Objavljeno u Nacionalu br. 550, 2006-05-29

Autor: Zoran Ferić

OTPUSNO PISMO

Iracionalni strah od sidaša

Policijski pravilnik je opasan jer i struke, u kojima seropozitivni mogu raditi bez ikakve opasnosti za druge, mogu kao uvjet za posao tražiti da kandidat donese negativan test na AIDS

Zoran FerićZoran Ferić Prošle srijede šokiralo me kad sam u novinama pročitao da će svi policajci u okviru sistematskoga pregleda biti testirani na HIV i da se seropozitivni neće moći zapošljavati u MUP-u. Naime, uskoro bi trebao stupiti na snagu Pravilnik o mjerama i način utvrđivanja posebne tjelesne i duševne sposobnosti policijskih službenika MUP-a, gdje piše da se oboljeli od HIV-a ne mogu zaposliti, a ako već rade u policiji, ne mogu ostati na poslu. Koliko znam, ovo je prvi put u Hrvatskoj da se nekim pravilnikom ovoliko ljudi pod prijetnjom gubitka posla tjera na testiranje za sidu. I to je svakako novi moment u našim kompliciranim odnosima s ovom bolešću. Ova odredba spomenutoga pravilnika direktno se suprotstavlja nastojanjima da se HIV pozitivni ljudi koji nisu oboljeli poslije teškoga saznanja o svom zdravstvenom stanju što lakše integriraju u društvo, a pogotovo da se izbjegne diskriminacija na temelju zdravstvene dijagnoze.

Posve je jasno da je čovjeku za strašnu nesreću i životno nezadovoljstvo dovoljna i sama ta dijagnoza i da mu nipošto ne treba i fobična reakcija okoline. Budući da su upravo fobije temelj diskriminacije, već dugo i u ovoj zemlji provodi se niz mjera kojima bi se ljudima s dijagnozom ove teške bolesti omogućio koliko-toliko normalan život. A prvi preduvjet za normalan život je zaposlenje. Uskraćivanje prava na rad zbog dijagnoze, ako nije nužno, ili uistinu opasno za oboljeloga i okolinu, jest diskriminacija. Zato dijagnoze, a pogotovo ova, i jesu tajna. Ta tajnovitost služi jednoj jedinoj važnoj svrsi - omogućiti oboljelom da normalno živi i normalno kontaktira s okolinom.

Što se HIV-a tiče, ljudi se mogu testirati pod šifrom, što se u pravilu ne čini za preglede kojima se utvrđuju, recimo, tuberkuloza i rak. Društvena osjetljivost na AIDS još je enormna a predrasude takve da često truju život i više od bolesti same ako se nije razvila. Uostalom, u slučaju oboljelih seropozitivnih djevojčica i odbijanja roditelja da svoju djecu daju u školu s nekim tko je nosilac tog virusa testirala se i društvena osjetljivost na tu dijagnozu. To što se djeca mogu ozlijediti i raskrvariti poslužilo je grupi roditelja kao razlog zbog kojeg svoju djecu nisu slali u školu pa je jedna od tih djevojčica bila sama u razredu. Strah potire svaku humanost. Ako se ne varam, upravo u tom slučaju istupio je dr. Begovac rekavši kako je moguće da se dijete ozlijedi, kako je moguće i krvarenje, a još je iznmimno mala opasnost od zaraze.

Tada je rekao nešto vrlo logično, da život sam donosi rizike, a rizici da se druga djeca zaraze HIV-om nisu ništa veći od uobičajenih fatalnih nesreća. Rizici se pojavljuju od začeća do smrti (a i poslije smrti, ako si bio partizan pa ti se netko popiša na grob) i s njima smo navikli živjeti. Ali sida nam je iracionalni bauk. Već jako dugo liječnici, udruga oboljelih i javne osobe pokušavaju izboriti da se ta bolest tretira kao i svaka druga zaraznu bolest. Hepatitisi su neusporedivo zarazniji od HIV-a, ali to nikoga kao da uopće ne zanima jer društvo je u negativnom smislu senzibilizirano upravo na HIV. Po slučaju pozitivnih djevojčica vidjelo se da fobija ne poznaje logiku. Slično je sada s policajcima. Naime, nije teško zamisliti situaciju u kojoj i seropozitivni policajac može biti ozlijeđen. U nekakvoj makljaži na utakmici lako može dobiti šakom u nos i evo ti belaja. To je moguće u istoj mjeri kao što je moguće da se dijete raskrvari. No vjerujem da je i u tom slučaju opasnost za okolinu prilično mala. Osim toga, ovako kad se ne zna je li koji policajac serpozitivan ili nije pojavljuje se stanoviti rizik kad želiš opaliti kakvog plavca po labrnji. Kad ni te sumnje u seropozitivnost ne bi bilo, lakše bi ih tukli.

A, sirotima, protiv takvih na stadionima ne koriste im ni duge ni kratke cijevi. Osim toga, kad je predvidljiva makljaža u pitanju, kad treba braniti demonstracije homoseksualaca, ili je kakva rizična utakmica, pajkani imaju štitove i kacige. Tako opremljeni teško mogu ikoga ugroziti HIV-om. Pendrek je, dakako, druga stvar. Dok sam prije dosta godina u čekaonici bolnice Dr. Fran Mihaljević čekao na rezultate jednog od svojih testova na HIV, vidio sam grupu kršnih mladića u zelenim uniformama koji su se kao đaci prvašići okupili oko sitne ženice, koja većini od njih nije dopirala ni do ramena.

Po načinu na koji su se stiskali oko nje u kutu čekaonice, po pokretima i svim ostalim znakovima tijela moglo se primijetiti da se jako boje. Iz djelića razgovora koje sam čuo shvatio sam da se radi o profesionalnoj vojnoj postrojbi, a još je trajao rat. Ti kršni ljudi koji su se tukli na terenu i suočavali s granatama i minama, sada su bili tu kao pačići oko patke, mali i ustrašeni. Ta žena koja ih je okupila i dovela bila je, kako sam čuo, njihova liječnica, a na test su došli jer su pomagali seropozitivnom kolegi koji je pokušao samoubojstvo i došli u doticaj s njegovom krvlju. Imao sam dojam da se virusa boje neusporedivo više nego metaka. Hoće li uskoro u tu čekaonicu nahrupiti kršni dečki u plavom? Čini mi se da je odredba policijskog pravilnika opasna stvar, jer onda i druge struke, gdje seropozitivni načelno mogu raditi bez opasnosti da zaraze ljude s kojima dolaze u doticaj, mogu kao uvjet za posao tražiti da osoba donese negativan test na sidu. Bojim se da to nije put prema integraciji seropozitivnih u društvo, a ni tretiranje ove bolesti, kao i svih drugih zaraznih bolesti koje se prenose na vrlo specifičan način.

>email to:Zoran Feric

Vezane vijesti

Potpisan Sporazum o uspostavi Centra za sigurni Internet

Potpisan Sporazum o uspostavi Centra za sigurni Internet

Sporazum o strateškom partnerstvu kojim je uspostavljen Centar za sigurniji Internet potpisan je danas u Ravnateljstvu policije Ministarstva… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika