Carmen Maura, Pedro Almodovar i Penelope Cruz Žiri filmskog festivala u Cannesu nije želio biti nepravedan prema pet briljantnih španjolskih glumica, Penélope Cruz, Carmen Maura, Loli Dueñas, Yohani Cobo i Blanci Portillo, te ih je kolektivno nagradio za najbolju žensku ulogu u filmu “Volver” španjolskog redatelja Pedra Almodóvara koji je u Cannesu ujedno nagrađen i za najbolji scenarij. Za Carmen Mauru (61) to je posebno priznanje jer je ona bila Almodóvarova muza na početku njegove karijere, tada je glumila u gotovo svim njegovim filmovima, ali je 1988. nakon “Žena na rubu živčanog sloma” došlo do sukoba između njih dvoje. Čak 17 godina nisu radili zajedno nakon čega joj je Almodóvar ponovo dao ulogu u briljantnom filmu “Volver”. U filmu “Volver” Maura glumi Abuelu Irene, preminulu majku Raimunde (Penélope Cruz) i Sole (Lola Dueñas) koja se vraća među žive i useljava kod kćeri Sole. K sestri Sole dolazi i Raimunda koja s kćeri Paulom (Yohana Cobo) bježi jer je kći ubila njezina nasilnog supruga koji ju je htio silovati. Njihova majka Abuela ne želi da se zna za nju nego želi riješiti problematične odnose koje je imala u prošlosti sa svojom djecom. Almodóvar je rekao kako se i sam iznenadio koliko su ljudi čekali da ponovo radi s Carmen Maurom. Ona je glumila u prva dva njegova filma “Folle... folle... fólleme Tim!” i “ Pepi, Luci i Bom” iz 1978. i 1980., te 1983. u filmu “Mračne navike”, 1984. u “Čime sam ovo zavrijedila”, 1986. u “Matadoru”, 1987. u “Zakonu požude” i 1988. u “Žene na rubu živčanog sloma”. Za ulogu u posljednjem filmu dobila je španjolsku nagradu Goya i nagradu Europske filmske akademije za najbolju europsku glumicu. Prekid suradnje s Almodóvarom nije joj naštetio. Iste dvije nagrade dobila je za ulogu u filmu “Ay, Carmela!” Carlosa Saure, glumila je u filmovima svih značajnijih španjolskih redatelja a 2001. ponovo je osvojila nagradu Goya i bila nominirana za nagradu Europske filmske akademije za ulogu u sjajnoj komediji “Susjedi” redatelja Alexa de la Iglesije. Privatno, Carmen Mauru su kao dijete odgojile časne sestre; već sa 20 godina se udala, odmah rodila dvoje djece, a sa 25 godina odlučila je postati glumica. U katoličkoj Španjolskoj, na čijem je čelu bio Franco, bio je to težak grijeh. Suprug ju je ostavio, odveo sa sobom djecu, a njezina obitelj okrenula joj je leđa. Kaže kako ju je gluma spasila, davala joj sreću u tim najgorim trenucima. Carmen Maura, kojoj je 61 godina, na intervjuu za Nacional, vođenom nekoliko dana nakon premijere filma “Volver” u Cannesu, bila je vrlo brbljava i vesela. S obzirom na to da je uz sebe imala prevoditeljicu, pitanje je koliko bi tek pričala da joj engleski ide bolje.

NACIONAL: Što je to što Pedra Almodóvara čini tako nevjerojatnim redateljem?

- On je potpuno drukčiji od svih redatelja s kojima sam radila. On ima poseban osjećaj za humor, ali istodobno i poseban osjećaj za dramu. Stoga može tako dobro snimati mješavine drame i komedije, što mi se jako sviđa. On je jedini čovjek koji zna kako u isto vrijeme rasplakati i nasmijati ljude. Glumiti u takvom filmu za svaku je glumicu vrhunac. Osim toga, Almodóvar je sjajan trgovac, zna kako prodati svoj film. Kad ne bi snimao filmove nego, primjerice, prodavao avione, Almodóvar bi i u tome bio uspješan. Kada je počinjao svoju karijeru, pokazao je kako se odlično snalazi u marketingu i odnosima s javnošću. Danas mu to više ne treba, ali u početku karijere bio je majstor predstavljanja svog filma.

NACIONAL: Kako Almodóvar uvijek uspijeva izvući najbolje od glumaca i glumica u svom filmu?

- Budući da nismo surađivali proteklih 17 godina, ne bih znala opisati njegov rad s glumcima u tom razdoblju. Što se tiče posljednjeg filma “Volver” koji smo zajedno radili nakon duge stanke, primijetila sam da se stil njegova rada poprilično promijenio. Svakoj od glumica posvećivao se na poseban način, sa svakom od nas posebno je uvježbavao scene iz filma. S Penélope Cruz je vježbao tri mjeseca. S obzirom na to da je sa mnom radio od početka svoje karijere, nije puno okolišao, nego je bio vrlo direktan i jednostavan. Takav je bio nekada, takav je i sada. Kada smo došli na snimanje prve scene “Volvera”, rekao mi je: “Carmen, učini to i to”, ja sam to napravila i oboje smo bili jako zadovoljni kako je dobro ispala ta scena te je nije trebalo ponavljati. Status u Španjolskoj

NACIONAL: Kako to da 17 godina niste snimili niti jedan film s Almodóvarom s obzirom na to da su kritičari mnogo puta pisali kako upravo vi nedostajete u njegovim filmovima iz tog razdoblja?

- U tom sam razdoblju glumila u mnogim dobrim filmovima, koje nije režirao Almodóvar. Ne znam zašto nisam radila 17 godina s njim, nije me zvao. Sjećam se da smo se, nakon nekoliko godina stanke u našoj komunikaciji, prije desetak godina susreli na dodjeli nagrade Goya. Bila sam prezenterica i organizatori su me pitali hoće li mi biti problem dodijeliti Almodóvaru nagradu. To mi nije bio nikakav problem i htjela sam s Almodóvarom dan prije dodjele uvježbati samu dodjelu nagrade. No Almodóvar me odbio riječima “nema potrebe, odradit ćemo sve na službenoj dodjeli”. Znala sam da sprema nešto posebno. Znam ga predobro, i znam da obožava publicitet. Nakon što godinama nismo razgovarali, prilikom dodjele nagrada rekao mi je: “Ako je već berlinski zid srušen, onda bismo mogli srušiti i zid koji se podigao između nas dvoje.” Rekao je to i dao mi dio berlinskog zida koji je čuvao za tu priliku. Sve se to odvijalo uživo, pred kamerama španjolske televizije koja je to prenosila. Dan poslije, sve su španjolske novine imale nas dvoje na naslovnici jer su godinama spekulirale zašto nas dvoje više ne surađujemo. Rekla sam mu tada: “Pedro, zašto me nisi pozvao kući i dao mi cvijet?”, a on mi je odgovorio: “Nemoguće, ti znaš koliko ja volim publicitet.” Ljudi koji su gledali prijenos rekli su mi da sam bila dirnuta, drugi su mi rekli da sam izgledala bijesno, a ja doista nisam ništa osjećala, samo sam pomislila kakav šou je napravio.

NACIONAL: Što je to što vas kao glumicu čini toliko posebnom da vas mediji smatraju muzom Pedra Almodóvara?

- Kada stvaram lik koji glumim, uzmem scenarij u ruke, zapamtim tekst, odjenem haljinu koju trebam i sve se dalje dogodi samo po sebi. Za mene je gluma nešto vrlo jednostavno, uopće se ne pripremam za svoje uloge, ne vježbam pred ogledalom. Jednostavno, lik koji glumim uđe u mene i tada se događa nešto što ne mogu kontrolirati. Vjerujem da mi kamera u tome pomaže jako mnogo. Mislim da pola posla za svaku glumicu obavi kamera. Kao glumica opsjednuta sam tekstom koji trebam izgovoriti, uvijek ga naučim savršeno dobro, a čitam ga uvijek iznova kako bih što bolje shvatila značenje riječi. Ulazak u lik koji glumim je uzbudljiv, poput odlaska u Disneyland.

NACIONAL: Kakav status imate u Španjolskoj? Smatraju li vas zvijezdom?

- Svaki put kada vidim film koji sam snimila, šokiram se. To uvijek ispadne sasvim suprotno od onog što sam očekivala. Na sreću, publika u Španjolskoj me voli, pa kada se požalim da moja uloga nije ispala onako kako sam očekivala, ljudi mi kažu da nema veze, da sam uvijek zabavna. Ta ljubav publike nešto je posebno, ljudi me neće napadati čak i kada glumim u lošem filmu. Znaju da sam privatno normalna osoba, dajem puno televizijskih i novinskih intervjua, znaju da nikada ne pokušavam biti najpametnija osoba na svijetu. Prihvaćaju me onakvom kakva jesam. Pedro Almodóvar mi je uvijek govorio kako novinarima ne smijem pričati kako je gluma jednostavan posao jer ni novinari ni čitatelji to ne žele čuti. Međutim, ja ne znam lagati. Na kraju je i Pedro odustao od pokušaja da me uvjeri u suprotno. 'Ne mogu se zamisliti kao zvijezda'

NACIONAL: Smatrate li da ste svojim ulogama, likovima koje ste glumili, utjecali na ljude u Španjolskoj, ali i šire?

- Volim kada me ljudi vole. U privatnom životu teško je nekoga usrećiti, bilo da je to vaša zaručnica, sin, kći, majka ili otac. S druge strane, film vrlo lako usrećuje ljude. Zato mi je jako važno kada mi netko kaže “vaš film me usrećio” jer tada znam da sam uspjela u nečem posebnom, da sam rođena kako bih radila nešto posebno. Marcello Mastroianni je svojedobno rekao da ne postoji novac koji nam može ovo dati, koji nam može omogućiti da se osjećamo kao djeca koja se igraju svojom omiljenom igračkom.

NACIONAL: S obzirom na to da ste javna osoba, postoji li privatni život koji štitite?

- Jako sam dobro organizirala i odvojila privatni i poslovni život. Na početku karijere postala sam preko noći popularna u Španjolskoj. Popularnost je stigla prije više od 25 godina, kada su me, kao glumicu, angažirali da vodim tv emisiju na španjolskoj televiziji. U to vrijeme je postojao samo jedan tv kanal. Već nakon prve emisije postala sam popularna. Nakon tri mjeseca počela sam plakati jer mi je bilo jako teško. Počeo je medijski pritisak na mene, na moju majku koju su čekali da iziđe iz kuće, čak na našu kućnu pomoćnicu čije su riječi stavljali u naslove tekstova. Nakon toga sam sebi rekla: “Carmen, smiri se”, i organizirala svoj život. Od tada se nikada nisam pojavila sa svojim zaručnikom na premijeri nekog filma, ne odlazim u trendovske restorane s prijateljima, ne pojavljujem se u javnosti sa svoje dvoje djece. Imam kuću na selu kojoj je nemoguće prići jer se nalazi u divljini. Nitko je ne može naći. Imam mali stan u Parizu gdje mogu voditi normalan život. Kada dođe vrijeme za promoviranje filma, ja ću to i učiniti, ali kada vrijeme promocije završi, nemoguće me je pronaći. Vrlo sam rano shvatila da popularnost može biti vrlo opasna. To vas može izludjeti. Svi komentiraju vaš rad, zašto nitko ne komentira rad vodoinstalatera? Nasreću, u Španjolskoj me ljudi respektiraju zato što ja respektiram njih.

NACIONAL: Jeste li o tome razgovarali s Penélope Cruz jer je očito da ona nailazi na iste probleme?

- Ona te probleme rješava drukčije. Moj odnos sa španjolskom publikom je obiteljski. Ja sam obična osoba, a ona je zvijezda. Ja mogu odjenuti traperice i majicu i prošetati ulicom. Kada odjenem svečanu haljinu, znajte da glumim. Tada kažem sebi: “Carmen, sada glumiš zvijezdu i prošetaj crvenim tepihom u tom stilu.” Razgovarala sam s tri ostale glumice iz “Volvera” prije premijere filma u Cannesu i rekla im: “Djevojke, kada iziđemo na crveni tepih, morat ćemo slušati uzvike Pedro i Penélope. Zanemarite to, hodajte kao da ste vi svjetske zvijezde.” U ostalim trenucima, u svakodnevnom životu, ja se ne mogu zamisliti kao zvijezda. Ženska solidarnost

NACIONAL: U filmu “Volver” žene su snažne, a muškarci su pijanice, skloni nasilju prema supruzi i djeci. Jesu li, po vašem mišljenju, Španjolke doista snažne žene i zašto Almodóvar u svojim filmovima tako dobro opisuje žene?

- U Španjolskoj je žena najvažnija osoba u obitelji. Majka donosi najvažnije odluke u obitelji. Naravno, nije svaka žena u Španjolskoj tako snažna, ali ovaj film dobro ocrtava karakter Španjolki. Almodóvar je djetinjstvo proveo uz sestre i majku koja je bila snažna žena i otuda potječe njegova ljubav prema ženama. On voli žene, voli pričati s nama, saznati koji su naši problemi, voli nas gledati. Sjećam se da smo u prvim danima našeg prijateljstva on i ja jako dugo razgovarali i on je satima mogao slušati sve što mu govorim. Almodóvar je tada imao 25 godina, bio je vrlo zabavan, vodio me u kino i kazalište, pratio me kući, raspitivao se o mojem životu i mojoj djeci. S obzirom na to da sam se 1970. razvela, znali smo dugo razgovarati o mojim problemima. Uvijek je govorio da mu je zabavnije razgovarati sa ženama nego s muškarcima.

NACIONAL: U Almodóvarovim filmovima kao da nema natjecanja među ženama, kao da podržavate jedna drugu u glumačkim pokušajima. Jeste li tako solidarne i izvan filma?

- U ovom filmu se upravo to događalo. Niti jedna glumica u “Volveru” nije se sukobljavala s onom drugom. Almodóvar i Penélope Cruz stvorili su svoj poseban svijet tijekom snimanja filma u čemu smo ih sve mi podržavale. Nikako nam nije bio cilj izazvati sukobe na snimanju. S obzirom na taj njihov odnos, mi ostale glumice čvrsto smo se držale jedna druge.

Pomirba kao senzacija Carmen Maura glumila je između 1978. i 1988. u sedam Almodóvarovih filmova, a najveći je uspjeh postigla u “Ženama na rubu živčanog sloma”. Otad je suradnju prekinula i nastavila snimati zapažene filmove s drugim redateljima: najveću španjolsku glumačku nagradu Goya osvojila je za uloge u filmovima “Ay, Carmela!” Carlosa Saure i “Susjedi” Alexa de la Iglesije. Pomirba nje i Almodóvara bila je u Španjolskoj velika senzacija.