Objavljeno u Nacionalu br. 547, 2006-05-08

Autor: Vedrana Rudan

ZLOĆE I POVRĆE

Šalica

Vodička je govorila o Robertu Kochu i 20.000 barela petroleja izlivenog na područje zahvaćeno malarijom. Danas bi se to zvalo ekološka katastrofa, onda je bilo širenje zdravlja

Vedrana RudanVedrana RudanNe volim goste. Uvijek žele doživjeti nešto tipično hrvatsko. Ne govorim kaj i ne znam spremati štrukle. Svibanj? Maj! Jes! Maj! U maju se rodio najveći hrvatski sin, u maju je umro najveći hrvatski sin, ajmo, na Prvi maj, vidjeti najvećeg hrvatskog sina! Sjećate se, kad bi naši pomorci ušli u neki od svjetskih bordela, kurva je uvijek pitala, where are you from, pomorac je uvijek odgovorio, Jugoslavija, kurva bi na to rekla, Tito. Tito! Ma, priznajem, to mi je predložio susjed, njegova je žena strankinja, stalno su na Brijunima. U Fažani smo se ukrcali na brodić. More je bilo mirno. Brijuni su, naravno, raj. Da nisu, tamo bi bili izgradili zatvor ili odmaralište za male Jugoslavene. Uskočili smo u vlakić. Vodička nam je, polako, govorila o nesvrstanima, Naseru i Nehruu. U našem vagonu neki je slovenski klinac rekao da priča polako jer nema što reći. Vidjeli smo krda jelena lopatara, jednog muflona, najvećeg slona u Evropi, zebre, ljamu, maslinu staru tisuću i još nekoliko stotina godina i tipove koji su se vukli od rupe do rupe. Iz zvučnika smo saznali da se golf na Brijunima igrao još u antička vremena.

Žao mi je što su golferi zagadili prekrasan otok. Jeste li ikad vidjeli boškarina? Šteta. Začudili biste se koliko je ogromno to autohtono istarsko govedo. Baš je velik. Gostima sam rekla, this is boškarin. Nisu bili impresionirani. Nisam im znala objasniti da boškarin izumire, može se vidjeti samo na Brijunima, ali treba imati vezu za karte, svi žele na Brijune, mi smo dobili karte, i još smo uštedjeli jer smo za Nijemce rekli da su Hrvati, baš smo super domaćini. Nakon jednosatne vožnje sišli smo s vlaka i krenuli prema nekoj ploči. Mlada djevojka, obučena u kamenu haljinu, predavala je vijenac starijem gospodinu. Taj gospodin je doktor Koch koji je dobio Nobelovu nagradu za medicinu, Istru je spasio od malarije, zato mu ona kamena cura daje vijenac.

Bila sam nemirna dok nam je vodička govorila o Kochu i količini petroleja što su ga njegovi pomoćnici izlili na područje zahvaćeno malarijom. Radilo se o dvadeset tisuća barela, danas bi se to zvalo ekološka katastrofa, onda je to bilo širenje zdravlja. Ponavljam, bila sam nemirna. Dva vlaka ljudi slušala su o Kochu i jedva čekala da krenu dalje, tamo, u onoj zgradi, baš tamo je izložba fotografija, vidjet ćemo tko je sve dolazio Titu. Svojim sam gostima šapnula, treba se izvući iz gomile, pokazala sam im onu zgradu. Ajmo, moramo biti prvi, vidjet ćemo Sophiju Loren i Liz Taylor i Richarda Burtona. Željeli su objašnjenje.

Tko je po Brijunima lijevao naftu? Zašto? Je li osuđen? Postoji li u Hrvatskoj ekološki pokret? Kad sam išla u gimnaziju, bježala sam sa satova engleskoga u opatijski park, zato danas ne znam na engleskom reći što je Koch radio u Istri. Vodička je zapovjedila, izložba fotografija gleda se na kraju, svi moramo najprije pogledati punjene životinje koje je Tito, žive, dobivao na poklon od svojih kolega. Tim su životinjama oči od plastike ili stakla, o njima se već dvadeset godina brine jedan zagrebački bračni par koji ih svake godine prska nečim drugim jer moljci često mutiraju, ako se to nema na umu, darovi bi se mogli pretvoriti u sivi prah. Vjeverice, kao žive, majmuni, sitni kao mačići i krupni poput nekih naših političara, porodica lavova, tigrovi, pume, žirafa u neprirodnoj veličini i životinja za koju su moji gosti rekli da je prakonj s rogom na glavi, a vodička da je to velika gazela. Jedva sam čekala ljudima koji su došli izdaleka pokazati kakva je faca bio Tito. Odlučila sam, do fotografija ću se probijati rukama i nogama... Ne morate mi vjerovati.

Na izložbi smo bili samo moji gosti i ja. Vodička nas je ostavila, gledajte sami, ako budete željeli, odvest ću vas do masline, o njoj se ima šta reći?! Nekako sam se ispuhala. Zašto bi meni i mojim gostima Tito bio zanimljiv kad ostalima nije? Ipak smo ga odgledali. U Areni, s Jovankom, s Kardeljem, tamo je bila i prastara košara i nekoliko umjetnih mandarina pokraj nje. A zašto je Tito u jugoslavenske staračke i dječje domove slao mandarine na peteljkama u košari pletenoj od šiblja? Je li bilo dovoljno košara za sve starce i svu napuštenu djecu?

Drveni sanduci bili bi bolje rješenje. Čuli su da postoji film o Titu u kojem se vidi da su četvrtog svibnja osamdesete svi satovi na Brijunima spontano stali u tri i pet? Da li sam čula za taj film? Rekla sam da nisam i zatajila sam da sam ga gledala u pulskoj Areni. Ušli smo u suvenirnicu. Kupili su bočicu maslinova ulja. Zašto ista količina ulja u sličnoj bočici u muzeju u Mošćenicama košta četrdeset kuna, a na Brijunima sto kuna više? Zato jer je to ulje od one stare masline koja ima nekoliko tisuća godina. Nešto sam morala reći. Moja mama je plakala u slušalicu kad sam joj rekla kamo idemo. Kupila sam joj šalicu. Na njoj je crnobijeli Tito, na udici mu ribica koju je ulovio tisućudevetstočetrdeset i devete godine. Izašli smo na rivu. Rusi su sjedili u pletenim foteljama i pili šampanjac, posluživali su ih konobari u crnim odijelima. Jedva smo se ukrcali na brod. Golferima su otvorili posebna vrata.

More je bilo mirno, grupa Istrijana pjevala je Budi se istok i zapad i Draga zemljo, Istro mila. Gdje možemo kupiti disk s vašim narodnim pjesmama? Nažalost, rekla sam, tržnica je zatvorena. Dok je Tito bio živ, skandirali smo, mi smo Titovi, Tito je naš. Kad je umro, sirene su tužno zavijale, na utakmici Hajduk - Zvezda nogometaši su ridali pa grizli zelenu travu. Godinama smo svakog četvrtog maja u tri sata i pet minuta stajali nasred ceste i tužno gledali u budućnost. Govorili smo, i poslije Tita Tito. Koliko frke oko jedne šalice?

>email to:Vedrana Rudan

Vezane vijesti

"Tito i drugovi"

"Tito i drugovi"

Knjiga "Tito i drugovi" slovenskog povjesničara Jože Pirjevca predstavljena je u četvrtak u Zagrebu, a autor predgovora ocijenio je kako 30 godina od… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika