Objavljeno u Nacionalu br. 545, 2006-04-24

Autor: Damir Radić

FILM

U duhu anarhije

'O za osvetu' Jamesa McTeiguea je rijetko viđen film o superheroju revolucionaru

Damir RadićDamir Radić U kultnom i nekoć silno popularnom filmu “Saša” Radenka Ostojića, beogradski glumački klasik Rade Marković utjelovljuje, za komunističko-partizansku recepturu netipičnog, individualističkog osvetnika Španca koji iz zasjede ubija “domaće izdajnike”, ostavljajući na njihovim leševima ceduljicu s natpisom Saša. Svi misle da je Saša njegovo ime, međutim ranjeni Španac otkriva svojim budućim nasljedovateljima, trojici malomještanskih mangupa, da je Saša ime njegove ubijene djevojke, u čiji spomen on likvidira izdajnike i ine zlotvore. Erotska ljubav kao pokretač (de facto anarhoindividualističkog) otpora, a ne rodoljublje, klasna svijest i fascinacija vrhovnim komandantom Titom – takva motivacija bila je neuobičajena za ono doba, no uklopljenost u širi partizanski kontekst i etiku opravdane osvete i odmazde spram “zavojevača” činila ju je ideološki prihvatljivom.

Gotovo 45 godina kasnije, braća Wachowski - tvorci sjajnog kombinatorno-erotskog trilera “Bound” (nezaboravna glumačka interakcija Gine Gershon i Jennifer Tilly kao odvažnog lezbijskog para te Joea Pantoliana kao patrijarhalnog mafijaškog žmuklera) i inicijalno ingeniozne trilogije “Matrix” – posegnuli su za sličnim motivima. Oslanjajući se na kultni strip “V for Vendetta” scenarista Alana Moorea i crtača Davida Lloyda, začet početkom 80-ih u Britaniji i kompletiran krajem istog desetljeća u Americi, braća Wachowski kreirali su anarhoindividualističkog odmetnika anarhokomunističkih stremljenja, koja se uslijed svoje općenite postuliranosti mogu shvatiti i kao liberalno-demokratska (junakov cilj je srušiti fašističku diktaturu u Velikoj Britaniji bliske budućnosti i dati narodu slobodu i vlast), a čiji je simbol zaokruženo slovo V (jasna je asocijacija na inverziju zaokruženog punkerskog A). No dok podrijetlo slova V kod Moorea i Lloyda nije objašnjeno (jedna od mogućnosti je da je riječ o posveti tajanstvenom naslovnom liku romana “V” Mooreova omiljena pisca Thomasa Pynchona), braća Wachowski, kao da su gledali davni Ostojićev film, korijene mu pronalaze u mladoj i privlačnoj Valerie, koja je prije mnogo godina ubijena u zatvoreničkom logoru, gdje je bila smještena u ćeliji do V-ove. Valerie, za razliku od Saše, nije bila junakova djevojka nego srčana lezbijka koja se zbog spolne orijentacije našla pod udarom režima, ali svojom je pisanom ispovijedi tako duboko i trajno dirnula V-a da se je, po svemu sudeći, posmrtno zaljubio u nju. V (Hugo Weaving) također će, poput Ostojićeva Španca, steći neočekivanu “sljedbu”, samo što nju umjesto trojice mladića čini jedna djevojka bez ikog svog.

To je mlađahna Evey (Natalie Portman), dijete ubijenih aktivista, koja će od politički neutralne televizijske asistentice postati izvršiteljem grandiozna V-ova nauma, rušenja zgrade Parlamenta, čina koji će svojom simboličkom snagom inicirati revoluciju. Dok je David Lloyd oduševljen adaptacijom stripa kako su je osmislili Wachowski, Alan Moore, kojeg mnogi smatraju najvećim strip-autorom današnjice, odbio je da se njegovo ime nađe na špici filma. Ništa novo, jednako je reagirao i prilikom vrlo dobre adaptacije svog stripa “Iz pakla” koju su potpisala braća Hughes (detektiv kojeg utjelovljuje Johnny Depp pokušava doznati identitet Jacka Trbosjeka), kao i znatno slabije adaptacije “Lige ekstraordinarnih džentlmena” koju je producirao i u njoj glavnu ulogu odigrao Sean Connery. U aktualnom slučaju, Moore nije mogao otrpjeti prebacivanje originalnog antithatcherijanskog angažmana stripa u antibushovski te je o tvorcima filma (osim braće Wachowski kao scenarista i koproducenata, to su renomirani producent Joel Silver koji je stajao iza projekata poput serijala “Umri muški” i “Smrtonosno oružje”, ali i “Matrixa”, te režiser debitant James McTeigue, dosadašnji asistent Wachowskih) izrekao vrlo oštre riječi. Na primjer: “strip je pretvoren u parabolu na Bushovu eru od strane ljudi preplašljivih da bi političku satiru smjestili u vlastitu zemlju”, ili: “film je opstruktivna, frustrirajuća i obilno impotentna američka liberalna fantazija o nekom s američkim liberalnim vrijednostima tko stoji protiv države vođene neokonzervativcima, a to nije ono o čemu je bio strip”.

Moorea, kao i svakog autora čije djelo nekom drugom dolazi pod ruku, nije teško razumjeti, njegove se primjedbe u određenoj mjeri svakako mogu braniti, međutim povrijeđeni Britanac posve je smetnuo s uma kontekst u kojem je adaptacija izvedena. Filmska je verzija naime visokobudžetni proizvod hollywoodskog major studija, i unutar takvog konteksta ona je itekako zanimljiva. Nikad dosad neki hollywoodski major nije proizveo raskošno produciran film o superheroju koji svjesno, nemilosrdno i nerijetko brutalno ubija protivnike te na užas svoje nevine pomoćnice lakonski ustvrđuje da će to činiti i dalje, nikad dosad u glamuroznom filmskom izdanju nismo vidjeli superheroja koji je zaokupljen dizanjem revolucije te kao pravi, autentični revolucionar ne preza od sredstva da bi postigao cilj. A posve je naravno da će hollywoodski liberali filmom aludirati na aktualnog Busha, a ne na davno umirovljenu Margaret Thatcher, uostalom učinio bi to valjda svatko tko želi progovoriti o vremenu u kojem živi upravo sad. Junakova pak pretvorba iz anarhoindividualističkog desperada kojem je bitna osobna osveta u anarhoindividualističkog desperada koji osim osvete želi potaknuti i revoluciju, legitimna je nadgradnja filmskih autora ako dopustimo ono što bi se trebalo podrazumijevati, a to je autorska sloboda adaptatora. No važnija od toga činjenica je da su braća Wachowski i James McTeigue kreirali vjerojatno najluđu prilagodbu nekog stripovskog predloška ostvarenu u Hollywoodu.

Duh filma radikalno je anarhoidan, a to je ono po čemu on ne iznevjerava strip. Ikonografsko-značenjski, pomaknutost koju nudi “V for Vendetta” nije viđena od Burtonova “Batman se vraća” s Dannyjem DeVitom kao Pingvinom čije je osnovno prijevozno sredstvo umjetna gigantska patkica. Naslovni junak “V for Vendetta” koji (gotovo) nikad ne skida s lica nasmiješenu masku Johna Fawkesa, katoličkog radikala što je 1605. s ogromnom količinom eksploziva pokušao dignuti u zrak zgradu Parlamenta i koji je V-ov osobni heroj, zaigrani je spoj Zorroa i Fantoma iz Opere (a sam se referira na Edmonda Dantesa, tj. Grofa Monte Crista), teatralni lik koji pomalo podsjećajući na Cyrana de Bergeraca govori ritmički i nerijetko u rimama, isprva sažgan, a onda vječno oklopljen, posjedujući silnu fizičku snagu asocira i na Dartha Vadera, on je karnevaleskni subverzivac i beskrupulozni revolucionar koji ne preže da samu Evey podvrgne torturi kako bi joj osvijestio njezine revolucionarne potencijale; s jedne strane nadaje se kao autentični romantičar, s druge kao poremećena luda. Doista, takav superjunak, srodniji živopisnim negativcima iz filmova o Batmanu nego bilo kojem superheroju, nikad nije viđen u hollywoodskom filmu. No to nije sve. U skladu s paradoksalno složenom prirodom junaka, složena je i struktura filma. Toj mješavini (stripovske) dramaturške banalnosti i infantilnosti, aktivističkog angažmana i afirmiranja Drugog (u prvom redu homoseksualnosti i islama), osvještene campovske intonacije i iskonskog kiča, toj žanrovskoj salati orwelovsko-bradburyjevske antiutopije, akcijsko-pustolovnog trilera, fantazije na tragu mača i magije, političke satire, krimića i triler-drame, teško je naći presedan. “V for Vendetta” povezao je šarenu ekscentričnost Tima Burtona i sofisticirani aktivizam Davida Finchera, dakle hollywoodski kontroliranu subverziju, s dodirom ludila nekog od autentičnih alternativaca, npr. pomaknutog Kanađanina Guya Maddina, na način koji je istodobno notoran i fascinantan. A za sladokusce je osmišljena scena u kojoj Evey, odjevena u žarko crvenu zvonastu suknju i bijele dokoljenice što ističu tamnu put njezinih krasnih tankih nožica, dolazi ugoditi pohoti uglednog biskupa pedofila, koji njezina upozorenja da će biti smaknut doživljava kao neodoljivu erotsku (pred)igru. Natalie Portman tako neodoljiva nije bila još od davnog debija u “Leonu” Luca Bessona. O ZA OSVETU V for Vendetta, am.-njem. fant. akc. polit. triler-drama, 2005. R: James McTeigue Gl: Natalie Portman, Hugo Weaving, Stephen Rea, Stephen Fry, John Hurt ocjena: 4 (četiri) zvjezdice>email to:Damir Radic

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika