Objavljeno u Nacionalu br. 544, 2006-04-17

Autor: Maroje Mihovilović

POBUNA U PENTAGONU

6 generala protv Rumsfelda

Generali koji su posljednjih dana u medijima napali američkog ministra obrane Donalda Rumsfelda zbog Iraka su umirovljeni, ali analitičari smatraju da govore u ime aktivnih časnika

Američki ministar obrane Donald Rumsfeld Američki ministar obrane Donald Rumsfeld Među američkim generalima ključa nezadovoljstvo načinom na koji ministar obrane Donald Rumsfeld vodi Pentagon, reorganizira američku vojsku, a posebno kako vodi rat u Iraku. To bi se nezadovoljstvo uskoro moglo pretvoriti u pravu pobunu, koju predvode umirovljeni, a ne aktivni generali. Rijetki aktivni generali prethodnih su godina javno izražavali nezadovoljstvo Rumsfeldom i zbog toga stradavali jer je on na to oštro reagirao, smijenio ih i ponizio. Drugi nezadovoljnici ne žele javno govoriti ne samo zato što se boje posljedica nego i stoga što to po pravilima službe i ne smiju, a mnogi nezadovoljnici smatraju da je to neoportuno u trenucima kad 150.000 američkih vojnika ratuje u Iraku i još 20.000 u Afganistanu, jer bi njihova otvorena pobuna protiv ministra obrane loše utjecala na moral tih vojnika i ugrozila izvršenje zadataka.

Ali to sad čine umirovljeni generali, od kojih su neki još do prije nekoliko mjeseci bili u aktivnoj službi, čak i na visokim zapovjednim položajima u Iraku, te dobro poznaju tamošnje prilike, a i prilike u Pentagonu. Oni to čine, tvrdi se u vojsci bliskim krugovima, u ime svojih kolega generala koji su još u vojsci pa ne smiju govoriti. Iako svi general javno progovorili tvrde da njihova akcija nije koordinirana, u SAD-u se uglavnom vjeruje da jest, te da govore u ime širih vojnih struktura. Sve je počelo u nedjelju, 9. travnja, kad se umirovljeni marinski general Anthony Zinni pojavio u emisiji “Meet The Press” na NBC-ju, najvažnijoj političkoj emisiji na američkoj televiziji. Nije čudo što je upravo Zinni prvi javno kritizirao. Rodio se u Philadelphiji, postao je marinac još na koledžu a 1965. poručnik. U Vijetnamu je zaradio dva odlikovanja i bio teško ranjen. Imao je istaknutu ulogu u Zaljevskom ratu, a u američkoj intervenciji u Somaliji od 1992. do 1994. bio je šef operacija i zamjenik američkog zapovjednika. Kad mu je najavljeno da će 1996. postati zapovjednik Centralne komande, Zinni je mjesecima proučavao povijest tog područja i učio arapski. S tog položaja 2000. je otišao u mirovinu. U intervjuu 1998. rekao je da je u dugoj vojničkoj karijeri naučio da je u vojsci najvažnija dobra komunikacija između zapovjedništva i postrojbi, da vojnici točno znaju što im je zadatak i za što se bore, a tako nije bilo ni u Vijetnamu ni u Somaliji, što su dva njegova najneugodnija vojna iskustva.

Očito je procijenio da toga nema ni u Iraku, a svoje je mišljenje prvi put iznio u memoarima 2004. napisavši da je invazija na Irak loše planirana, loše strateški promišljena, da je pogrešno procijenjena situacija koju će vojnici zateći u Iraku, kritizirao je Busha i Rumsfelda. U emisiji Tima Russerta na NBC-ju je za stanje u Iraku rekao da je katastrofalno, da je rat vođen pogrešno, suprotno savjetima vojnika. Izrekao je i ovu tešku optužbu na račun ministra obrane: “Rumsfeld je samovoljno bacio u smeće deset godina preciznog vojnog planiranja skupa sa spoznajom što nas očekuje ako okupiramo Irak.” Samo dan nakon Zinnijeva pojavljivanja na televiziji još je jedan general iznio slične stavove. U ponedjeljak, 10. travnja, na kioscima se pojavio novi broj tjednika Time s komentarom Grega Newbolda, bivšeg direktora operacija Združenog stožera američke vojske. I on je već prije pokazao da se ne slaže s načinom na koji Rumsfeld vodi Pentagon i planira operacije, a 2002. iz prosvjeda je dao ostavku. U vrlo osobno intoniranom komentaru konstatirao je da je invazija na Irak izvedena “toliko nepažljivo i neozbiljno da to može biti svojstveno samo onima koji se nisu morali baviti provedbom te invazije ili saniranjem njenih posljedica... Cijena lošeg vodstva i dalje se plaća krvlju.” Iako je pripadao generaciji antiratnih prosvjednika, ušao je u vojsku jer je bio uvjeren da ljudi poput njega unutar vojske mogu osigurati da se Vijetnam više nikad ne ponovi. A upravo se to dogodilo, jer Irak je novi Vijetnam. Newbold smatra da su američku javnost i vojsku prevarili političari. Ogorčen je što političari sad za neuspjehe u Iraku optužuju generale, a posebno je bio kritičan prema nedavnoj izjavi Condoleezze Rice: “Ova zemlja nikad nije imala kompetentnije profesionalne vojnike nego danas.

Stoga je skandalozna izjava ministrice vanjskih poslova Condoleezze Rice da smo ‘mi’ donijeli ‘pravilne strateške odluke’, ali smo napravili tisuće ‘taktičkih pogrešaka’. Ta njena izjava izražava želju da se goleme greške u strategiji prikriju svaljivanjem krivnje na one koji su se morali boriti u skladu s tom pogrešnom strategijom. Istina je sasvim obratna, jer naše snage postigle su uspjehe na terenu unatoč pogrešnim strateškim uputama koje su dobile, a ne zahvaljujući njima.” Javili su se još neki generali, a posebno su odjeknule izjave dvojice nedavno umirovljenih koji su neposredno zapovijedali postrojbama u Iraku. General bojnik Charles Swannack, donedavni zapovjednik elitne 82. padobranske divizije prilikom operacije u Iraku, za CNN je rekao: “Duboko vjerujem da je američkoj vojsci nužan novi ministar obrane jer ministar Rumsfeld ima već na svojim leđima previše loše prtljage. Zbog loših odluka ministra Rumsfelda već dok sam zapovijedao postrojbom u Iraku shvatio sam da SAD strateški gubi taj rat.” Nešto slično izjavio je i umirovljeni general bojnik John Batiste, koji je u Iraku godinu dana zapovijedao 1. pješačkom divizijom: “U Pentagonu nam treba novi početak. Potrebno nam je vodstvo koje poštuje vojnike, kad se već očekuje da i vojnici poštuju to vodstvo.” General bojnik Paul Eaton, veteran iračkog rata koji je nadgledao uvježbavanje iračkih trupa 2003. i 2004., u najutjecajnijem američkom dnevniku New York Timesu napisao je komentar u kojem od Rumsfelda traži ostavku jer je “nekompetentan strateški, operativno i taktički”. Rumsfelda je kritizirao i general John Riggs, kojem to također nije bilo prvi put. On se 1965. dobrovoljno javio u vojsku, kad su je mnogi mladići izbjegavali zbog rata u Vijetnamu.

S vremenom je dobio čin generala s tri zvjezdice te je 2000. imenovan šefom stručne vojne grupe za modernizaciju vojske. Kad je Rumsfeld postao ministar, s njim se počeo sporiti, jer se Rumsfeld zalagao za smanjenje vojske i smanjenje troškova za vojsku, te za prekid razvoja modernog oružja, dok se Riggs zalagao za povećanje vojske i nastavak projekata razvoja novog oružja. Riggs je, iako mu je rečeno da to ne čini, u siječnju 2004. dao novinama intervju u kojem je rekao da je vojska premala za sve zadatke koje joj političari daju, a to je Rusmfelda toliko razbjesnilo da je naredio da se Riggs smijeni. Iskorišten je bezazleni disciplinski postupak protiv njega, pokrenut zbog manjih nepravilnosti u nabavi opreme, da mu oduzmu jednu generalsku zvjezdicu i umirove u roku od 24 sata. Svi ti umirovljeni generali Rumsfeldu najviše zamjeraju što je odbacio sva upozorenja američkih generala da nije dobar njegov plan brzog rušenja Saddama Husseina bez dovoljno američkih snaga koje bi držale Irak pod kontrolom nakon toga.

Neki su podsjetili na sudbinu generala Erica Shinsekija, bivšeg šefa stožera pješaštva u vrijeme kad se kretalo na Irak, kojeg je Rumsfeld otjerao u mirovinu nakon što se Shinseki usudio pred Kongresom proturječiti Rumsfeldu, rekavši da bi u Irak trebalo poslati nekoliko stotina tisuća američkih vojnika, što je bilo u kontradikciji s Rumsfeldovom koncepcijom da se sve obavi sa samo 150.000 vojnika. Neki generali predbacili su Rumsfeldu i njegovu kadrovsku politiku u vrhu vojske, jer je pokazao da nema povjerenja u one koji su stasali u vrhunske generale, pa je na jedno od vodećih mjesta u pješaštvu postavio čovjeka kojeg je izvukao iz mirovine, a za šefa Združenog stožera američke vojske, što je najviši vojni položaj u SAD-u, 2005. imenovao ne baš istaknutog marinskoga generala Petera Pacea. Upravo je sada Pace prvi stao braniti Rumsfelda te je novinarima na konferencije za tisak u Pentagonu rekao da “Rumsfeld jako dobro služi svojoj naciji”. Javio se i general Mike DeLong, bivši bliski suradnik generala Tommyja Franksa, koji je također branio Rumsfelda: “Rumsfeld djeluje kako bi djelovao direktor neke velike tvrtke. Kad vas pozove, morate biti pripremljeni za razgovor, morate znati o čemu govorite. Ako ne znate, smjesta će vas otpustiti.

Tako je s njim i zato je on efikasan.” Još neki aktivni generali branili su ministra, ali mnogi se nisu javili. Napade na sebe u intervjuu arapskoj televizijskoj mreži Al Arabiya komentirao je i sam Rumsfeld: “Ono što je u ovom slučaju činjenica jest da dva, tri, četiri umirovljenika imaju drukčije mišljenje od mojeg. Ja poštujem njihova mišljenja, ali kad bismo mijenjali ministra obrane svaki put kad od nekoliko tisuća generala i admirala dvije ili tri osobe kažu da se s njim ne slažu, jasno je da bismo imali posvemašnji kaos.” Američki predsjednik pokazuje da on tu stvar ne prima baš tako olako. On je objavio priopćenje u kojem je obznanio da Rumsfeld ima njegovu “punu podršku i duboku zahvalnost” za ono što je dosad učinio. Bush je dodao: “Imam neposredna saznanja o tome kako se Don oslanja na mišljenja naših vojnih zapovjednika na terenu i u Pentagonu kad donosi odluke o tome kako da dovršimo svoje misije u Iraku i Afganistanu. Energično i čvrsto rukovođenje Pentagonom ministra Rumsfelda upravo je ono što nam je potrebno u ovom kritičnom razdoblju.” Američki komentatori zamijetili su da je Bush za Rumsfelda rekao intimno “Don”, čime je želio dati do znanja da su oni i dalje u prijateljskim odnosima i tako ukloniti nedavna novinska nagađanja da se počeo ograđivati od Rumsfelda zbog Iraka. Zanimljivo je da je Rumsfeld dobio posrednu podršku jednog od najutjecajnijih američkih dnevnika, Los Angeles Timesa, koji je u dugom komentaru kritizirao generale što dižu glave, tvrdeći da u demokratskom društvu mora postojati civilna kontrola nad vojskom, da je posao generala da slušaju civile, a ne da u sumnju dovode civilne odluke. Ali list kaže: “Ipak, donekle ovaj spektakl što su ga napravili razočarani generali, javno napadajući svog šefa, ima društvenu korist. On je razotkrio prljavu sitnu tajnu koju Pentagon pokušava sakriti još od Vijetnama, da su u višim ešalonima nacionalnog sigurnosnog establišmenta odnosi vojnika i civila na granici disfunkcionalnosti.”

>email to:Maroje Mihovilovic

Vezane vijesti

'Bush je kriv za sve'

'Bush je kriv za sve'

Oko dvije trećine Amerikanaca vjeruje da je bivši američki predsjednik George Bush odgovoran za loše stanje američke ekonomije dok nešto manji… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika