Hip-hop skupina Elemental s Zagrebačka hip hop skupina Elemental jedna je od rijetkih domaćih glazbenih grupa koja je u samo godinu i pol dana od svog prvog velikog hita "Romantika" postala jedan od popularnijih bendova domaće urbane scene. Taj se sedmeročlani sastav duhovitim i društveno angažiranim tekstovima te mješavinom različitih glazbenih utjecaja temeljenom na hip hop-u nametnuo kao kvalitetna grupa koja je u kratkom roku stekla reputaciju gotovo istovjetnu onoj popularnih repera Ede Maajke i splitskog TBF-a, s kojima ih i povezuje slično glazbeno usmjerenje. Usprkos sasvim drukčijem ritmu i tematici, svaka njihova dosad objavljena pjesma s posljednjeg albuma "Male stvari", kao što su "Romantika", "Tako lijepa", "Napokon" i "Sama", zauzela je prvo mjesto reprezentativnih radijskih top lista poput one Otvorenog radija, čime su se potvrdili kao perspektivni mladi glazbenici. Iako možda ostavljaju dojam instant uspjelog projekta, radi se bendu koji pod istim imenom postoji još od '98., kada je uz grupe okupljene oko tzv. Blackout Projecta Radija 101 sudjelovao u stvaranju domaće hip hop scene, a "Male stvari" im je već treći album.

Međutim, otada su se u mnogočemu promijenili. Počeli su kao hip hop trio, sastavljen od tekstopisaca i MC-ja Mirele Priselac Remi, Luke Tralića Shota te bivšeg člana Gordana Radočaja Inka, koji je repao isključivo na kompjutorsku podlogu. Kako im je prvi album "Moj, njegov i njen svijet" iz 2000. prošao nezapaženo, na sljedećem naziva "Tempo velegrada / Demiurg" iz 2002. odlučili su donekle promijeniti zvuk. Ugostivši poznate glazbenike poput Matije Dedića te pomiješavši kompjutersku podlogu s uživo odsviranim instrumentima, malo su se odmakli od standardne hip hop produkcije te se približili široj publici. Usprkos njihovim očekivanjima, ni taj album nije naišao na veći interes publike. Kada su već gotovo odustali od pomisli na uspješan album, slušatelji su album "Male stvari" izdane krajem 2004., na njihovo iznenađenje, u potpunosti prihvatili. Na tom su albumu još više promijenili svoj zvuk, ali i postavu benda. Postali su sedmeročlana grupa koja je album "Male stvari" u cijelosti odsvirala uživo bez ikakvih već snimljenih ritmova karakterističnih za hip hop glazbu, napravivši prvi takav hip hop album u Hrvatskoj.

Zbog popularnosti koju je postigao prvi singl "Romantika", pjesma koja po njihovom mišljenju nije reprezentativna za album, uplašili su se da će ostati "Macarena bend" - grupa poznata samo po jednom jedinom hitu. No, publika je odlično reagirala i na ostale singlove, bilo da je riječ o duhovitom hitu "Tako lijepa" o tzv. sponzoruši koja na kraju ipak ostaje sama ili o tmurnoj pjesmi "Iz dana u dan" koja opisuje beznadnu socijalnu situaciju u Hrvatskoj. Za njihov uspjeh, govori Mirela Priselac Remi, zaslužna je promjena zvuka i tekstova ali ponajviše promjena stava: "Presudno je bilo kad smo se Shot i ja oslobodili pritiska da moramo zadovoljiti očekivanja reperske publike i opterećenja što će reći reperi ako napravimo pjevni refren. Zanemarili smo sva pravila i šablone hip hopa, i sve što smo napravili bilo je upravo onako kako smo htjeli. Publika osjeća tu iskrenost - ljudi sve kuže i ne može ih se prevariti; kao u onoj Edinoj pjesmi: mačka si, imaš i sise i guzicu, ali sve što ti treba je jedan iskreni osmijeh." Trenutnu popularnost takve glazbe u Hrvatskoj, koju potvrđuju i slični sastavi takvog tipa, objašnjavaju širinom hip hop-a kao glazbenog oblika.

Elementalov gitarist i koautor većine pjesama s posljednjeg albuma, Erol Zejnilović, koji se grupi pridružio prije tri godine, o tome kaže: "Repati se u hip hop-u zaista može na bilo kakvu podlogu. Imaš slobodu pomiješati sve vrste muzike i time ujediniti publiku različitih glazbenih ukusa. Čini se da je to dobitna kombinacija." Financijska strana njihovog uspjeha nije vrijedna spomena, kažu. Zarada od prodanih CD-a odlazi njihovoj izdavačkoj kući Menart a pošto se svaki iznos dijeli na sedam dijelova, zarada od nastupa rijetko ima više od dvije nule. No riječ je o njihovom izboru, tvrdi Luka Tralić: "Živjeti od glazbe nužno znači pristati na kompromis, jer se egzistencija može osigurati samo hitom. Takav pritisak mijenja i glazbu. Ovako, gledajući na Elemental kao na hobi, ništa ne moramo prilagođavati drugima i zadržavamo potpunu slobodu." Zadnje što žele je, kaže Erol Zejnilović, funkcionirati kao 99 posto estrade - svirati na zatvorenim partyjima pojedinih tvrtki popunjavajući atmosferu između predjela i deserta.

Tvrdi da je to jedini način na koji se može u Hrvatskoj živjeti od glazbe, ali i katastrofa za samu grupu: "Publika na takvim mjestima nije došla zbog tebe, niti ih previše zanimaš, i to je dno dna za jednog glazbenika. U takvim situacijama često je teško dobiti povratnu informaciju od publike a to je poanta nastupa i bez toga nema užitka sviranja uživo. Zato smo se odlučili isključivo za koncerte i nastupe u klubovima." Zbog takvog opredjeljenja svatko od njih ima posao od kojeg živi, a Elemental još uvijek doživljavaju kao svojevrsni hobi. To im uvelike olakšava i činjenica da većina još uvijek živi s roditeljima te, izuzevši bas gitaristu Marija Bilića, nemaju vlastite obitelji kojima bi trebali osigurati egzistenciju. Zagrepčanka Mirela Priselac (26), kao odnedavno diplomirana profesorica engleskog i španjolskog jezika, prevodi filmove i televizijske serije poput "Bračnih voda" i "Šaljivog kućnog videa" za tvrtku Media Translations. Luka Tralić iz Zagreba (28) već se godinama bavi glazbenom produkcijom i radio je s afirmiranim izvođačima poput Ede Majke, a nedavno je sa Sarajlijom Erolom Zejnilovićem otvorio i studio za audio produkciju u kojem, osim Elementalovih budućih albuma, planiraju producirati i projekte drugih sastava.

Prije nekoliko mjeseci je na prijedlog ostalih članova grupe primljen u članstvo Hrvatske glazbene unije, što je dodatno priznanje za njihov rad. Erol Zejnilović, 27-godišnji apsolvent novinarstva, već tri godine svira gitaru i u pratećoj grupi Ede Maajke Lexaurini, kao i student novinarstva iz Zaprešića Ivan Vodopijec (26) koji u obje grupe svira bubnjeve. Bas gitarist Marijo Bilić (28) iz Banje Luke diplomirani je inženjer elektrotehnike i zaposlen je u tvrtki Ekonerg. Klavijaturist Davor Zanoški 22-godišnji je student Muzičke akademije iz Zagreba, a 24-godišnja prateća vokalistica Merima Salkić, također iz Zagreba, radi u prodavaonici sportske obuće. Za sebe kažu da su zapravo zagrebačko-bosanska grupa - većina ima obiteljske veze s BiH, ili su tamo odrasli, ili im je od tamo netko od roditelja.

Životi im se s postizanjem uspjeha nisu mnogo promijenili - i dalje su im glavni prehrambeni artikli domaće pivo i burek. U sadašnjoj postavi okupili su se sasvim spontano. Kada je njihov bivši gitarist najavio odlazak iz grupe, slučajno su na jednom od zajedničkih nastupa Ivane Kindl i Jacquesa Houdeka zamijetili Erola Zejnilovića koji je bio član pratećeg benda, te mu ponudili da se priključi grupi. Njega je na gotovo isti način nešto kasnije angažirao i Edo Maajka izjavom: "Ja sam reper, snimio sam album i trebam prateći bend." "Tada nisam imao pojma tko je Edo Maajka", prisjeća se Zejnilović, koji je u obje grupe doveo svog dugogodišnjeg prijatelja bubnjara Ivana Vodopijca. Prateća vokalistica Merima Salkić slučajno se našla u studiju za vrijeme jedne probe i na prijedlog grupe otpjevala je dionicu, svidjela im se i - ostala. Za klavijaturistu Davora Zanoškog čuli su da dobro svira te ga pozvali u sastav, a bas gitarist Marijo Bilić s njima je gotovo od samog početka. U grupi, kažu, vlada potpuna demokracija i na taj način i nastaje njihova glazba. Mirela Priselac i Luka Tralić pišu tekstove, svatko onaj dio koji sam repa, a glazba nastaje na probama razmatranjem sugestija svih članova. Međusobno su ponajprije prijatelji a tek onda poslovni partneri, zbog čega i mogu funkcionirati na taj način. Nerijetko se, govori Mirela Priselac, razilaze u političkim i religijskim stavovima, ali se međusobno poštuju.

Prepirke, naravno, postoje ali ih smatraju "znakom da je svima stalo". Slažu se da opis njihovih odnosa zvuči "kao utopija", ali tvrde da je upravo zato njihova glazba toliko pozitivna i zbog čega su se ponajviše i svidjeli publici. Stvar je vrlo jednostavna, objašnjava Zejnilović: "Svi zaista volimo svirati i taj osjećaj briše sve negativnosti, ako ih uopće ima. Dobili smo priliku sa nama dragim ljudima napraviti nešto što se i drugima sviđa, čak kapne i neka lova, i to je stvarno najbolji osjećaj." S obzirom na brojnost, sami su sebi već odličan filter, govori Luka Tralić: "Svačiju ideju mora odobriti šestero ljudi, a među nama ima repera, rokera, onih koji vole klasičnu glazbu… Nakon toga je lakše pridobiti slušatelje - ako se sviđa sedmero različitih ljudi, mora se svidjet još nekolicini."

Trenutačno rade na novom albumu kojem još ne mogu predvidjeti vrijeme izlaska. Ne žele se žuriti i objavit će ga tek kada budu potpuno zadovoljni. Priznaju da su sada pod većim pritiskom nego dok su osmišljavali prošli album jer su očekivanja publike mnogo veća. Smatraju da imaju još puno toga za reći i za odsvirati, te ističu da album "Male stvari" nikako nije maksimum koji se može od njih očekivati. Po njima, čitava domaća urbana glazbena scena se razvija u pozitivnom smjeru a kvaliteta sve više određuje što će ljudi slušati. "Kriteriji su sve viši i svaki klinac koji se danas počinje baviti glazbom pred sobom ima puno više kriterije nego netko prije pet godina", smatra Erol Zejnilović.