Kada glumci prijeđu 50. godinu, više nisu poželjni na filmu, niti su poželjni ženama. Jeremy Irons ima 57 godina i s lakoćom krši oba nepisana pravila. U posljednjih godinu dana vidjeli smo ga u filmovima «Casanova» sa Siennom Miller, u «Kraljevstvu nebeskom» sa Orlandom Bloomom, u «Mletačkom trgovcu» sa Al Pacinom i u «Being Julia» sa Annette Bening što govori da je glumac koji je još uvijek tražen u Hollywoodu. S druge strane, nikome nije jasno kako već 28 godina traje njegov brak s glumicom Sinead Cusack ako se zna da je sklon mlađim djevojkama kao i one njemu, što su paparazzi više puta fotografirali.

Jeremy Irons je, uvjerili smo se na ekskluzivnom razgovoru , više nego ugodan sugovornik. Visok, izrazito mršav i poprilično ispijen, što ne treba čuditi ako se zna da jednako voli glumu i noćni život, odmah se prisjetio svojih dolazaka u Hrvatsku. Irons je odrastao uz majku Barbaru koja se razvela od njegovog oca Paula kada je Jeremy bio mali. Sa 21 godinom, kao kazališni glumac na početku karijere, vjenčao se sa glumicom Julie Hallam ali je taj brak trajao samo nekoliko mjeseci. Godine 1977. upoznao je Sinead Cusack, godinu dana kasnije su se vjenčali a šest mjeseci kasnije rodio im se prvi sin Samuel. Do tada je Irons radio na televiziji i u kazalištu da bi 1981. godine glumio u filmu « Žena francuskog poručnika» koji je postao velik hit. Irons postaje zvijezda, brak mu se gotovo raspada ali su se 1985. pomirili kada su dobili drugog sina Maxa. Slijedi Ironsov glumački uspon ulogom blizanaca u filmu Davida Cronenberga «Dead Ringers» te 1991. godine osvaja Oscara za ulogu u filmu «Obrat sreće». Umjesto da postane zvijezda u holivudskim hitovima on i dalje bira uloge u art filmovima kao što su «Kafka», «Damage», «M Butteffly», «Kuća duhova», «Ukradena ljepota» i tako dalje, a tek uloge u filmovima poput «Umri muški 3» potvrđuju ga kao glumca za holivudske hitove. U početku devedesetih postaje zalu đ en motociklima i jedrenjem što mu je i danas velika strast.

EXTRA: Posljednje dvije godine neprestano snimate, «Mletački trgovac», «Being Julia», «Kraljevstvo nebesko» i «Casanova» snimili ste u dvije godine. Izgleda kako, što ste stariji, dobivate sve više ponuda.

- Meni to izgleda kao saobraćajna nesreća u kojoj se nekoliko automobila sudare. Tako sam i ja nekoliko filmova snimao istovremeno, pa su se istovremeno počeli i prikazivati. Primjerice, «Mletački trgovac» i «Being Julia» imali su premijere 2004. godine na festivalu u Torontu. Svejedno, sve su to filmovi u kojima sam u ž ivao. «Being Julia» je interesantan, pomalo staromodan, obiteljski film nakon č ijeg gledanja ć e te se uvijek dobro osje ć ati. «Casanovu» sam, kao i «Mleta č kog trgovca», snimao u Veneciji što je bilo super jer je blizu Engleske i mogao sam otputovati na dva, tri dana doma kako bih se odmorio.

EXTRA: Filmovi u kojima glumite posljednjih godina većinom su kostimirani. Uživate li u oblačenju i mijenjanju kostima od filma do filma?

- Sve je to dio gluma č kog posla. Kostimi maksimalno poma ž u u povijesnim filmovima. Ipak, omiljeni kostim mi nije onaj iz filma ve ć iz kazališne predstave «Rover» koju sam prije 20 godina igrao u Stratfordu. Glumio sam Willmorea, pirata s Kariba, i nosio sam predivan kostim. Nedavno su mi rekli da sam izgledao bolje od Johnnyja Deppa u filmu «Pirati s Kariba» ali ako nisam gledao taj film, ne mogu vam to potvrditi. Volim staru odje ć u, pa kako ne bi i kostime.

EXTRA: Osim što glumite u kostimiranim dramama, često ste i u znanstveno-fantastičnim filmovima i to uvijek kao negativac.

- Ma nije toga bilo previše. Koliko se mogu sjetiti, prije nekoliko godina sam glumio u dva takva filma, «Dungeons and Dragons» i «Time Machine». Oba filma bila su razočaravajuća i priznat ću vam odmah, u oba sam filma glumio samo zbog novca. U to sam vrijeme lupio toranj u Irskoj i morao sam ga renovirati, a sve je to koštalo. Tako vam je to, u groznim filmovima uvijek dobro plaćaju, dok u filmovima kao što je «Mletački trgovac», rađ en prema Shakespeareu, glumim zbog ljubavi prema glumi i Shakespeareu.

EXTRA: U što spada film «Kraljevstvo nebesko»? Sigurno ste bili dobro plaćeni, a to nije bezvezan film.

- «Kraljevstvo nebesko» je iznimka. No, moram vas upozoriti da je to bio visokobud ž etni film ali mi glumci nismo bili pla ć eni u skladu s bud ž etom, dobili smo manje no što bi netko mogao pomisliti. Osim toga, u tom sam filmu glumio pozitivca ali sam nastojao zbuniti publiku i navesti je da pomisli kako glumim negativca. To mi je omiljeni sport. Nikada ne želim da publika unaprijed prepozna jesam li pozitivac ili negativac.

EXTRA: Jeste li, uslijed toliko filmskog posla, uspjeli dovršiti renoviranje tornja iz 12. stoljeća kojeg ste kupili u Irskoj?

- Prije dvije godine, tijekom ljeta, kona č no sam se prihvatio posla oko završnog renoviranja tornja, što me oduševilo. Vjerojatno se nikada niste bavili renoviranjem tako velike zgrade pa vam moram re ć i da mi se ponavljao uvijek isti događaj. U trenutku kada sam mislio da je gotovo shvatio sam da moram još nešto napraviti. I tako nekoliko godina. Iako su to bili mali poslovi, nikako se nisu mogli završiti. Kona č no je završeno bojanje ku ć e, elektri č ari su obavili svoj posao, ali sam morao urediti ladanjsku ku ć u koja se nalazila unutar zidina, opremiti je namještajem i tako dalje. Imao sam radnike koji su sre đ ivali drveninu u ku ć i i tornju. Nisu to bili veliki poslovi ali oduzimali su mi vrijeme. Kada sam 2000. godine kupio toranj, najavio sam veliki party po završetku renoviranja. Kako se renoviranje odu ž ilo, organizirao sam nekoliko partyja tijekom proteklih godina Sje ć am se da je veliki party bio za novu 2004. godinu. Ta je zgrada idealna za zabave.

EXTRA: Tko je bio pozvan na taj novogodišnji party?

- Nitko koga znate. Jedino producent David Puttnam, moj susjed, je bio poznato lice. Pored njega bila je moja supruga, puno č lanova moje obitelji i mojih prijatelja, lokalni farmeri i ribari, te neki od gra đ evinskih radnika. Predivna mješavina ljudi, bez ikakvog glamoura. Ne ž elim glamour, zato sam i kupio toranj u Irskoj kako bih pobjegao od glamoura.

EXTRA: U medijima je pisalo kako vas napadaju zbog boje koju ste odabrali za toranj.

- To je istina. Toranj je bio ruiniran kada sam ga kupio, nije obnavljan 400 godina. Zidovi su bili raspuknuti. Želio sam zadr ž ati originalni izgled sve dok nisam shvatio da je vrijeme previše nagrizlo zidove i da ću ih morati potpuno obnavljati. Postoji novinar London Timesa koji me ve ć godinama pokušava intervjuirati na temu obnove tornja. Kako nisam želio o tome uop će govoriti on je objavio tekst u kojem je napisao kako sam obojao toranj u ružičasto, što nije bilo istina jer sam odabrao boju breskve. TV i radijske ekipe dotrčale su kako bi razgovarali s lokalnim stanovništvom i nitko im nije rekao kako im se boja ne sviđa. Dakle, priče nema, ali je ostala na internetu zbog jednog novinara.

EXTRA: Poznati ste kao strastveni voza č motocikla. Kada bi morali birati između glume i vožnje motocikla, što bi odabrali?

- Vo ž nju motocikla. Mislim, ali nisam siguran. Radi se o zadovoljstvu koje dobivam u oba slu č aja. To su opre č na zadovoljstva. Kada glumim, kada snimam film, radim s mnogo ljudi i uvijek moram biti u odre đ eno vrijeme na određenom mjestu, dokazivati se i ispunjavati nečije želje. Vozeći se motociklom događa mi se nešto suprotno. Ostavim ga na londonskom aerodrom Heatrow i uzmem ga kada se vraćam kući. Sjednem na njega, vozim se kući, i tada sam slobodan kao ptica. Čisti kontrast, a ja uživam u kontrastima. Kada bi se neprestano mogao voziti na motociklu onda bi to bilo predivno.

EXTRA: Znači li to da se ne osjećate slobodnim poput ptice dok snimate film?

- Ne baš. Tijekom snimanja ne smijem se baviti ničim opasnim, iako to pravilo ponekad ne poštujem. Ipak, u primislima razmišljam kako moram biti zdrav kako bi se bavio glumom.

EXTRA: Jeste li i dalje spremni na lude zabave koje ste znali pohoditi tijekom snimanja filmova?

- Ozbiljno? Ne mogu se sjetiti. Šalim se. Moje je mišljenje – ako naporno radiš onda se moraš naporno zabavljati. Vjerujem u to. Osim toga, zabave su odličan način na koji se možeš opustiti. Zabave su dobre sve dok ne prijeđete neke granice i dok ne zaboravite da sutra morate do ć i na snimanje. Znao sam glumce koji bi pijani došli na snimanje ali ja to ne mogu, moram biti svjež kada počinje snimanje.

EXTRA: Koje je vaše omiljeno piće?

- Ne pijem previše jer me gadno boli glava kada se napijem. Prošle noći sam pio šampanjac, volim viski, ali nisam pijanica. Moja idealna večer je nekoliko popijenih votki s martinijem, nakon toga mi je sve super.

EXTRA: A droge? Kada bi bile legalne, koju bi drogu koristili?

- Nisam probao drogu puno puta u svom ž ivotu. Ž elio sam probati neke droge ali nisam jer se to tako dogodilo. Primjerice, droge su bile vrlo popularne u šezdesetima ali u to sam vrijeme radio naporno glumeći u kazalištu i nisam imao vremena eksperimentirati s drogama. Stoga mogu samo zamisliti kako izgleda opuštanje uz drogu. U svakom slu č aju, ne mogu se drogirati dok radim jer droga utječe na memoriju i sutradan bih bio mamuran. Znači, mogao bi probati drogu samo petkom uvečer.

EXTRA: U filmu «Mletački trgovac» glumite Antonia koji mora dati pola kile mesa s vlastitog tijela ako ne vrati novčani dug Shylocku. Kada bi to morali napraviti u stvarnom životu, koji dio tijela bi žrtvovali?

- Razmišljao sam o tome da bih žrtvovao ruku. S obzirom da sam kost i koža, morao bih ž rtvovati velik dio svog tijela. Čudan bi to bio osjećaj, ali mislim da bih zadržao noge i ž tvovao jednu ili obje ruke. Prije dvije godine mi je pukla tetiva na ruci što mi je kirurg spojio ali šest mjeseci nakon toga nisam mogao u ruci nositi ništa teže od novina. Zato znam kako bi izgledao moj život bez ruke.

EXTRA: Glumite li još uvijek u kazalištu?

- Da, glumim u predstavi «Embers» u Londonu. Prije toga sam glumio u kazalištu prošle godine u Hollywoodu, bio sam Kralj Arthur u predstavi «Camelot». Uživao sam u tim nastupima i ž elio bih ponovno glumiti u kazalištu ali je problem u tome što se ulijenite dok snimate filmove. Znate, naporno radite tri mjesecu na snimanju jednog filma a onda si mo ž ete priuštiti četiri mjeseca odmora. Toga u kazalištu nema, kada prihvatite ulogu u jednoj predstavi onda ta obaveza traje daleko duže. S jedne strane, nemam volje vezati se na duže vrijeme uz kazalište, s druge strane nisu mi ponudili ulogu u predstavi koja bi me privukla na duže vrijeme.

EXTRA: Kakve vam filmske uloge nude u posljednje vrijeme?

- Raznolike, a one najbolje sam prihvatio što možete vidjeti prema posljednjim filmovima u kojima sam glumio. Sve su to bile sporedne uloge u zanimljivim filmovima s dobrim redateljima. Vidite i sami da je film postao unosan posao za mlade glumce, sve je manje uloga, naročito glavnih uloga, za glumce starije od 50 godina. Ako volite ovaj posao, kao što ga ja volim, onda ć e te se prilagoditi novonastaloj situaciji.

EXTRA: Postoji li uloga o kojoj sanjate?

- Uop ć e ne sanjam uloge. Prije bih mogao re ć i da imam no ć ne more zbog uloga koje sam prihvatio. Kao što sam ve ć rekao, neke od uloga prihvatio sam samo zato jer su bile financijski izdašne i nisam ni malo ponosan na te uloge. Ipak, ne žalim zbog toga jer znam zašto sam ih u to vrijeme prihvatio. Ipak, moje no ć ne more ne razlikuju se od no ć nih mora drugih glumaca. Primjerice, sanjam da sam na kazališnoj sceni, potpuno gol, ali u krivoj predstavi ili da pojma nemam koje rečenice moram izgovoriti na snimanju. To su moje normalne no ć ne more.

EXTRA: Je li vam se ikada dogodilo da ste ostali bez uloga, da vam nitko nije ništa nudio?

- Bilo je i toga i jako mi se dopalo jer ne volim previše raditi. Što sam stariji sve više shvaćam da moj posao održava moj način života a moj način života vidi se po tome što volim raditi. Volim ploviti svojim brodom, jahati konje, provoditi vrijeme s obitelji i sa svojim psima. Ne znam što će biti u budućnosti, svi se mi mijenjamo dok starimo i može da se ovako ne ć u osjećati za 10 godina. Ipak, mislim da se neću prestati baviti glumom, nastavit ću s njome.