Objavljeno u Nacionalu br. 547, 2006-05-08

Autor: Nina Ožegović

HRVATSKA ARHITEKTONSKA ELITA

Urbana gerila na 10. biennalu u Veneciji

Saša Randić (41) i Idis Turato (41), nagrađivani riječki arhitekti, predstavit će na 10. biennalu arhitekture u Veneciji projekt o razvoju Rijeke, Splita i Dubrovnika

Idis Turato i Saša RandićIdis Turato i Saša Randić “Na 10. biennalu arhitekture u Veneciji nećemo prikazati naše autorske radove nego zanimljiv i iznimno aktualan istraživački projekt ‘Između sustava’. U njemu ćemo predstaviti specifičnosti tri glavna hrvatska lučka grada Rijeke, Splita i Dubrovnika, u kojima se trenutno događaju važni projekti, a također ćemo pokazati kako su te luke bile generatori prostornog, socijalnog i društvenog razvitka”, ispričali su nam poznati i nagrađivani riječki arhitekti Saša Randić (41) i Idis Turato (41), suvlasnici biroa “Randić&Turato”, koji predstavljaju Hrvatsku na 10. biennalu arhitekture u Veneciji. Međunarodna izložba arhitekture održava se od 10. rujna do 19. studenog, a tema je “Gradovi: ljudi, društvo, arhitektura”, koju je osmislio direktor Richard Burdett, ugledni profesor arhitekture i urbanizma na Sveučilištu LSE (London School of Economics) i savjetnik londonskog gradonačelnika. Tu temu Burdett smatra iznimno aktualnom jer oko 80 posto svjetskog stanovništva živi u velikim, prenapučenim gradovima, osobito u Aziji, a njihov je rast nemoguće kontrolirati. Selektor izložbe je poznati zagrebački arhitekt Andrija Rusan, koji tandem Randić&Turato smatra “odličnim izborom za nastup na Biennalu”. “Oni se ubrajaju u vodeće hrvatske arhitekte, koji su postali ime na hrvatskom tržištu, a nisu nepoznati ni u svijetu”, kaže Rusan. “Sjajno poznaju svjetsku scenu, govore strane jezike, a tema gradovi jedna je od najvažnijih u njihovom radu.”

Kustos izložbe je prodekan za nastavu na Institutu za arhitekturu u Rotterdamu Vedran Mimica, a suradnici su Maroje Mrduljaš i Ana Šilović iz uredništva časopisa “Oris”. Hrvatska će po prvi puta biti predstavljena u središnjem talijanskom paviljonu biennala što je po Rusanovom mišljenju senzacionalan uspjeh, u kojem će svoje nacionalne izložbe prikazati vodeći svjetski arhitekti i urbanisti, primjerice, Rem Koolhaas, Herzog&DeMeuron, šangajsko sveučilište i nekoliko naprednih arhitektonskih škola, koje proučavaju gradove. “Hrvatska je trenutno u središtu zanimanja cijelog svijeta, najviše zbog jadranske obale, koju su ‘Lonely Planet’ i ‘Time Magazine’ proglasili top destinacijom”, nastavio je Randić objašnjavajući zašto su se odlučili za prikaz lučkih gradova i životnog konteksta svakog od njih. “Svjetski arhitekti zanimaju se za tzv. novu Europu, a posebno za gradove na jadranskoj obali, pa smo sigurni da će im naše specifičnosti biti zanimljive. Iako odskačemo od Burdettove vizije grada - on gradom smatra mjesto koje ima četiri i više milijuna stanovnika, znači kao cijela Hrvatska, svidio mu se naš prijedlog za prezentaciju i prihvatio je naš prijedlog. Ne treba ni spominjati koliki je bio naš ushit zadovoljstva!”

“U Veneciji ćemo napraviti spektakularnu audiovizualnu prezentaciju, koja će zvukom, slikom i materijalom dočarati hrvatsku situaciju. To će realizirati neformalni Klub ljubitelja buke u kojem su, osim nas, Ivan Šarar i Damir Martinović-Mrle iz ‘Let 3’. U programskoj knjižici predstavit ćemo rezultate naše istraživačke studije, dok će video film prikazati konkretne primjere iz Rijeke, Splita i Dubrovnika”, objasnio je Turato. U izdanju Arhiteksta objavili su prije nekoliko godina monografiju “Arhitektura tranzicije”, koja govori o socijalnom položaju arhitekture. U toj monografiji o važnosti njihova rada pisao je u superlativima i Kenneth Frampton, profesor arhitekture na Sveučilištu Columbia u New Yorku, koji ih je nazvao “urbanim gerilcima”, “agentima provokatorima” i “menadžerima promjena”. Svoju sklonost provokaciji i alternativnom svjetonazoru potvrdili su kao idejni koautori kiparskog projekta “Babin kurac” riječke rock grupe “Let 3”, inače, njihovih prijatelja, s kojima surađuju i na drugim projektima.

Randić i Turato su diplomirali na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu i već kao studenti su dobili nekoliko nagrada. Randić, kojem je i otac arhitekt, nakon studija je završio poslijediplomski studij na Institutu Berlage u Amsterdamu, a Turato je nakon diplome proveo godinu dana na usavršavanju u Italiji magistriravši kasnije na zaštiti graditeljske baštine. Arhitektonski studio “Turato&Randić” osnovali su 1992. godine u Rijeci u nestabilno doba kad su biroi propadali jedan za drugim. Iskoristivši pruženu šansu, u početku su radili sve, od rekonstrukcije starih spomenika i obiteljskih kuća do industrijskih hala, urbanističkih planova i GIS (Geographic Information System) projekata. Sudjelovali su i na brojnim međunarodnim natječajima, od Yokohame do San Francisca, na kojima su njihovi radovi bili itekako zapaženi. “U to je vrijeme naš studio više nalikovao na laboratorijski rad u kojem se kroz brain-storming dolazilo do rezultata”, kaže. Danas ne rade više prostorne planove, a sve manje i stambene kuće već su se okrenuli velikim projektima. U njihove najvažnije radove ubrajaju se rekonstrukcija Tehničkog fakulteta u Rijeci, za koju su nagrađeni najvećim državnim priznanjem “Viktor Kovačić”, te osnovna škola “Fran Krsto Frankopan” u Krku, za koju su prošle godine dobili nagradu “Piranesi”. Napravili su još obnovu nekad barokne zgrade Mladosti na riječkom Korzu, projekt golemog poslovno-stambenog centra Zagrad s podzemnim garažama, a upravo završavaju lapidarij u Novigradu. Također su projektirali veliki trgovački centar, najveći u Rijeci, koji će se uskoro početi graditi - zauzimat će 60 tisuća četvornih metara. U rujnu bi se trebao početi graditi Pastoralni centar Ivan Pavao II na Trsatu. “Nismo se željeli fokusirati na negativnosti i predstaviti Hrvatsku s primjerima divlje i nekontrolirane gradnje na obali, uostalom to i nije naša specifičnost - takve devastacije, veće i ružnije, postoje u gotovo svim dijelovima svijeta”, kaže Randić, koji je već u drugom mandatu predsjednik Udruženja hrvatskih arhitekata. “Konkretno, prikazat ćemo rezultate poznatog ‘dišpeta’ i poseban odnos ljudi s obale prema svakom sustavu na izgradnji prostora koji može biti zanimljiv i drugim sredinama.

Taj otpor i ‘dišpet’ utjecao je na izgled grad, a to se odlično vidi na primjeru Dioklecijanove palače u Splitu gdje su spontanost i nered rezultirali ‘stambenošću’. U tom dualitetu između spontanog i sistematičnog nastali su briljantni primjeri arhitekture bez arhitekata, koja je karakteristična za područje jadranske obale.” Randić i Turato predstavit će, između ostaloga, zanimljivo rješenje prenamjene kompleksa “Hartere”, bivše riječke tvornice papira, u polivalentni centar za mlade. Tu ideju također su inicirali članovi Kluba ljubitelja buke. “Nakon što smo napravili skice i kompjutorske simulacije, odmah smo u bivšoj tvorničkoj hali organizirali Hartera festival, koji je bio izuzetno dobro posjećen, došlo je čak šest tisuća ljudi”, kaže. “Hartera je došla u žižu zanimanja, a za samo nekoliko tjedana ulagači su pokupovali preostale prostore. Grad je prihvatio inicijativu o rekonstrukciji Hartere, koja se neće razvijati kao klasična komercijalizacija industrijske baštine nego će na tom mjestu koegzistirati kulturni i komercijalni sadržaji, uredske zgrade, zelene površine, umjetničke inicijative, šoping centar, javne garaže, čak i proizvodnja - upravo je otvorena punionica vode”, ispričao je Randić. Opisujući svoj rad, tandem Ra­­n­dić&Turato su napomenuli da im je iznimno važan eksperimentalan pristup i da arhitektura mora zadovoljiti potrebe korisnika.

“Nastojimo raditi racionalne i jednostavne kuće koje provociraju u svakom trenutku što znači da po našem uvjerenju arhitekt provokacijom transformira realnost i prostor”, objasnio je Randić. “Naša se arhitektura naslanja na modernu, no uvijek želimo izdvojiti neki element iz konteksta i zatim ga modificirati. Primjerice, u slučaju nove škole “Fran Krsto Frankopan” u Krku koja prati topografiju mjesta, osobito obnovljenog bedema starog grada. Morali smo riješiti dva problema, odnos prema zidinama, te njezinu veličinu - ona zaprema gotovo trećinu stare jezgre grada. To smo riješili tako da smo dvoranu izdvojili iz cjeline i podigli je s druge strane ulice tako da je cesta postala sastavni dio škole, a škola dio grada.” “Vlasnik obiteljske kuće, nalik na ogromni pravokutnik, je strastveni podvodni ribolovac, koji voli roštiljati, pa je golemi kamin u dnevnom boravku zamišljen kao roštilj”, dodao je Turato. “Roštilj je glavni element kuće, a zamišljen je kao nosiva, geometrijska konstrukcija, koja drži ‘kutiju’ u kojoj su spavaće sobe.”

>email to:Nina Ozegovic

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika