Moussaoui je, na opće čuđenje, izjavio da se osjeća krivim i priznao da je bio član Al Qaede te da je došao u SAD da toj zemlji nanese udarac Teroristički napad 11. rujna 2001. najgrozniji je kriminalni akt počinjen u SAD-u, a dosad nitko za taj zločin nije kažnjen pred američkim sudom. Američka sudovi nisu imali koga kazniti jer je 19 počinitelja tog terorističkog napada poginulo kad su se njihovi avioni zabijali u newyorške nebodere i Pentagon, te u avionu koji nije uspio udariti u Bijelu kuću. Američkom pravosuđu nisu dostupni ni neposredni planeri te akcije. Ipak, čini se da bi uskoro smrću mogao za 2798 poginulih u tom napadu biti kažnjen čovjek koji u tom događaju nije sudjelovao, nije bio ni organizator ni planer. Iako je pripadao Al Qaedi i bio poslan u SAD kako bi bio upotrijebljen za terorističke akcije, vrlo je upitno koliko je uopće znao o pripremama za napad na New York i Washington. U trenutku napada on je bio u američkom zatvoru, gdje je i sada, a upravo mu u Washingtonu završava suđenje, na kojem se on - začudo - trudi dokazati da je kriv te silno želi da ga osude na smrt. Iako ima mnogo indicija da on - kako bi to postigao - pred sudom laže, a mnogi misle da je neuravnotežen, čini se da će sud u Washington tom čovjeku izreći smrtnu kaznu samo na temelju njegova hvalisanja da je bio važan član terorističke urote.

Zacarias Moussaoui želi biti smaknut za nešto u čemu nije sudjelovao, samo zato da naknadno postane islamski mučenik kao 19-orica sudionika akcije. Njegovi šefovi to mu nisu omogućili jer u njega nisu imali povjerenja. Francuski je državljanin marokanskog podrijetla, od početka 2000. u SAD-u, gdje je učio pilotirati. Iako prije 11. rujna 2001. još nitko nije shvaćao što može značiti to što mladi musliman iz arapske zemlje u SAD-u uči pilotirati, taj je čovjek zbog neobičnog ponašanja bio sumnjiv instruktoru pilotske škole u Eaganu nedaleko od Minneapolisa u Minnesoti jer je platio da ga pomoću simulatora nauče pilotirati Boeing 747, a bilo je očito da taj hiroviti, neurotični čovjek skromnog znanja nikada neće postati pilot velikih mlažnjaka. Instruktor ga je prijavio FBI-u, čiji je agent utvrdio da je Moussaouiju istekla viza pa ga je 16. kolovoza 2001. uhitio. U stanu su mu našli nekoliko tankih noževa za rezanje kartona. Utvrđeno je da je rođen 1968. u Francuskoj, da je njega i njegovu brojnu braću podizala samohrana majka čistačica, da je živio i u Londonu, gdje je završio ekonomsku školu. Prije nego što se upisao u pilotsku školu u Minnesoti već je učio pilotirati u Oklahomi, ali ni nakon 50 sati u zraku nije uspio položiti pilotski ispit.

Dok su se agenti FBI-a u Minneapolisu polako bavili Moussaouijem, napadnuti su New York i Washington. Odmah je otkriveno da je napad djelo muslimanskih useljenika koji su u SAD-u pohađali pilotske škole, kao i Moussaoui, kod kojeg su nađeni noževi jednaki onima koje su teroristi upotrijebili za otmice aviona. I mnoge druge pojedinosti upućivale su na to da je pripadnik terorističke skupine koja je napala SAD 11. rujna 2001. Čak se proširila glasina da je trebao sudjelovati u tom napadu, ali je bio spriječen uhićenjem. Zbog toga u avionu koji se trebao zabiti u Bijelu kuću nisu bila petorica, nego samo četvorica otmičara. Zato nisu mogli kontrolirati putnike pa su se oni pobunili i zbog borbe avion nije stigao do Washingtona nego se srušio u Pennsylvaniji. Moussaoui je stoga dobio nadimak "20. otmičar". U zatvoru je bio pod velikim pritiskom istražitelja.

Protiv njega je bila podignuta optužnica, a on se nakon 11 mjeseci u pritvoru u srpnju 2002. pojavio pred sudom da se izjasni osjeća li se krivim. Moussaoui je, na opće čuđenje, izjavio da se osjeća krivim i priznao da je bio član Al Qaede te da je došao u SAD da toj zemlji nanese udarac. Sutkinja Leonie Brinkema tada ga je upozorila da mora biti precizniji i reći priznaje li ono za što ga izravno optužuju, da je sudjelovao u terorističkoj uroti čiji je rezultat bio napad 11. rujna. Poslala ga je natrag u pritvor da razmisli o tome, a Moussaoui je nakon nekoliko dana razmišljanja u sudnici izjavio da "to ne može priznati zbog dužnosti prema Bogu". Povukao je i prethodna priznanja, pa je sutkinja odredila da počne proces na kojem će se utvrditi je li Moussaoui kriv ili nije.

Tužiteljstvo se našlo pred teškim zadatkom da dokaže da je Moussaoui bio sudionik urote. Nije bilo konkretnih dokaza. Njegovi odvjetnici tvrdili su da su dokazi samo posredni, pa je utvrđeno samo da je i on pohađao pilotsku školu i primio 14.000 dolara od financijera Al Qaede koji je slao novac urotnicima. Odvjetnici su tvrdili da, kao što postoje posredni dokazi da je Moussaoui možda bio sudionik zavjere, postoji još više posrednih dokaza da nije: svi ostali urotnici često su se sastajali, skupa stanovali, neki su se poznavali i prije nego što su stigli u SAD, a nema ni jednog dokaza da je Moussaoui poznavao ijednog od njih, s njim se susreo ili družio u SAD-u. Odvjetnici su bili uvjereni da će tužitelji možda uvjeriti sud da je Moussaoui bio član Al Qaede, da je čak možda i poslan u SAD da se pripremi za akciju protiv SAD-a, ali da će tužitelji teško uvjeriti sud da je Moussaoui bio član urotničke skupine koja je pripremala napad 11. rujna i u tome bio spriječen uhićenjem u Minneapolisu.

Moussaouijevi odvjetnici, koje mu je odredio sud, tvrdili su da bi svaki spretni odvjetnik lako pobio argumente tužiteljstva, a odvjetnička ekipa, koja ima i pedesetak pomagača istražitelja, to bi svakako mogla, ali nije bila sigurna hoće li za to imati priliku. Odvjetnike je odredio sud, jer je Moussaoui, koji se vrlo nepredvidljivo i hirovito ponašao, odbijao pomoć odvjetnika i najavljivao da će se pred sudom braniti sam. To mu sutkinja, međutim, nije odobrila. Gotovo tri godine nakon toga o Moussaouiju se ništa nije čulo. Iako su u američkom ministarstvu pravosuđa htjeli da se suđenje obavi što prije, očito nisu imali dokaze za uspješan završetak procesa pa su odgađali početak. U obratu prije godinu, lani u travnju, Moussaoui je izjavio da se želi obratiti sudu te je pred sutkinjom priznao da je bio pripadnik Al Qaede, da je sljedbenik Osame bin Ladena, da ga je Al Qaeda poslala u SAD i platila njegovo školovanje za pilota.

To je bitno promijenilo situaciju jer nakon njegova priznanja nije bio potreban dio procesa u kojem bi se dokazivalo je li kriv prema točkama optužnice ili nije. Njegovim vlastitim priznanjem bilo je utvrđeno da je kriv, pa je preostao samo dio procesa u kojem će se odrediti kazna. Budući da je priznao šest točaka optužnice, od kojih tri mogu donijeti i smrtnu kaznu, za 12 porotnika preostala je samo jedna dvojba: je li on zbog svog priznanja zaslužio blažu kaznu, doživotni zatvor bez prava na pomilovanje, ili mu zbog težine zločine za koji je suodgovoran ipak treba izreći smrtnu kaznu. Početkom ožujka počeo je proces, za koji se pretpostavljalo da će trajati dva-tri mjeseca.

Tužitelj je tvrdio da je Moussaoui zaslužio smrtnu kaznu jer je izravno odgovoran za smrt 2798 osoba poginulih u terorističkom napadu na New York i Washington 11. rujna 2001. Kriv je jer je u kolovozu 2001. lagao agentima FBI-a: nije im priznao da je član Al Qaede, nego je tvrdio da je običan turist koji se upisao u pilotsku školu radi vlastitog zadovoljstva. Prema tužiteljima, da je Moussaoui odmah priznao da je pripadnik Al Qaede, agenti FBI-a shvatili bi da Al Qaeda nešto sprema u SAD-u pa bi počela istraga, kojom bi napad 11. rujna 2001. bio spriječen, jer bi FBI otkrio ne samo plan napada na New York i Washington, nego bi bilo pohapšeno barem 11 od 19 sudionika napada. Moussaoui je primio novac od Al Qaede s računa u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, a da je to odao FBI-u, on bi otkrio buduće otmičare aviona koji su primali novac s istog računa. U njegovoj sobi otkriven je novinski izrezak s popisom pilotskih škola, a da je FBI na temelju Moussaouijeva priznanja provjerio koji Arapi pohađaju te škole, bili bi raskrinkani još neki otmičari i napad bi bio spriječen, a životi 2798 Amerikanaca spašeni.

Zbog toga što je lagao FBI-u - tvrdio je tužitelj - Moussaoui je zaslužio smrtnu kaznu, jer je smrt žrtava svojim lažima jednako skrivio kao da je vozio jedan od otetih aviona. Moussaouijev odvjetnik po službenoj dužnosti Edward MacMahon opovrgnuo je tužiteljeve tvrdnje upozoravajući na važne činjenice koje dokazuju da Moussaoui ne može biti odgovoran: Moussaoui nije bio član urotničke grupe koja je izvela napad, nije znao da se napad sprema, nije poznavao ni jednog sudionika napada, nije ni na koji način bio izravno povezan s urotom, a posebno je netočna česta tvrdnja da je trebao biti "20. otmičar". Za sve to nema nikakvih dokaza. U trenutku napada on je bio u zatvoru pa nije u njemu mogao sudjelovati. Bio je pripadnik Al Qaede i sljedbenik Bin Ladena, ali u vodstvu Al Qaede nisu ga smatrali dovoljno pouzdanim da sudjeluje u operaciji. Jedan od značajnih operativaca Al Qaede sastao se s Moussaouijem i zaključio da on nije pogodna osoba za složene akcije pa nije bio uključen u napade na New York i Washington. Odvjetnik je upozorio porotnike da odluku donesu prema savjesti, a ne prema emocijama koje izaziva zločin od 11. rujna 2001. o kojem su potresno govorili brojni svjedoci, pa i 60 članova obitelji poginulih. Rekao je da paze da Moussaouija ne pretvore u žrtveno janje, nadomjestak za Osamu bin Ladena koji bi trebao biti na optuženičkoj klupi.

On smatra da Moussaoui ne zavrjeđuje smrtnu kaznu i zbog onoga što je bio, a pogotovo ne zbog onoga što bi smaknut mogao postati - islamski mučenik čiju će sudbinu teroristički planeri iskorištavati za regrutiranje novih ljudi za napade na SAD. Smrtna kazna samo bi povećala opasnost za SAD od novih napada, tvrdi Moussaouijev odvjetnik Edward MacMahon. Mnogi su hvalili MacMahona i predviđali da je svom branjeniku spasio život, ali nisu računali na ono što će učiniti sam Moussaoui, iako su znali da je nepredvidljiv i nestabilan, jer se u sudnici ponašao histerično i izazivao incidente. Tužitelji su ga htjeli ispitati, ali odvjetnik nije htio da on bude izveden kao svjedok te je savjetovao Moussaouiju da to odbije. Ali, na opće iznenađenje i na užas svog odvjetnika, Moussaoui je potkraj procesa zatražio da da iskaz sudu. Bilo je to samoubilačko svjedočenje, zbog kojeg će vjerojatno dobiti smrtnu kaznu. Ono što je izgovorio uništilo je sav trud njegovih odvjetnika. Izjavio je da je znao da se sprema napad na New York i Washington "negdje nakon kolovoza 2001.", da je znao i za neke pojedinosti napada, da će biti oteti avioni i da će se njima otmičari zabiti u nebodere u New Yorku. On sam, rekao je, nije trebao biti 20. otmičar, nego je trebao pilotirati petim avionom koji je toga dana također trebao biti otet, te se trebao zabiti u Bijelu kuću, a jedan od njegovih suradnika u toj akciji trebao je biti britanski državljanin Richard Reid, Jamajčanin koji je u Londonu prešao na islam i postao terorist.

Reid je poznat diljem svijeta jer je u prosincu 2001. pokušao nad Atlantikom srušiti američki avion pun putnika na liniji London - Miami bombom skrivenom u potpetici, ali je otkriven kad je bombu pokušao aktivirati, spriječen, uhićen i u SAD-u osuđen na doživotni zatvor. Na pitanje je li namjerno lagao FBI-u da prikrije planirani napad na New York i Washington, Moussaoui je odgovorio: "Može se tako reći." Priznao je da je znao za pripremu akcije, da će biti napadnuti neboderi u New Yorku, gdje je poginulo najviše ljudi, ali da je to tajio pred FBI-em. Prešutjevši istinu, nije pomogao da se to spriječi, pa je suodgovoran za smrt mnogih ljudi i zaslužuje smrtnu kaznu. Nakon njegova svjedočenja stalo se raspravljati zašto je tako postupio, kad je nijekanjem mogao sebi spasiti život i je li uopće točno ono što je rekao. Jer do njegova svjedočenja nije bilo dokaza da je Maoussaoui bio član grupe koja je otela avione i njima krenula na New York i Washington, a ni indicija da je planirana otmica i petog aviona, kojim je on trebao pilotirati.

Posebno je neobična njegova tvrdnja da mu je kompanjon u otmici petog aviona trebao biti Reid, jer on pogotovo nije imao nikakve veze s drugim otmičarima. Svi su ostali potjecali s Bliskog istoka i iz sjeverne Afrike, a on je s Kariba te je prihvatio islamski ekstremizam u Londonu, s kojim drugi otmičari nisu imali izravne veze. Svi ostali otmičari za akciju su se pripremali i tako što su u SAD-u živjeli mjesecima, dok Reid nikada nije bio ondje niti je poslan u SAD na pripremu za akciju. Čulo se i da su Reidove mentalne sposobnosti premale za sudjelovanje u složenoj akciji poput napada 11. rujna 2001. pa ga planeri Al Qaede nikad ne bi izabrali. Iasko se ozbiljno sumnja u istinitost Maoussaouijeva svjedočenja, teško da će netko pred sudom ozbiljno osporavati ono što je rekao, jer je apsurdno da se odvjetnici spore s vlastitim branjenikom. Maoussaoui je odlučio biti žrtva, isprovocirati svoje smaknuće kako bi postao islamski mučenik.

Svojom smrću, čulo se, on želi pokazati da je spreman žrtvovati se za Al Qaedu i svoju vjeru, pomoći stvari za koju se odlučio boriti. Mučeničkom smrću želi postati uzor drugima, spremnima na jednaku žrtvu. On će se sada dokazati i pred onima koji su ga angažirali, a potom izgubili u njega povjerenja te ga isključili iz akcije 11. rujna 2001. Javio se i Reid, koji služi kaznu u SAD-u, te obznanio da ono što je Moussaoui o njemu rekao nije točno. On je potvrdio da poznaje Moussaouija, jer su obojica neko vrijeme išli u istu džamiju u Londonu, ali je zanijekao da je sudjelovao u uroti da se avionima napadnu ciljevi u SAD-u. Bilo je još izjava koje su ukazivale na to da je Moussaoui neke stvari izmislio, a i upozorenja u novinama da proturječi izjavama koje je sam prije davao. Njegov je odvjetnik, u posljednjem naporu da ga protiv njegove volje spasi od smrti, sudu predočio mišljenje psihijatara da je Moussaoui paranoidni shizofrenik, pa ne bi trebao biti osuđen na smrt, ali je tužiteljstvo izvelo drugog psihijatra, koji je iznio suprotno mišljenje, rekavši da se njegovo hirovito ponašanje u sudnici, vrijeđanje odvjetnika i svjedoka može pripisati njegovu "osebujnom karakteru". Dokazni postupak završen je u četvrtak, kad je najavljeno da završne riječi počinju u ponedjeljak te da će potom početi odlučivanje hoće li Moussaouiju biti sačuvan život ili će - kako on to sam želi - biti smaknut.