Kada se u srijedu, 17. svibnja, u Parizu, u finalu Lige prvaka susretnu Barcelona i Arsenal, bit će to susret dva najbolja nogometaša na svijetu, Brazilca u Barceloni 26-godišnjeg Ronaldinha i Francuza u Arsenalu 28-godišnjeg Thierryja Henryja. Ronaldinha je izabran za najboljeg nogometaša na svijetu za prošlu i pretprošlu godinu, Henry je bio drugoplasirani 2003 i 2004, a 2005. godine bio je četvrti, ali u ovom trenutku obojica igraju najbolji nogomet. Obojica imaju sličnu prošlost, u svojim prethodnim klubovima, Ronaldinho u francuskom PSG-u i Henry u talijanskom Juventusu, nisu bili cijenjeni onako kako zaslužuju, obojica su tek u sadašnjim klubovima pokazali koliko vrijede i, što je najzanimljivije, ovo bi mogla biti njihova posljednja utakmica na kojoj bi se našli na suprotnim stranama jer čelnici Barcelone već dva mjeseca tvrde kako je gotovo sigurno da će Henry za nekoliko tjedana potpisati za Barcelonu.

Uspjesi Barcelone i Arsenala u posljednjih nekoliko godina započeli su dovođenjem odnosno kupnjom ove dvojice nogometaša. Thierry Henry je, nakon što je 1998. godine postao s reprezentacijom Francuske, potpisao za talijanski Juventus. Odigrao je samo 12 utakmica i, nezadovoljan statusom u klubu, odlučio je napustiti Torino. Anegdota kaže da je slučajno susreo u avionu Arsena Wengera, Francuza koji je od 1996. godine trener Arsenala i koji mu je prije toga bio trener u Monacu, koji mu je rekao kako treba napustiti Juventus jer ga tamo tretiraju kao veznog igrača dok je on ipak čisti napadač, zbog čega i nosi broj devet na dresu. Kako je Wenger u Arsenalu dovodio pretežno francuske igrače, 1999. godine Henry je za 10,5 milijuna funti potpisao za ovaj londonski klub. Za Henryja je to bio početak, kako je sam rekao, novog života jer se trebao ponovno sjetiti kako se zabijaju golovi jer je, igrajući u Juventusu, zaboravio na taj osjećaj. Iako je dolaskom Henryja u Arsenal engleskim i europskim nogometom vladao Manchester United, Arsenal je postao prvak Engleske 2002. i 2004. godine dok je 2002., 2003. i 2005. godine osvojio engleski FA kup. Uz to, Arsenal je za to vrijeme obarao rekorde, pa je u sezoni 2003/2004 ostao neporažen u 38 utakmica prvenstva Engleske odnosno 49 u razdoblju od svibnja 2003. do listopada 2004. godine. Henry je bio i ostao najbolji strijelac Arsenala, a potkraj prošle godine postigao je 186. gol za Arsenal u svim natjecanjima čime je oborio dosadašnji klupski rekord koji je sa 185 golova držao Ian Wright.

Ronaldinho je do 2003. godine bio igrač francuskog Paris Saint Germaina i, iako je 2002. bio član reprezentacije Brazila koja je osvojila titulu svjetskog prvaka, bio je obilježen kao playboy, često svojeglav, te kao osoba koja se ne može uklopiti u momčad odnosno održavati momčadski duh. Nakon svjetskog prvenstva za njega se zainteresirao Real iz Madrida koji je sastavljao momčad od najboljih nogometaša na svijetu te je kupio Ronalda, Zidanea, Beckhama i druge. Međutim, čelnici Reala zaključili su kako je Ronaldinho preružan, nije lijep poput Beckhama, te je stoga marketinški neisplativ. S druge strane, Barcelona je u to vrijeme bila u velikim problemima, potpuno im je propao projekt velike Barcelone s nizizemskim trenerom Louisom van Gaalom, i kada se Real odrekao Ronaldinha navijači su napravili veliki pritisak na predsjednika Barcelone Joana Laportu kako bi kupio ovog brazilskog nogometaša. Unutar Barcelone bilo je velikih protivnika ideje o dovođenju Ronaldinha, nedavno je objavljeno kako je čak i trener Frank Rijkaard bio protiv toga tvrdeći da se Brazilac ne može uklopiti u njegov sustav igre. Međutim, Laporta je shvatio da je Ronaldinho posljednja slamka spasa pred Realom koji je kupovao sve što vrijedi i pogodio. Iako je Ronaldinho tvrdio da mu je Manchester United najdraži klub na svijetu, Laporta ga je natjerao da se predomisli te je u ljeto 2003. godine u transferu vrijednom 31 milijun eura Ronaldinho potpisao za Barcelonu. Uz kupnju još nekoliko igrača poput Etoa, Deca i Guilyja, Barcelona postaje prvak Španjolske 2005. i 2006. godine. Upravo u studenom 2005 godine Ronaldinho se osvetio Realu za sve priče o tome kako je ružan i time nezanimljiv Realu. Barcelona je u prvenstvu Španjolske pobijedila Reala u Madridu 3.0, Ronaldinho je postigao dva gola te je na konferenciji za novinare poslije utakmice rekao «možda sam ružan ali imam šarma».

Samo godinu dana nakon što je potpisao za Barcelonu, Ronaldinho je potpisao novi, petogodišnji ugovor. Po tom ugovoru on prima pet milijuna eura godišnje plus bonusi ali je bilo bitnije to što je u tom ugovoru pisalo da klub koji bi želio kupiti Ronaldinha treba platiti Barceloni 150 milijuna eura. «Ovaj ugovor odvratit će svaki klub od pokušaja kupnje Ronaldinha», rekao je tada, u ljeto 2004. godine Joan Laporta. U ljeto 2005. pojavile su se priče kako je Chelsea zainteresiran za kupnju Ronaldinha i da Roman Abramovič, vlasnik Chelsea, nudi 85 milijuna eura. Te su priče bile povezane s činjenicom da je Barcelonu tada napustio Sandro Rosell, potprepdsjednik Barcelone koji je dao ostavku nakon sukoba s Laportom. Rosell je, kao nekadašnji šef kompanije Nike za Južnu Ameriku, bio ključna osoba kod dovođenja Ronaldinha u Barcelonu te se u kuloarima tvrdilo kako će njegovim odlaskom iz Barcelone i Ronaldinho razmisliti o odlasku. Međutim, Ronaldinhov brat Roberto de Assis, koji mu je ujedno i agent, demantirao je tada da postoji bilo kakva veza između Chelsea i Ronaldinha.

Ne ludi što je Barcelona već nakon godine dana potpisala novi ugovor s Ronaldinhom. Prvu sezonu, 2004. godine, Barcelona je završila na drugom mjestu španjolske lige, što im je bio najbolji plasman od 2000. godine. Te je godine Barcelona zaradila od sponzora 31,3 milijuna eura što je bilo povećanje od 30 posto u odnosu na prošlu godinu. Za klub koji je u tom trenutku bio u dugu od gotovo 200 milijuna dolara spasonosni su bili sponzorski ugovori sa kompanijama poput Coca Cole i Telefonice SA, najveće španjolske telekomunikacijske kompanije. Naravno, Ronaldinho je postao brand sam za sebe, pored 10-godišnjeg ugovora s kompanijom Nike, potpisao je marketinše ugovore sa kompanijama Pepsi, Unilever i Cadbury, britanskim proizvođačem čokolada. Prema procjenama marketinške kompanije BBDO objavljenima prije mjesec i pol dana, Ronaldinho je marketinški najisplativiji nogometaš na svijetu i njegov brand se procjenjuje na 47 milijuna eura a slijedi ga beckham sa 44,9 milijuna eura.

Na istoj listi Thierry Henry se nalazi tek na devetom mjestu i njegovo ime kao brand procjenjuje se na 30 milijuna eura. Njegov slabiji plasman nije iznenađenje jer je prošle godine, prvi puta nakon dugo vremena, njegov klub Arsenal objavio kako se od njih ove sezone ne trebaju očekivati veliki rezultati. Klub je investirao novac u izgradnju novog stadiona koji se uskoro dovršava zbog čega se štedjelo na kupnji novih igračkih zvijezda. Novac se osim u izgradnju stadiona, uložio u nekolicinu mladih igrača od kojih se tek za nekoliko godina očekuje da postanu veliki nogometaši koji će opet dovesti Arsenal u borbu za prvaka Engleske. Jedina prava zvijezda te mlade momčadi, Thierry Henry, već je godinu i pol dana igrao sa ozlijeđenom ahilovom tetivom. To ne znači da Henry nije bio marketinški zanimljiv, pored ugovora s kompanijama Nike i Pepsi, Henry je sudjelovao u marketinškoj kampanji «Va-Va-Voom» za Renault Clio, ima potpisane ugovore s proizvođačima kompjuterskih igara EA Sports i Konami te sa avio kompanijom Emirate Airlines. Međutim, ozljeda Henryja i slabije igre Arsenala u prvenstvu Engleske doveli su do smanjenja interesa za Henryja. A onda se dogodilo najveće iznenađenje ovogodišnje Lige prvaka, Arsenal je pobijedio Real, Juventus i Villareal te ušao u finale Lige prvaka.

«Veći dio od tih godinu i pol dana nisam mogao trčati onako kako želim. Pomagao sam momčadi koliko sam mogao iako znam da to često nije bilo dovoljno. Posljednja dva mjeseci više nemam zdravstvenih problema, ponovno trčim onako kako želim», objasnio je Henry razloge njegove dobre igre što je automatski podrazumijevalo i dobre igre Arsenala. U vrijeme njegove krize i krize Arsenala počeo se spominjati Henryjev odlazak iz Arsenala. Sa 29 godina, smatralo, se Arsenal bi mu mogao ponuditi kratkoročno produženje ugovora na još jednu ili dvije sezone jer trener Arsenala Arsene Wenger ne voli igrače stare 30 ili više godina. Međutim, nakon oporavka i ulaska u finale Lige prvaka, u Arsenalu su počeli drugačije razmišljati i pokušavaju zadržati Henryja. Realno, to će biti jako teško jer je previše bogatih klubova zainteresirano za Henryja a on sam je rekao da će odluku o odlasku ili ostanku donijeti prije Svjetskog prvenstva u Njemačkoj.

Najzainteresiranija je Barcelona, čiji su čelnici nedavno objavili kako će slijedeće sezone Henry sigurno biti njihov igrač. U Arsenalu su objavili kako je nekorektno kontaktirati igrača koji je još uvijek pod ugovorom ali, shvaćajući situaciju, već razmišljaju o cijeni za koju bi prodali Henryja. U Barceloni planiraju transfer na četiri ili pet godina s maksimalnom cijenom od 10 milijuna eura po sezoni, dok u Arsenalu tvrde kako Henry vrijedi 20 milijuna eura u sezoni. Ne zna se bi li u tom slučaju Henry bio zamjena za Samuela Etoa, najboljeg nogometaša Afrike, koji je rekao da bi mogao napustiti Barcelonu jer ne može izdržati rasističke uvrede sa španjolskih stadiona ili bi Barcelona stvorila momčad u kojoj bi igrali Ronaldinho, Henry i Eto.

Ronaldinho i Henry su prijatelji, zajedno surađuju na projektu «Stand Up Speak Up» u borbi protiv rasizma a pod pokroviteljstvom Nikea. I Pepsi im je zajednički sponzor, zajedno se pojavljuju u njihovim reklamama. Ako zajedno zaigraju u istoj momčadi, Roman Abramovič i Chelsea morat će se ozbiljno zabrinuti.