Jedan od najboljih hrvatskih košarkaša i trofejni trener mnogih europskih klubova Petar Skansi Petar Skansi se vratio u Split. Jedan od najboljih hrvatskih košarkaša 70-tih godina, trofejni trener Jugoplastike, Scavolinija, Bennettona i drugih europskih klubova, najuspješniji selektor hrvatske reprezentacije koji je na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine osvojio srebro i igrao u finalu sa SAD-om, umirovljeničku fotelju u Ljubljani zamijenio je vrućom stolicom sportskog direktora košarkaškog kluba Split. Skansi je Upravi kluba i Splitu ponudio četverogodišnji program obnove splitske košarke, koja je u krizi. Prije tri godine Skansi je sa Splitom osvojio titulu prvaka Hrvatske, ali, očigledno, dugotrajno ozdravljenje kluba i vraćanje na splitske Gripe stare slave Jugoplastike, koja je tri puta bila na europskom tronu, tada nije bilo moguće. Zahvaljujući Dinu Rađi, Željku Jerkovu, splitskom poduzetniku i zaljubljeniku u košarku Iliji Naletiliću, došlo je vrijeme financijske stabilizacije kluba, u kojem će 63-godišnji Skansi, kao novi sportski direktor, temeljito reorganizirati rad u svim uzrastima, uvesti nove programe i kriterije. Skansi nerado govori o projektu koji je na samom početku i radije bi govorio o rezultatima. Ali prvi je već na vidiku. Skansi ekskluzivno za Nacional najavljuje da će već ovoga ljeta započeti rad košarkaška akademija i splitski međunarodni košarkaški kamp, u kojem će se zajedno naći svi najpoznatiji igrači Jugoplastike, na čelu sa Tonijem Kukočem, i svi trofejni treneri Jugoplastike i Splita, koji vode najbolje europske klubove, primjerice Božidar Maljković i Jasmin Repeša. "Bit će to najjači europski košarkaški događaj ovoga ljeta", uvjeren je Skansi.

NACIONAL: Znači li vaš program obnove splitske košarke to da će KK Split ubrzo zasjesti na mjesto koje sada pripada Ciboni?

- Zamisliti ili obećavati takvo što na brzinu ili uskoro, bilo bi ne samo neprimjereno, nego i neozbiljno. Program za obnovu košarke ne govori o rezultatskoj obnovi, jer to je u postojećim odnosima koji postoje u europskoj košarci nemoguće napraviti. Da bi došao na mjesto koje KK Cibona ili Zadar imaju danas u Europi, kao predstavnici Hrvatske, KK Split bi u sljedeće tri godine morao u svemu biti bolji od njih. Tri godine bi se trebala ulagati znatno veća sredstva, ni za što, utopiju. A takav plan je utopija, jer mi nemamo šanse stići i prestići Cibonu. Ona ima povlašteni, zajamčeni položaj, o kojem je odlučivao netko u Španjolskoj, a ne Hrvatski košarkaški savez i Udruženje ligaša. Oni ozbiljno moraju razmisliti i učiniti sve da, koji god klub postane prvak Hrvatske, ima pravo, barem u kvalifikacijama, ako ne izravno, izboriti se za ulazak u Euroligu. Zato se ne može iz splitske prespektive ništa planirati. To je odraz trenutačne snage hrvatske košarke u Europi.

NACIONAL Čemu onda takav dugoročni program obnove?

- Radimo projekt za obnovu košarke, jer ovo što imamo je na jako niskoj razini. Napredak se može postići upornim radom na dulje razdoblje. Treba stvoriti bazu koja će donijeti vrhunski sportski rezultat. To se postiže kvalitenim trenerskim kadrom koji nedostaje, i ne samo Splitu. Sve se želi postići na brzinu, kampanjskim radom. Nitko u Splitu nije bio svjestan što je nekadašnju Jugoplastiku dovelo do tri titule prvaka Europe. Bio je to kvalitetan i dugoročan rad. Talent je kvaliteta mladog igrača koji je spreman podvrgnuti se torturi treninga koji je danas na granici straha od smrti. Intenzitet rada je velik i treba znati da su Toni Kukoč, Dino Rađa, Velimir Perasović uspjeli, jer su trenirali 6 sati dnevno. Sve se može popraviti, i skok, i snaga, i brzina, i tehnika, ako pobijediš sebe sama. U Splitu se izgubila svijest o tome kako se došlo do velikih rezultata. Na prostorima gdje se igrala dobra košarka, stvari su se događale metodom uzora ili sportskih heroja. U Splitu je ponestalo uzora i danas je jako teško objasniti koliko tvrdo treba raditi. Imam popis trenera koje želim u klubu, a trener svih trenera bit će Slavko Trninić. On će biti voditelj nove splitske Akademije košarke.

NACIONAL: Što sadrži vaš plan obnove?

- Stručni i kontinuirani rad, selekciju trenera i igrača, što će koordinirati Trninić, i intenzivnu suradnju s klubovima iz regija. Predviđam da će se dogoditi hiperprodukcija igrača i zato treba surađivati s Alkarom iz Sinja, Omišom, klubovima iz Podstrane, Solina, Kaštela, Trogira, Šibenika, Dubrovnika i iz Hercegovine. Projekt podrazumijeva osiguravanje stabilnog izvora financiranja sredstavima generalnog sponzora ili vlasnika kluba. Jedva čekamo Zakon o sportu i stabilnog vlasnika ili vlasnike. Ne mislim nužno na jednog Železnjaka ili nekog novog Abramoviča, nego možda na Grad Split ili Župniju ili Grad Zagreb.

NACIONAL: Koji je bio vaš motiv za povratak u Split?

- Nakon što sam s KK Split prije tri godine osvojio titulu prvaka Hrvatske, vratio sam se u Ljubljanu. Očito, Splitu je bilo prerano za obnovu košarke. Dvije godine u Ljubljani radio sam isto što i posljednjih petnaest. Imao sam tvrtku za unutarnju dekoraciju, koju je vodila moja supruga. I supruga i ja smo odlučili otići u mirovinu. Godinu dana sam bio umirovljenik, bavio se svim i svačim, i nije mi bilo dosadno. A, onda sam u Zagrebu, prilikom promocije knjige o 60 godina Jugoplastike, susreo puno ljudi koji su se sa sjetom i puno emocija sjećali "zlatnih dana" splitske košarke i žalili što se klub našao u tako teškoj situaciji. Shvatio sam da KK Split ima veliki ljudski potencijal koji treba okupiti i usmjeriti. Javila se nostalgija i želja za povratkom. Nemam više motiva biti trener. Ovo je druga vrsta stvaralačke uloge. Ponosan sam na svoju trenersku karijeru, jer sam dosta truda ugradio u klubove koji su bili na niskoj razini, a uspio sam ih dići do europskih visina.

NACIONAL: Kada ste započeli svoju trenersku karijeru?

- Jugoplastika je već bila priznat klub, finalist europskog Kupa prvaka u Tel Avivu 1972. godine, kad sam kao iskusan igrač, reprezentativac i svjetski prvak, otišao u Italiju. Protiv Ignisa u prvoj petorci igrali smo Rato Tvrdić, Damir Šolman, Zdenko Prug, Mihajlo Manović i ja. Sjajan je bio Zoran Grašo. Moj odlazak je koincidirao s logičnim padom u klubu. Tražili su da se vratim i ja sam to prihvatio i već sljedeće godine ponovno bio među „žutima“. Kroz nekoliko godina napravili smo jednu novu Jugosplastiku koja je ponovno bila prvak Jugoslavije 1977. godine, i poslije osvojila tri europska naslova šampiona. Nakon toga dvije godine sam vodio reprezentaciju, a potom uzeo Scavolini iz Pesara. Scavolini sam iz Druge talijanske lige, doveo do osvajanja europske titule. Potom sam otišao u Treviso, gdje sam Benetton koji je ispadao iz Prve lige, doveo do prvaka Italije i finala Kupa europskih prvaka. To finale smo izgubili od Bože Maljkovića i francuskog Limogesa. Potom sam otišao u Bolognu, koju danas trenira Jasmin Repeša. I njih sam doveo do Final Foura u Münchenu. Uvijek su mi motivacija bili projekti, nikada dugo nisam uživao u rezultatima svoga rada, jer bi u drugoj sredini počinjao ispočetka.

NACIONAL: Nije li rizično prihvatiti se tako opsežnog posla u Splitu koji ne voli sustavni rad, već odmah traži naslov prvaka?

- Bit će teško javnost naviknuti na to da sportski rezultati dolaze ako se u košarku ulaže i sustavno radi. Ali, potrebno je ponovno uspostaviti tu pokidanu vezu s prošlošću i s visokom razinom košarke. Za to je potreban visoki stupanj povjerenja, s moje strane i svojevrsne zanesenosti, koja graniči s mazohizmom, koji nije karakterističan za čovjeka u mirovini. Imam vjeru u ljude, ali ljudi te u principu iznevjere. Valjda sam i ja nekad nekoga iznevjerio. Ne bojim se hoće li netko reći: „I on je promašio!“. Neuspjeh me ne može tek tako obeshrabriti. Imam previše godina u nogama. Povjerenje i motiv za dolazak mladih ljudi u klub neće biti Dino Rađa, Željko Jerkov ili Skansi, nego sportski rezultati koji će doći kao posljedica napornog rada. Isticanjem imena bivših zvijezda ne može se postići puno. Dino je svjetski poznato ime koje pomaže u promaciji ovog posla. On je svoju karijeru napravio za sebe. Ilija Naletilić i ljudi poput njega su zaljubljenici koji su spremni žrtvovati vrijeme i novac za osiguranje rada s mladima. Nema puno takvih ljudi danas.

NACIONAL: Kako je bilo kada ste vi počeli igrati košarku?

- Tih godina u klub se išlo po partijskom zadatku. Kada bi klubu nešto trebalo, drugovi iz komiteta bi pozvali nekoliko direktora velikih poduzeća i rekli: „Podržite klub!“. Tako je bilo i početkom 60-tih kada sam ja počeo trenirati košarku. Bilo je drugo uređenje. Mi igrači u sportskim klubovima smo bili ljudi od državnog interesa. Kažu nam da smo i danas od interesa RH, barem tako piše u Zakonu o športu. Na takav način je KK Split dobio sponzora i postao KK Jugoplastika, jer nas je pod svoje uzeo veliki kombinat. Predsjednik Jugosplastike postao je Jure Iveljić, direktor marketinga kombinata Jugoplastika. Počeo sam trenirati 1960., a 1963. Split je ušao u Prvu jugoslavensku ligu. I tako su počeli sudari s Lokomotivom, OKK Beograd, sa Zvezdom, Partizanom... Prvu titulu prvaka države s Jugoplastikom sam osvojio 1971. godine. Na poziciji centra igrali smo Zdenko Prug i ja. Kad nas je uzela Jugoplastika, postali smo pravi klub i igrali sve važniju ulogu.

NACIONAL: Može li vaš program okupiti igrače tadašnje Jugoplastike?

- Zdenko Prug na Visu uspješno lovi ribu. Rato Tvrdić je dugo godina bio aktivan u klubu, iznio najveći teret u ratnom vremenu. Uvijek je ostao vjeran klubu. Bio je bek svjetske klase, a nikada nije otišao u inozemstvo. Vrijeme je da se oko kluba okupe opet sva njegova velika imena. Krajnje je primitivno stavljati na vagu tko je za što zaslužniji. NACIONAL: Tko je vaš osobni uzor u košarci? - Branko Radović, koji je došao u Split u kojem nije bilo ničega. S puno entuzijazma je stvarao klub koji je postojao samo na papiru. U relativno kratkom vremenu on je Split doveo u Prvu ligu, a 1971. godine već smo bili prvaci. Prvi sam otišao igrati u inozemstvo, u talijanski Pesaro, zamnom i Damir Šolman. Nakon godinu dana, vratio sam se i postao trener. U svemu mi je uzor bio Branko Radović. Prestao sam igrati sa 30 godina, dobro sam zarađivao, a uvijek sam pomalo bio lijenčina. Kasnije su igračke karijere trajale dulje. Evo, Toni Kukoč ima 38 godina i još igra. I Toniju su otvorena vrata kluba, ukoliko se iz Amerike s obitelji želi vratiti u Split. Ako odluči ostati u SAD, Toni će biti naš ambasador u Americi.

NACIONAL: Dođe li na Gripe Toni, doći će i mnogi drugi, treneri, skauti, sponzori

- "Masirat" ćemo ga da dođe. Već ovog ljeta Toni će podržati aktivnosti koje ćemo organizirati i tako dati novi imidž klubu. Dajem vam ekskluzivnu vijest da ćemo ovog ljeta u Splitu organizirati prvi košarkaški kamp i seminar, u kojem će sudjelovati svi treneri i igrači koji su igrali u Splitu i koji su postigli svjetsku karijeru. Taj kamp će biti kamp najviše europske razine. Dosta je spomeuti imena Repeše, Maljkovića, Perasovića, Kukoča, Ivanovića, Rađe, Trninića da se shvati da će splitski kamp biti središnji košarkaški događaj ljeta u Europi. To će biti ogledno selektivni kamp za iduću sezonu.

NACIONAL: Ima li u Splitu djece koja se posebno ističu i mogu li dosegnuti uspjehe nekadašnjih splitskih zvijezda?

- Svaka generacija među splitskom djecom izbacuje velike talente poput Dina, Tonija, Roka. Bilo bi nepošteno spomenuti samo jedno ime, jer u klubu trenutačno ima nekoliko vrhunskih talenata, a o njima ovisi hoće li ostati samo nada i talent. Imamo najboljeg igrača hrvatskog kadetskog uzrasta Marija Delaša. Treneri kažu da je veliki potencijal, da podsjeća na Tonija Kukoča. Ne volim promocije mladih igrača u tisku i nadam se da će Delaš, jer poznajem obitelj iz koje dolazi, znati podnijeti taj teret.

NACIONAL: Kada ste kao igrač i trener rekli: "To mi je najgora utakmica u životu"?

- U principu sam igrao najbolje na najtežim utakmicama, a bio slab na malim utakmicama. To je bio moj motivacijski faktor. Na Svjetskom prvenstvu 1970. godine u Ljubljani bio sam najbolji igrač reprezentacije Jugoslavije, dok nismo postali prvaci. Sustav natjecanja je bio ligaški i mi smo protiv Amerikanaca predzadnjeg dana osigurali naslov svjetskih prvaka. Zadnji dan smo igrali protiv SSSR-a i ja sam bio najgori na terenu. Nisam bio motiviran. Igrao sam na centarskoj poziciji s velikim Krešimirom Ćosićem koji je znao sve nas poticati i motivirati. Ali, ja sam bio velik samo na velikim utakmicama.

NACIONAL: Kad vam je bilo najteže?

- Najteže mi je kao treneru bilo kad smo nesretno izgubili veliko finale i naslov prvaka Europe 1972. godine u Tel Avivu. Siguran sam da smo bili bolji od Ignisa i da smo taj naslov trebali dobiti. Sjećate se faula u zadnjoj sekundi nad Šolmanom koji nije dosuđen i Talijani su pobijedili 70:69. Tu počinju moja prva trenerska iskustva sa sudačkim nepravdama međunarodnih razmjera. Kroz trenersku karijeru sam naučio da treba znati stajati u redu i čekati. Ali, nikada nisam bježao. Kao trener sam imao jako puno pobjeda, i poraza. Teški su porazi koji dođu izvan svake pameti, od goreg protivnika, u triler situacijama.

NACIONAL: Naravno, to je košarka.

- Evo što je košarka. U Solunu, dok sam trenirao u Grčkoj, igrao mi je u timu ruski igrač Sergej Baždarevič. Bio je jedan od najboljih igrača u ruskoj reprezentaciji na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. Bio sam trener hrvatske reprezentacije koja je u finalu OI u Barceloni igrala s najjačim američkim timom i osvojila srebrnu medalju. To je bio najveći uspjeh hrvatske košarke svih vremena. Ali, polufinale smo igrali protiv Rusije i tu utakmicu sretno dobili na pravdi Boga. Bilo je to razdoblje raspada SSSR-a pa je natjecanje bilo izuzetno jako. Ukrajnici, Rusi, Litavci, Slovenci, kvalifikacije za OI za Europu su bile teže od ijednog europskog prvenstva. I Baždarevič mi puno godina nakon toga u Solunu kaže: "Treneru, nikada neću prežaliti taj poraz kojeg ste nam nanijeli! Mi smo tu finalnu utakmicu sanjali!" I njima je bilo jako stalo da Rusija igra finale OI sa prvim i najboljim timom koji se ikad pojavio. Mi koji smo sretno otišli u finale, nismo mislili na to koliko je Rusima bilo teško. A, nama je to u ratnim vremenima bio izuzetan način da pokažemo svijetu da postoji Hrvatska koja se bori za svoju slobodu i neovisnost, a usto je i košarkaška velesila, tik do Amerikanaca.

U Split sam se vratio jer vjerujem u obnovu splitske košarke. U ovom projektu sudjelovat će mnogi ljudi. Posebno ističem ulogu Dina Rađe, predsjednika i Ilije Naletilića, potpredsjednika Uprave KK Split. Dino zna koliko su financije važne za stabilnost kluba. Poduzetnik Ilija Naletilić i njegova tvrtka Inero stalno, već nekoliko godina financijski pomažu klub. U zadnje je vrijeme još desetak velikih splitskih poduzetnika pokazalo da vole Split. Uz podršku ostalih članova Uprave, Dino i Ilija su najzaslužniji što se u djelo proveo model kojim su rješili stari, desetogodišnji dug prema dobavljačima i nekadašnjim igračima od oko 2,5 milijuna eura, a s kojim su se suočili kada su prije tri godine preuzeli klub. Prvo je Naletilićev Inero jednokratno dao klubu 1,3 milijuna kuna, kako bi se spasila 1,3 milijuna dolara. Na toliki iznos bi sa kamatama narasli dugovi prema bivšim igračima da se nisu izbjegle sudske tužbe. Istodobno su uspjeli zadržati sve važnije igrače još jednu godinu, a potom Ukića, Pašlića, Rančića, Oršolića uspjeli prodati u inozemstvo za više od milijun eura. Na taj su se način, uz donacije i sponzorstva, sanirali svi dugovi. Ostalo je još riješiti kamate na poreze i prireze državi. Projektom obnove splitske košarke ne mislimo gasiti vatru. On podrazumijeva stabilne financije naredne četiri godine, a Dino vjeruje da nam u narednoj godini treba 1,5 milijuna eura. Sastavni dio projekta obnove splitske košarke je i projekt rekonstrukcije i obnove trošne dvorane na Gripama, vrijedan nekoliko desetaka milijuna eura. Umjesto sadašnjih 2500 sjedećih mjesta, obnovljena i proširena dvorana imat će oko 8000 mjesta. Uz dvoranu i novi hram splitske košarke, nastao bi poslovni toranj, sa sportskim hotelom, poslovnim prostorima, različitim sadržajima. Nadamo se da će ovaj projekt prepoznati investitori, Grad Split, koji će ustupiti zemljište i Vlada RH. PETAR SKANSI Rođen je 23. studenog 1943. u Sumartinu na Braču 1960. - počeo je igrati košarku na poziciji centra u KK Split 1963. - sa Splitom je izborio Prvu jugoslavensku košarkašku ligu 1970. - s reprezentacijom Jugoslavije osvojio je naslov Svjetskog prvaka u košarci 1971. - s Jugoplastikom osvojio prvi naslov prvaka Jugoslavije 1971. - s Jugoplastikom prvi put nastupa u finalu europskog Kupa prvaka u legendarnoj utakmici protiv talijanskog Ignisa 1972. - prvi igrač Jugoplastike koji odlazi u inozmestvo, u talijanski Pesaro 1973. - vratio se u Split i kao trener pomogao nastanku nove generacije igrača 1978. - otišao kao trener u Italiju i niz godina trenirao najuspješnije talijanske klubove 1992. - selektor hrvatske reprezentacije na OI u Barceloni; osvojio je srebro u finalnoj utakmici s američkim „dream teamom“ 1996. - selektor reprezentacije na OI u Atlanti 1997. - pomlađena Hrvatska je osvojila 11. mjesto na EP u Barceloni, Skansi je smijenjen s mjesta selektora 2003. - trener KK Split Croatia Osiguranje; osvojio je titulu prvaka Hrvatske 2006. - postao je sportski direktor KK Split>email to:Zeljko Rogosic