi više ne bi bilo talijanske desnice, koja je često agresivno otvarala iredentistička pitanja. Ne treba zaboraviti niti da je Romano Prodi kao predsjednik Europske komisije pokrenuo primitak Hrvatske u Europsku uniju, pa bi sigurno i kao talijanski premijer imao pozitivan odnos prema toj za Hrvatsku ključnoj političkoj ambiciji. Ka je preuzimao položaj vođe koalicije lijevog centra, Prodija su upozoravali da će, pobijedi li na izborima, pred njim biti težak zadatak da pokrene Italiju koja je u teškim problemima. Upravo zbog raznolikosti njegove koalicije on bi, s jedne strane, morao zadovoljiti svoje birače koji su glasovali za lijevi centar i zbog njegova programa socijalnih prava, zaštite radnih mjesta, što je u stanovitoj suprotnosti s onim što Italiji sada treba, a to je suočavanjem s globalističkom prijetnjom snažnijim iskorakom u taj globalizirani svijet, što je nemoguće s povećanim protekcionizmom. Ali analitičari su upozoravali da bi se, ako pobijedi, pred ništa manjim problemom našao i Berlusconi. Jer kako da sada učini ono što što je obećao prije pet godina, a to u tih pet godina nije učinio. Italija je u dubokoj krizi, a dvojbe pred kojima su se našli talijanski birači na ovim izborima to najbolje pokazuju.

>email to:Maroje Mihovilovic

Vezane vijesti

Berlusconi je mafiji plaćao zaštitu

Berlusconi je mafiji plaćao zaštitu

Nekadašnji talijanski premijer Silvio Berlusconi sedamdesetih je plaćao velike iznose sicilijanskoj mafiji koja je njega i njegovu obitelj štitila od… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika