Pred sucima Međunarodnog suda pravde pravni tim SiCG iznio je završnu argumentaciju u sporu u kojem je BiH tužila Srbiju za genocid. Predstavnici Beograda ustrajali su na tezi da Međunarodni sud pravde ne može biti nadležan u sporu «budući da 1993. godine tadašnja SRJ nije bila članica Ujedinjenih naroda pa nije niti mogla biti tužena sudu te organizacije». Prema pisanju B92, obrana SiCG počiva na dvije teze: prva da zločini koji su počinjeni u Bosni, ma kako strašni bili, nisu bili rezultat namjere da se nad Muslimanima izvrši genocid. O tome je obranu iznijela Nataša Fovo Ivanović koja se pozvala na presude Haaškog suda koji je, po Ivanovićki, u samo jednom slučaju presudio da se u Srebrenici dogodio genocid. Druga teza srbijanske obrane jest: da BiH nije prikazala niti jedan dokaz na osnovu kojega bi se moglo zaključiti da je Srbija i Jugoslavija kontrolirala bosanske Srbe. Pravni zastupnik SiCG Vladimir Cvetković o tome je izjavio: «Kada je riječ o ključnom pitanju zapovijedanja i kontrole, vojni stručnjak kojeg je pozvala BiH, nije potvrdio da se zapovijedna struktura vojske Republike Srpske završavala u Beogradu i da su zapovijedi stizale direktno iz Beograda». Pravni tim BiH smatra da se po «obrascu ponašanja na terenu i rasprostranjenosti zločina koji su počinjeni može dokazati da se u Bosni dogodio genocid».