Vlasnik najgledanije srpske televizije Pink Željko Mitrović navodno je poslao ponudu za kupnju Nove TV za 30 milijuna eura, piše Jutarnji list. Glasnogovornica Nove TV Diana Tušek priopćila je kako će Nova TV i CME grupa, u čijem se sastavu nalazi Nova tv, priopćenje o ponudi dati tek u utorak poslijepodne, s obzirom da je u Engleskoj u ponedjeljak praznik. Mitrović još uvijek nije dobio odgovor s Nove TV, ali je najavio definitivan ulazak na hrvatsko tržište.

Ovo nije prvi put da se vlasnik Pinka spominje u kontekstu ulaska u medijsko tržište Hrvatske. Nacional je prije godinu i pol pisao o njegovu pokušaju da preuzme Croatia records ulaskom u vlasničku strukturu Nove TV. Način na koji se Željko Mitrović obogatio jedan je od primjera ratnog i poratnog stvaranja tajkuna pod kontrolom srpske vlasti. Nekadašnji glazbenik koji je u drugoj polovici osamdesetih bio član grupe Oktobar 1864 odlučio je 1988. godine otvoriti tonski studio. Prvih tri tisuće maraka, potrošenih na kupnju osmokanalnog studija, dala mu je tetka Milojka koja je živjela u Sesvetama. Studio se ubrzo osuvremenio i u njemu su svoje albume snimala brojna estradna imena iz Srbije. Godine 1993. pokreće Radio Pink, radiostanicu koja vrlo brzo postaje slušana jer je podilazila slušateljima puštanjem narodnjačkih hitova. Godinu dana kasnije Mitrović pokreće TV Pink koja funkcionira na istom principu kao i Radio Pink. Dok je Srbija u ratu, a ljudi gotovo umiru od gladi pod ekonomskom blokadom, TV Pink prikazuje stvarnost u ružičastoj boji, pušta narodnjake, situacija je više no vesela – ma kakav rat, samo je potrebno gledati TV Pink. Takva TV stanica i te kako je odgovarala Slobodanu Miloševiću koji je na taj način uvjeravao narod da je u Srbiji divno, samo što to ljudi ne vide. Naravno, ništa nije bilo slučajno. Pretprošle je godine beogradski tjednik Vreme objavio dokumente po kojima se vidi da su Milošević i državne vlasti u Srbiji i te kako pomogle Mitroviću da stvori ovakvu televiziju. Naime, Radio televiziji Srbije bilo je naređeno da ustupi TV Pinku neke svoje frekvencije te da im na svaki način pomogne u stvaranju programa, a koju godinu kasnije RTS je morao ustupiti i neke svoje odašiljače. I ne samo to, TV Pink je od svog početka pa do travnja 1999. emitirala program iz Ušća, zgrade koja je nekada bila sjedište Centralnog komiteta, a tada sjedište Miloševićevog SPS-a, zatim sjedište JUL-a, stranke Miloševićeve supruge Mire Marković. S tog je mjesta emitirala i TV Košava čiji je vlasnik bila Miloševićeva kćerka. TV Pink i svi ostali izišli su iz te zgrade kad je pogođena u zračnim napadima NATO-a. Mitrović je kasnije nemušto objašnjavao kako je “po vrlo surovim tržišnim cijenama plaćao najam tog prostora”. Takve izjave nisu ga spasile od odluke američkih vlasti da ga 1999. godine uvrsti na listu 600 osoba koje zbog suradnje i pomaganja Miloševića i njegova režima ne smije ući u SAD te ne smije poslovno i financijski imati veze s pojedincima i tvrtkama u SAD-u. Kada je lista kasnije skraćena i kada su na njoj ostavljeni samo oni s kriminalnim dosjeom, Mitrović je otpao s liste.