Dorian Janjić je uoči rata radio u projektantskom birou Traser koji je gradio tunele, mostove i ceste, a početak rata dočekao je u nevjerici dogovarajući veliki projekt autoceste u Libiji Samo tjedan dana prije nego što je izgubio izbore, bivši talijanski premijer Silvio Berlusconi odobrio je planiranje i gradnju najvećeg visećeg mosta na svijetu Stretto di Messina, raspona između pilona od 3,3 km, koji će kod Messine povezati Siciliju i Apeninski poluotok. Taj projekt vrijedan 4,4 milijarde eura povjeren je grupi koju predvodi građevinska tvrtka Impreglio te danska projektantska tvrtka COWI, no proračuni će se paralelno izvoditi sa softverom i uz nadzor tvrtke TDV (Technische Datenverarbeitung G.m.b.H) iz Graza u Austriji. Ta tvrtka, vodeća u svijetu što se tiče projektiranja i proračuna složenih mostova, u vlasništvu je projektanta i programera Doriana Janjića, sada austrijskog poduzetnika, inače rođenog Sarajlije ličkih korijena. On je razvio softver za projektiranje, gradnju i kontrolu mostova pod nazivom RM koji je tvrtku TDV u desetak godina od mjesnoga austrijskoga projektnog biroa pretvorio u vodećeg svjetskog projektanta i proizvođača softvera koji iza sebe ima čitav niz mostova koji su obarali svjetske rekorde u veličini.

“U TDV-u ne radimo projekte normalnih mostova, specijalizirani smo za najkompleksnije projekte. Ako prihvatimo neki koji nije ekstremno kompliciran, to je samo zato što se prvi projektant ili korisnik našeg softvera nađe u velikoj stisci s vremenom, a mi sve poslove možemo napraviti mnogo prije drugih”, kaže Dorian Janjić (45), pokazujući nam neke od važnijih projekata TDV-a u posljednje vrijeme. Među njima su najveći mostovi na svijetu Stonecutter's Bridge u Hong Kongu i Sutong Bridge u Nantongu u Kini, te ekstravagantni most šeika Zayeda u Abu Dhabiju.

Janjić će uskoro posjetiti Hrvatsku jer se od 21. do 24. svibnja u Dubrovniku održava Svjetska konferencija o mostovima. Za sada ne želi potvrditi, ali vjerojatno je jedan od razloga posjeta taj da hrvatskoj vladi predstavi mogućnosti svog softvera i sudjeluje u projektiranju mosta Pelješac, oko kojeg se pojavilo dosta problema. “Nas ionako svi zovu kad više nema vremena, kada treba drastično mijenjati riješenja.Vidjeli smo da Hrvatska ima problema s BiH oko gradnje mosta za Pelješac. Ako budu morali na brzinu mijenjati projekt, mi ćemo ga bez problema napraviti, bilo da se radi o nekom od klasičnih ili pokretnih mostova.” Janjić kaže da bi volio projektirati u Hrvatskoj, ali objašnjava da je Azija u posljednje vrijeme ipak najveće tržište za graditelje velikih mostova, a zamah gradnje očekuje se i u Rusiji. Nekad najbolja tržišta u Europi i SAD-u sada nemaju velikih projekata. Iako danas uživa u uspjehu svoje tvrtke, po cijelom svijetu održava predavanja i dobiva unosne poslove, sve to nije mu bilo ni na kraj pameti kada je krajem 1992. napuštao ratom razrušeno Sarajevo. Uoči rata radio je u projektantskom birou Traser koji je gradio tunele, mostove i ceste, a početak rata dočekao je u nevjerici dogovarajući veliki projekt autoceste u Libiji.

U to doba upravo je bio počeo raditi na razvoju projektantskog softvera, kako bi olakšao posao. “Nakon deset mjeseci pod opsadom, odlučio sam da ćemo ići u Ameriku. Nisam razmišljao o Austriji jer sam na njemačkom znao reći samo 'Halt' i još poneku riječ koju sam pokupio iz partizanskih filmova”, kaže Janjić objašnjavajući kako su u Austriji bili kod rodbine dok ne srede papire za put u SAD. Za to vrijeme on se zaposlio u TDV-u, tvrtki koja mu je bila konkurent prije rata, a supruga Arnela ubrzo je rodila njihovo prvo dijete, kćer Gloriju. Sina Gregora dobili su 2003. “Cijelo vrijeme bio sam uvjeren da ću ostati samo kratko, da ću zapravo otići u SAD i tamo pokrenuti tvrtku te nastaviti razvijati softver za projektiranje, gradnju i kontrolu mostova. Kada sam došao u TDV, tvrtka je bila bez budućnosti jer je radila zastarjelom tehnologijom od prije 20 godina. Bilo mi je čudno živjeti i raditi ovdje. Opće je uvjerenje da su Austrijanci i Germani puni znanja, što naravno stoji, ali kreativnost je sputana iznimnom preciznošću u životu i radu”, kaže Janjić prepričavajući jednu zgodu nakon što se doselio u Austriju. “Došao mi je nekakav račun, a ja sam ga zaboravio platiti. Pitao sam kako bih to mogao platiti naknadno, a moji kolege su bili izgubljeni jer se to u načelu nikome ne događa. Uplašio sam se da će me policija privesti, koliko su se oni zabrinuli. Dva sata su se konzultirali i savjetovali, sve u panici. Na kraju je ispalo da sam morao platiti nekakvu zakasninu od jednog šilinga.

Shvatio sam da se svi pomalo boje što će se dogoditi ako se nešto ne napravi na vrijeme i po pravilima iznimno uređenoga sustava, ali uglavnom nemaju osjećaja za posljedice. Ali stvarno su pouzdani i vrijedni!” To nije bio jedini kulturološki šok za sarajevskoga građevinara. “Nekoć sam često igrao košarku, pa sam i ovdje volio otići na hakl. Igrali smo jednom, rezultat je bio 20:20, tko zabije dvicu, pobjednik je, kad odjednom centar iz mog tima kaže - meni je dosta, idem kući! On se protegnuo, malo ispuhao i to je to. Nikakva želja za pobjedom, nikakav natjecateljski duh - jer je isplanirano vrijeme za sport isteklo.” Tek 1995., kad je shvatio da nikamo neće otići jer mu je iz Austrije Sarajevo bilo blizu, ponudio je TDV-u softver koji je cijelo vrijeme razvijao u slobodno vrijeme. “Nisam dao da otkupe program od mene, tražio sam partnerski status, a nakon nekog vremena uspio sam otkupiti cijelu tvrtku.” Kaže da sada uz pomoć njegova softvera i ne baš veliki stručnjaci mogu raditi složene projekte. Danas TDV ima dvadesetak stalno zaposlenih stručnjaka, ali ima dosta vanjskih suradnika i agenata, te surađuje s brojnim fakultetima i ostalim znanstvenim ustanovama. Tvrtka je u odnosu na konkurenciju zapravo jako mala, ali proslavilo ju je to što je uspjela ući u “ligu velikih” koju vodi danska konzultantska tvrtka COWI, koja je svjetski lider u proračunavanju velikih mostova.

COWI je desetljećima držao svjetski monopol jer je sve proračune otpornosti mostova na vjetar radila skoro isključivo ta institucija, zapravo korporacija koja među otprilike 3500 zaposlenih ima brojne doktore znanosti. U zapadnom svijetu doktore znanosti i specijaliste doslovce kupuju kao što nogometni klubovi kupuju igrače. “Doktorske disertacije tih ljudi često se i ne koriste. Najvažnije je sačuvati znanje unutar tvrtke i održati tehnički monopol. Osim toga, velike korporacije kao COWI povezane su i s bankama tako da mogu raditi potpuno samostalno cijeli projekt”, kaže Janjić, objašnjavajući da je za proračunavanje utjecaja vjetra suradnja s drugim stručnjacima u praksi nemoguća jer svi čuvaju svoje tajne. “Potrošio sam osam i pol mjeseci intenzivnog rada kako bih razvio i izmijenio softver RM. Prilagođavao sam ga uvjetima izrade potpunih proračuna za najveći most sa zategama na svijetu, Stonecutter's Bridge koji se gradi u Hong Kongu. Tamo su jaki tajfuni i utjecaj vjetra kritičan je za dizajn, pa sam bio prisiljen razviti softver koji će ga simulirati. Objedinio sam meteorologiju, statistiku, matematiku i građevinu da bih dobio potpun i funkcionalan program.” Tako je prvi test novog softvera za utjecaj vjetra bila izgradnja Stonecutter's Bridgea, koji sa 1018 metara raspona između dva pilona za 128 metara premašuje rekord koji od 1. svibnja 1999. drži Tatara Bridge u Japanu sa 890 m.

Kako je bila riječ o golemom i važnom projektu, organizator projekta, tvrtka Ove-Arup, od početka je predvidio da će dvije neovisne grupe raditi sve proračune. Jednu je grupu predvodio TDV, drugu COWI, a cilj je bio da neovisni proračuni potvrde ili demantiraju jedan drugog još u tijeku dizajna. “Mi smo radili u suradnji s Ove-Arupom a COWI je radio izolirano u prostorijama svoje centrale u Kopenhagenu. Ispostavilo se da je investitor bio pametan što je organizirao dva nezavisna tima jer su se u oba modela pronašli deseci sitnih pogrešaka, koje su zajedno mogle donijeti probleme. Sve je trajalo godinu dana, a kada smo došli do kraja, dobili smo rješenja koja su bila praktički identična iako smo konstruiranju pristupili s potpuno različitim načelima. Oni su sve zasnivali na golemom iskustvu i velikom timu, a mi na softverskoj simulaciji i velikom entuzijazmu. Nakon toga svi su navalili da kupe naš softver”, kaže Janjić. Janjićev RM popularnim je učinilo to što su u softver ubacili proračune za vjetar, što se prije nije moglo uopće kupiti. Budući da je kineski Ove-Arup stekao iskustva uporabom RM softvera, većinu su proračuna izveli sami, a Janjić je osobno projektirao samo najkompleksnije dijelove. “Nismo ni imali za cilj skrivati svoje znanje. Da smo, primjerice, htjeli sačuvati tajne vjetra za sebe, morali bismo stvoriti korporaciju koja će preko banaka osigurati i sredstva za projekte, a trebali bismo naći i političke veze.

To mi nije bilo moguće, jer bez obzira na to što imam austrijsko državljanstvo, ipak nisam rođeni Austrijanac.” Iako se Ove-Arup osamostalio, Janjić je dobio neočekivanog saveznika. Kineska je vlada, vidjevši rekordni most u Hong Kongu, zaključila da je pitanje časti da Kina napravi još veći. Morao je imati raspon između pilona od čak 1088 metara, a pala je odluka da se gradi na čak 80 metara dubokoj i kilometrima širokoj rijeci Yangtze u blizini grada Nandonga. “Nisu odmah pozvali mene. Da bi izgradili most dugačak 7,6 kilometara, okupili su 40 najboljih inženjera koji su postojali u Kini. Glavni dizajner bila je državna tvrtka HPDI koja je inače projektirala most s nagnutim pilonom na kineskoj strani u Hong Kongu. COWI je pokušao dobiti dizajn mosta, ali su im nudili ugovor samo za kontrolni proračun. Kinezi su ih pitali postoji li još netko tko može preuzeti projektiranje i proračun, a Danci su im rekli da se mogu javiti isključivo TDV-u”, kaže Janjić. Godine 2002. TDV je počeo surađivati s Kinezima. “Mi imamo tehnologiju i znanje, a oni radnu snagu, pa ćemo zajedno izlaziti na međunarodno tržište gradnje. Prvi projekt već smo otpočeli u Vijetnamu. Jedini problem u odnosima s Kinom je kako zarađeni novac iznijeti iz države. Njihova vlada ograničava iznos novca iz zemlje, privatne kompanije to ne smiju, a državne imaju velike administrativne zapreke.”

U svom diplomskom radu Dorian Janjić računao je dinamičke utjecaje brzog kretanja vozila preko mosta. To su u to doba mnogi smatrali besmislenim, jer tada nitko nije mislio da će vlakovi ići 300 na sat. No rezultate do kojih je došao u istraživanju za diplomski rad Janjić je uvrstio krajem 1999. u svoj program za mostove RM. Prva primjena je bila na trasi u Tajvanu koja povezuje Taipeh i Kaoshiung na dionici dugačkoj 354 km, od čega su 242 km mostovi koji su projektirani upotrebom RM-a. Slijedili su projekti u Portugalu te dionice u Austriji, Beč - Salzburg te Linz - Wels. Janjić je s TDV-om direktno uključen u izradu austrijskih nacionalnih normi za superbrze vlakove austrijskih željeznica ÖBB. Svoja rješenja vjerojatno će ponuditi i Hrvatskoj za gradnju pruge koja treba spojiti luku Rijeku i Mađarsku. OKVIR 2 Kada je počeo raditi u Aziji, Janjić je u početku imao kulturoloških problema u odnosima s tamošnjim stručnjacima. “Azijati, posebno Kinezi, ljudi su kojima je čast daleko ispred materijalnih stvari. Ako im postavite pitanje na koje ne znaju odgovor, okaljali ste im ugled za vijeke vjekova. Ako neki Europljanin ne zna nešto, lakonski bi rekao da ne zna jer to nije njegov dio posla, a takvo neznanje Kinezu ruši ugled i položaj u skupini. Osim toga, posjetnicu morate dati s dvije ruke, jer ako je date jednom rukom, to je također uvreda. Napravio sam puno pogrešaka tih prvih dana kada smo radili projekt za Sutong Bridge. Sreća je da gospodin Zhang, glavni čovjek projekta, uopće nije znao engleski, a prevoditelji su jednostavno izostavili iz prijevoda sve geste koje bi mu mogle biti uvredljive.