Po mišljenju najeminentnijih pravnih stručnjaka u Hrvatskoj, Ustavni sud je odbijanjem tužbe Nevena Barača protiv odluke Trgovačkog suda u Zadru kreirao novu pravosudnu aferu u Hrvatskoj. Vijeće Ustavnog suda odlučilo je, a Milan Vuković potpisao odluku o odbijanju s obrazloženjem da Barač nije iskoristio sve pravne mogućnost u tom postupku. Na prvi pogled razumno objašnjenje, no kad se malo dublje pogleda, čak i pravni laik uviđa tešku povredu prava i veliku grešku Ustavnog suda. Pitanje je samo - namjernu ili nenamjernu. Poanta je u tome što Barač nije mogao iskoristiti ni jednu drugu pravnu instanciju osim Ustavnog suda, jer su predstavnici OTP banke, očito u dogovoru sa sucima u Zadru, kreirali cijeli postupak tako da bude gotov u jednom danu. OTP banka, koja je sada vlasnik Dubrovačke banke, tužila je samu sebe tražeći da se poništi godišnji izvještaj o poslovanju Dubrovačke banke iz 1994. i 1995. godine. Iako se to po zakonu nakon tri godine uopće ne može tražiti, Sud u Zadru prihvatio je tužbu i dosudio kako je OTP banka htjela. Kako su tužitelj i tuženik bili jedno te su odustali od žalbe, Baraču i ostalim bivšim zainteresiranim djelatnicima Dubrovačke banke vezali su ruke jer su im svaki pravni lijek izbili iz ruke. Ostao im je samo Ustavni sud, koji je na kraju donio sramnu presudu, ne ulazeći u meritum stvari. Ta “zadarska” presuda bila je važna u sporu Baraču i ostalim bivšim djelatnicima banke pred Sudom u Dubrovniku protiv svoje bivše banke. Oni traže od Dubrovačke banke, odnosno njenog vlasnika OTP banke, isplatu dobiti upravo za te dvije sporne godine - 1994. i 1995. Sud u Dubrovniku prihvatio je odluku Suda u Zadru i odbacio tužbu bivših djelatnika i tako samo u slučaju Barača uštedio Mađarima, koji su vlasnici OTP banke, milijun kuna. Barač je o tom slučaju za Nacional rekao: “Isprva sam bio iznenađen, ali samo do trenutka kad sam vidio da je odluku kao šef tročlanog sudskog vijeća potpisao Milan Vuković. U vrijeme izbijanja afere Dubrovačka banka, 4. lipnja 1998., dok sam bio u pritvoru, Vuković je kao predsjednik Vrhovnog suda organizirao sastanak s ljudima iz Hrvatske narodne banke, Državnog odvjetništva, policije i Ureda predsjednika, kao bi se dogovorili da me pokušaju optužiti i što dulje držati u pritvoru, a poslije i u zatvoru (na sastanku su bili Vuković, Hranjski, Sačić, Buterin, Maričić, Jasprica, Ruskovć i Ramuščak; op. a.). Kad sam se žalio na odluku o pritvoru, Vuković je ušetao na sjednicu Vijeća koja je odlučivala o mojoj žalbi i rekao mi da u mojem slučaju nemaju što vijećati, nego da mi trebaju produžiti pritvor. Od takvog čovjeka ne mogu očekivati ništa drugo nego nastavak krajnje neprimjerenog i najvjerojatnije protuzakonitog ponašanja prema meni. Zato javno pitam - čija prava u ovoj zemlji štite ljudi poput Milana Vukovića?”>email to:Ivo Pukanic>email to:Berislav.Jelenic