Pećina Bastašica u istoimenom mjestu gdje je Tito često boravio bila je rezervna lokacija Vrhovnog štaba Točno u podne, 25. svibnja svečano će se otvoriti obnovljeni kompleks drvarskog Muzeja 25. maj u sklopu kojega se nalazi poznata Titova pećina. Obnova jednoga od nekada poznatijih turističkih destinacija na području bivše Jugoslavije rezultat je inicijative udruge Drvarska drenjina, Američke organizacije za međunarodni razvoj (USAID ) i lokalnih vlasti u Drvaru. “Ovdje se ne radi o obnovi i restauraciji komunstičke ideologije već o reafirmaciji turizma. Ova lokacija predstavljala je nezaobilazni dio mnogih đačkih izleta i turističkih tura kroz Jugoslaviju. Stoga ona, pored povijesnog značenja ima i turističko- promotivni značaj. Veliki broj turista koji su prolazili u blizini ovoga područja dolazili su kako bi vidjeli Titovu pećinu.

Njena obnova označava početak revitalizacije kulturno-povijesnih spomenika i prirodnih atrakcija u svrhu ponovnog razvoja tranzitnog turizma na ovome području”, kazao je Zoran Pećenac, predsjednik udruge Drvarska drenjina. Njegova udruga, koja se inače bavi promicanjem proizvodnje zdrave hrane, zaštite okoliša i razvoja ekološkog turizma, bila je inicijator i implementator projekta dok je financijski dio u vrijednosti 45 tisuća konvertibilnih maraka pokrio USAID. Pećanac smatra da će najbrojnije grupe posjetioca biti jugonostalgičari, Slovenci, đaci, zaljubljenici u planinski turizam te članovi SUBNOR-a. Datum otvorenja nije slučajno odabran, jer je to dan njemačkoga desanta na Drvar 1944. godine u kojem su njemačke elitne snage pokušale eliminirati Tita.

Njemački komandosi nisu uspjeli u svojoj namjeri jer je Tito iz pećine pobjegao u nikada do kraja razjašnjenim okolnostima, s obzirom da su mogućnosti bijega iz pećine limitirani zbog nepristupačnosti u što su se uvjerili i Nacionalovi novinari koji su je obišli. Poneki stariji mještani Drvara i dio povjesničara tvrde kako je Tito ustvari pobjegao iz špilje u obližnje mjesto Bastašica, koja je navodno bila njegov bazni logor na drvarskom području te da je priča o bijegu iz špilje u samom Drvaru, koja je bila rezervno sklonište, plasirana radi propagande. Kako god bilo, drvarska pećina postala je mjesto stvaranja dijela legende o Titu i mjesto koje su pohodili mnogi štovatelji njegova lika i djela. Muzej je smješten u barakama, a na ulazu u pećinu trebale bi se naći replike oružja iz toga vremena, Titove fotografije i ostali eksponati vezani uz njega. “U sklopu projekta predviđena je obnova dvije spomen barake, uređenje Titove staze, postavljanje zaštitnih mreža, a dio novca je predviđen za marketing. Obnova pećine prvi je korak u revitalizaciji i obnovi cjekokupnoga kompleksa Muzeja 25. maj. Problem je što su originalni eksponati nestali, ali ćemo se potruditi obnoviti muzej koliko to bude moguće.

Što se tiče eksponata koji su nestali u bosanskohercegovačkom ratu, zatražili smo od nadležnih institucija da istraže što je s njima. Eksponati imaju veliku povijesnu vrijednost i trebali bi biti vraćeni u kompleks”, ustvrdio je predsjednik Općinskog vijeća Drvara Velimir Kunić. Howard Sumka, direktor misije USAID-a u Bosni i Hercegovini, kaže kako se USAID na podršku projektu odlučio uvidjevši u njemu mogućnost za ekonomski razvoj te regije. “Naša organizacija potiče poslovni i ekonomski razvitak kritičnih područja Bosne i Hercegovine. U namjeri da pomognemo povratnicima u taj kraj uvidjeli smo da turizam nudi najviše potencijala za ekonomski razvitak drvarske regije.

Titova pećina je prije rata bila jedno od najpopularanijih odredišta u BiH. Rekonstrukcija te prepoznatljive lokacije dio je širih nastojanja na reafirmaciju povijesnog i tranzitnog turizma te razvoja eko turizma drvarske i šire regije sjeverozapadne Bosne i Hercegovine. Ekološki turizam inače je najbrže rastuća grana turizma na svijetu. Uz svoje povijesne lokacije, Drvar ima mogućnost za njegov razvoj. Ova dva segmenta zajedno trebala bi podići prihode i podići kvalitetu življenja na ovome području. Novi poslovi i bolji život pripomoći će povratku izbjeglica u Drvar i doprinjeti da regija bude ekonomski samoodrživa”, kazao je Howard Sumka. Načelnica općine Drvar Anka Papak Dodig također smatra da će cijela ideja pomoći u razvoju posrnule drvarske privrede.

“Ovaj projekt bi trebao značiti puno za Drvar s obzirom da je svojevremeno oko 200 tisuća turista dolazilo vidjeti pećinu i cijeli kompleks. Nadamo se da ćemo projektom ponovno reafirmirati turizam i da će u idućem periodu početi pristizati turisti. Naravno da je nerealno očekivati isti broj turista kao nekad, ali određeni broj bi ipak trebao dolaziti. Tijekom ovih godina znalo je dolaziti podosta ljudi, ali kada bi vidjeli da nema ničega jednostavno bi se okrenuli i otišli, a to se ubuduće neće događati. Dok se kompleks 25. maj ne završi u potpunosti, ulaznice se neće naplaćivati”, kazala je Anka Papak Dodig. Sam život u Drvaru za većinu stanovnika vrlo je težak. Od grada s osobito razvijenom drvnom indutrijom, tvornicom celuloze i papira i dvije metalske tvornice, Drvar je postao mjesto u kojem najveći dio od oko devet tisuća stanovnika nema nikakvog posla. Ratna razaranja ostavila su velike posljedice na njegovo gospodarstvo. Trenutno radi jedino manji dio nekadašnjih postrojenja. Prije rata Drvar je bio mjesto s većinskim srpskim stanovništvom koje je činilo više od 90 posto ukupnoga stanovništva. Godine 1995. grad osvajaju hrvatske snage i tada velik dio Srba odlazi, a u mjesto se naseljavaju Hrvati izbjegli iz srednje Bosne.

Daytonskim sporazumom Drvar je potpao pod Federaciju BiH, a prije nekoliko godina otpočeo je povratak odbjeglih Srba. Trenutno od ukupnog broja stanovnika njih 8000 čine Srbi povratnici dok Hrvata ima oko 1000. “Drvar je nekada imao više od 6500 zaposlenih, a sada ih radi svega 1000. Ekonomsko-socijalna situacija vrlo je teška, a većina povratnika živi ispod minimuma socijalne egzistencije. Ovdje još nisu stvoreni uvjeti za održivi povratak, a bez podrške kantona, federacije i međunarodne situacije to se neće niti dogoditi. Gotovo 30 posto općine još je neelektrificirano, a uništen je i dobar dio infrastrukture. Situacija oko zapošljavanja povratnika vrlo je teška i može se dogoditi da dođe do kraha održivoga povratka. Nitko ne želi da se to dogodi, ali ekonomski razlozi tjeraju ljude na to. Ekonomska perspektiva ovoga grada je crna i takva će i ostati ukoliko se nešto radikalno ne promjeni. Zato nam je izuzetno bitno obilježavanje 25. svibnja i obnova kompleksa kako bismo i medijski približili naše probleme široj javnosti. Želimo da ovo opet bude uspješan grad. Građani su izuzetno pozitivno reagirali na obnovu pećine jer je Tito i 25. svibanj bio vrlo bitan za ovaj grad”, kazao je Kunić.

U njegove riječi mogli smo se uvjeriti razgovarajući s mještanima koji su mahom podržali projekt, dok je nezadovoljnih jedan manji dio. “To je važan dio povijesti Drvara i to će ostati i ubuduće. Dana 25. svibnja 1944. godine ovdje je pokušan desant na Tita prilikom čega je poginulo 700 ljudi, a grad je bio razrušen. Tada je zabilježen herojski otpor i jedna od svijetlijih epizoda u 2. svjetskom ratu, to nitko ne može negirati bez obzira na političke nesuglasice. Mi smo na tu povijesnu epizodu ponosni a uvjeren sam da će biti i iduće generacije Drvarčana”, zaključio je Kunić. OKVIR TITOVA BIOGRAFIJA Dva datuma rođenja Iako se 25. svibanj uzima i kao dan Titova rođenja, Josip Broz ustvari se rodio 7. svibnja 1892. godine u malom selu Kumrovcu na Sutli, u najzapadnijem dijelu Hrvatskog zagorja kao sedmo od petnaestero djece roditelja Franje i Marije Broz, rođene Javeršek. Mali “nesporazum” oko tog biografskog podatka, s obzirom da se Titov rođendan slavi na dan 25. svibnja, objasnili su njegovi biografi činjenicom da je Josip Broz za vrijeme svoga revolucionarnog djelovanja bio prisiljen da se služi lažnim papirima i dokumentima, pa je tako i u jednom vojničkom dokumentu austro-ugarske vojske zabilježeno da je rođen 25. svibnja. Taj se datum već za vrijeme 2. svjetskog rata počeo slaviti kao Titov rođendan, pa je i Hitler naredio desant na Drvar baš na taj dan 1944. S obzirom da je Tito preživio opasan desant, nakon 1945., Titov se drugi rođendan počeo slaviti kao njegovo “novo rođenje”. U svakom slučaju, rođendan je ostao, pa ni sam Tito nije želio da se taj datum mijenja kad je već bio široko prihvaćen.