Osmorica američkih vojnika već su u vojnom zatvoru u marinskoj bazi Camp Pendleton BBC je prošlog tjedna obznanio da ima videosnimku koja upućuje na to da su američki vojnici odgovorni za još jedan namjerni pokolj, sličan onomu iz studenoga 2005. kad su marinci ubili 24 civila u Hadithi, o čemu se sada vodi istraga. Novootkriveni pokolj 11 civila zbio se, tvrdi BBC, u ožujku u Ishaqiju, a američka vojna vlast htjela ga je zataškati. Nakon što se to dogodilo 15. ožujka u gradu 100 km sjeverno od Bagdada, američka vojna vlast obznanila je da je to bila uobičajena operaciji američkih vojnika u Ishaqiju, tijekom koje su, nažalost, poginula i četiri iračka civila. Amerikanci su priopćili da su njihovi vojnici dobili informaciju da se pripadnik Al Qaede sklonio u jednu kuću u Ishaqiju. Američki vojnici otišli su ga uhititi, ali je - prema američkim tvrdnjama - iz kuće na njih otvorena vatra.

Američki su vojnici obasuli kuću žestokom vatrom i pozvali avione pa su nakon napada iz zraka pod ruševinama poginuli osumnjičeni muškarac, dvije žene i dijete. Ali istraga iračke policije - prema njenim tvrdnjama - otkrila je da se događaji nisu baš zbili tako kao što su Amerikanci tvrdili: u tom incidentu nisu poginule četiri, nego 11 osoba, i to ne pod ruševinama kuće, nego su američki vojnici zarobili i strijeljali dvojicu muškaraca, četiri žene i petero djece, sve žrtve ubijene su mecima u glavu, a imale su vezane ruke. Tek potom američki su vojnici srušili kuću, da prikriju što su učinili, tvrdili su irački policajci. Netko je snimio poprište događaja i žrtve, ta je snimka došla do pobunjenicima bliske sunitske političke grupe, koja ju je pak dostavila BBC-ju. Snimku je pregledao najiskusniji BBC-jev reporter John Simpson, koji je izvještavao iz brojnih ratova. On kaže da se na žrtvama jasno vide rane od metaka iz vatrenog oružja. Na dvoje djece i na jednom muškarcu na glavama su vidljive rane koje su mogle nastati samo od metaka ili šrapnela.

A na zidovima kuće koji nisu srušeni vidljiva su oštećenja, koja su mogla napraviti samo meci. Ta je snimka u redakciji BBC-ja uspoređena s raznim drugim snimkama napravljenima na istom mjestu tijekom tog incidenta i nakon njega te se čini autentičnom. Nakon vijesti BBC-ja o postojanju snimke još jednog pokolja što su ga počinili američki vojnici američka vojna vlast dala je odmah do znanja da namjerava provjeriti ono što BBC tvrdi i pokrenuti istragu. Bilo je odmah jasno da će - ako se pokaže da je vijest o pokolju istinita - to biti vrlo neugodno za američku vojsku, jer će se pokazati da pokolj u Hadithi prošlog studenoga nije bio izoliran slučaj, nego da očito američki vojnici sve češće krše ratno pravo i čine zločine. Navodno je američka vlada već o preliminarnim rezultatima istrage o pokolju u Hadithi obavijestile članove Kongresa, kako bi ih pripremila na konačan izvještaj. Ministar obrane Donald Rumsfeld novinarima je rekao da se "99,99 posto američkih vojnika u Iraku ponaša prema pravilima službe, ali ima i onih koji se tako ne ponašaju". Bush je pak obećao da će ukupni nalazi istrage biti obznanjeni. I neke činjenice koje u vezi s istragom o Hadithi dolaze u Iraku u javnost ukazuju na to da je pokolja nedvojbeno bilo.

Troje djece preživjelo je pokolj, a devetogodišnja djevojčica, koja je od te traumatizirane djece najrječitija, tri je puta pred TV kamerama podrobno i vrlo uvjerljivo opisala kako su - nakon što je jedan marinac poginuo od paklenog stroja na cesti gdje je prolazio marinski konvoj - marinci upali u njezinu kuću blizu mjesta eksplozije, razbijali vrata i ubijali sve koji su se nalazili u sobama. Tako su joj ubili djeda i baku, roditelje, stričeve i tete, bratiće, a nju su ranili. Postoji i svjedok iz obližnje kuće koji je sa svog krova promatrao kako marinci ulaze u tri kuće iz kojih se potom čula pucnjava. Tada su ubijeni njegov otac i troje braće koji su bili u jednoj od tih kuća. Kako je posve izvjesno da će istraga o događajima u Hadithi završiti zaključkom o namjernom pokolju civila, ako se pokaže točnom tvrdnja da se pokolj dogodio i u Ishaqiju, to bi za američku vojsku bila prava katastrofa, pogotovo stoga što gotovo istodobno u javnost stižu informacije o još nekim ubojstvima i zlostavljanjima iračkih civila. Associated Press javio je prošlog tjedna iz San Diega u Kaliforniji da tamošnji vojni tužitelji pripremaju kaznenu prijavu protiv sedam marinaca i jednog pripadnika ratne mornarice zbog ubojstva iračkog civila u travnju.

Ta osmorica američkih vojnika već su u vojnom zatvoru u marinskoj bazi Camp Pendleton. Oni su pripadnici satnije Kilo Trećeg bataljuna Petog marinskog puka, a najviši čin među njima ima jedan narednik. Spomenuti irački civil ubijen je 26. travnja zapadno od Bagdada. Vojna vlast nije htjela objaviti pojedinosti kaznene prijave, pa se ne zna u kojim je okolnostima Iračanin ubijen, ali mediji tvrde da je izvučen iz svoje kuće, te potom ustrijeljen, te da su potom marinci uz njegov leš stavili kalašnjikov da izgleda kao da je ubijen u borbi. Associated Press javlja da to nije jedina istraga protiv vojnika iste satnije Kilo. Odvojena istraga vodi se i protiv poručnika i četvorice vojnika jer su ranili civila kojeg su zarobili. Sve te priče o tome kako američki vojnici u Iraku čine ratne zločine i krše ljudska prava bile su razlog zašto je američka vojska smjesta demantirala da je počinjen pokolj u Ishaqiju, i to bez ikakve dodatne istrage.

Prošlog petka, samo dva dana nakon što je BBC objavio svoje sumnje o još jednom pokolju iračkih civila, američka vojska iznijela je novu verziju događaja, bitno širu od prethodne, ali po kojoj također nije bilo namjernog pokolja civila. Po toj verziji, koju je novinarima iznio glasnogovornik američke vojske u Iraku general William Caldwell, istraga je pokazala da "američki vojnici nisu u gradu Ishaqiju u ožujku tijekom akcije u kojoj su poginuli civili počinili ništa nepropisno, nego su potpuno poštovali pravila o uprabi vatrenog oružja". Tvrdnje kako su "vojnici strijeljali obitelj koja je živjela u napadnutoj kući, te potom prikrili taj događaj pozvavši zračni napad - apsolutno netočne". Priznao je da je bilo više žrtava nego što je u prvom priopćenju objavljeno, "možda devet, ali je teško utvrditi točan broj zbog velikih ruševina". On je izjavio: "Časnik koji je istraživao ovaj slučaj utvrdio je da je zapovjednik trupa na terenu pravilno slijedio propis o upotrebi vatre te je postupno povećavao upotrebu snage sve dok prijetnja iz kuće nije bila eliminirana." Po njegovoj verziji, marinci su se, kad su se noću približili kući da uhite jednog sumnjivca, našli pod vatrom.

To je bio dio šire operacije lova na pripadnike Al Qaede u tom gradu u sklopu koje je uhvaćen vođa njene lokalne ćelije Kuvajćanin Muhammad Na'is al-Utaybi, a ubijen Iračanin Uday Faris al-Tawafi, stručnjak za izradu paklenih strojeva. Vojnici su imali informaciju da je još jedan član ćelije pobjegao u spomenutu kuću. Nakon što se iz kuće na njih zapucalo, američki vojnici uzvratili su i zapucali na kuću pojačavajući sve više vatru. Budući da sami nisu mogli ušutkati neprijateljsku vatru, pozvali su borbene helikoptere, a potom i avione.

Cilj je na kraju napao avion AC-130, leteća topovnjača, koji precizno gađa ciljeve iz svojih mitraljeza i topa, koji je na kraju uništio kuću i prekinuo otpor. Budući da taj avion ima golemu vatrenu moć te može uputiti na cilj vrlo gustu vatru, moguće je da su rane od vatrenog oružja koje se vide na nekima od žrtava posljedice upravo takve vatre iz avionskih mitraljeza. Iz ovih izjava vidljivo je da američka komanda - iako to nije izričito spomenula - odbacuju tvrdnje iračkih policajaca kako su žrtve bile vezane i likvidirane mecima u glavu. O slučaju u Ishaqiju još će se raspravljati, posebno u svjetlu prijašnjih tvrdnji iračkih vlasti, koje su općenito sve kritičnije prema ponašanju američkih vojnika u Iraku. Svi ti događaji očito su uzrujali zapovjedništvo marinaca, koji su umiješani u više takvih incidenata, pa je u Irak hitno otputovao zapovjednik marinskog korpusa Michael Hagee kako bi marincima na terenu poručio da se moraju držati pravila službe, međunarodnih konvencija o ratovanju i štititi civile na bojištu, ali i ratne zarobljenike. Odlučeno je i da će svi pripadnici američke vojske u Iraku morati hitno proći četverosatnu obuku pridržavanja pravila službe. Pitanje je, međutim, nije li za to već prekasno, nije li ovo što se otkriva posljedica snažnih trendova u američkoj vojsci u Iraku. Dvije su stvari nesumnjivo utjecale na to da se ovo događa. Jedna je opći odnos Amerikanaca prema protivnicima nakon 11. rujna 2001., pa tako i u u Iraku.

Tada je predsjednik Bush objavio da se SAD nalazi u ratu te da će se svim sredstvima braniti od međunarodnog terorizma, a pritom je američka administracija počela prisvajati prava izvan uobičajenih međunarodnih konvencija, opravdavajući to time što vodi rat protiv neregularnog protivnika. U Afganistanu zarobljene neprijatelje američka strana nije tretirala kao ratne zarobljenike nego kao obične uhićenike, na koje se ne odnose međunarodne konvencije, pa se ne zna koliko tih zarobljenika ima, gdje se nalaze, do nekih od njih ne može doći ni Međunarodni Crveni križ. Taj bahati odnos vidio se i u odnosu prema onim zatočenicima koji su prebačeni u Guantanamo, gdje im se po Bushovoj odluci prvotno namjeravalo suditi izvan američkog sudskog sistema i izricati po hitnom postupku smrtne kazne, od čega se odustalo zbog prosvjeda američke i međunarodne javnosti. I mučenje i ponižavanje zatočenih Iračana u bagdadskom zatvoru Abu Ghraib dio je istog odnosa. Opći odnos američkog vrha prema protivniku i neke je vojnike uvjerio da smiju raditi što hoće.

Drugi je razlog sve lošiji moral u američkoj vojsci. Sve je više poginulih Amerikanaca, nema izgleda da će rat brzo završiti i da će se vojnici vratiti kućama. Mnogi su već nekoliko puta došli na po nekoliko mjeseci u Irak, a to frustrira mlade američke vojnika. Ali takvo ponašanje Amerikanaca izaziva sve veće ogorčenje Iračana iiračke vlade, iračkih nevladinih organizacija, a pogotovo onih koji bi htjeli da se Amerikanci što prije povuku. Novi premijer Nouri Al-Maliki nekoliko je puta oštro govorio o ponašanju američke vojske u Iraku. Prije nekoliko dana slučaj u Hadithi posebno je apostrofirao kao primjer nedopustivog ponašanja američke vojske i zatraživši od američke vojne komande detaljan izvještaj o tome što se dogodilo. Tada je izjavio: "Mi zahtijevamo da naše vlastite vojne snage, ali i strane trupe u Iraku poštuju ljudska prava, u prvom redu prava iračkih civila." Iz iračkih vladinih krugova čuje se da će zatražiti takav izvještaj i o događajima u Ishaqiju jer se ono što tvrde Amerikanci ne slaže s onim što tvrdi njegova policija. Pa čak i kad bi sve bilo obavljeno prema američkim vojnim pravilima, nedopustivo je pobiti desetak civila samo zato da se neutralizira jedan sumnjivac iz njihove kuće. Neke iračke nevladine organizacije smatraju da takvo ponašanje samo povećava antiameričko raspoloženje u Iraku, da ono ide na ruku pobunjenicima pri regrutiranju novih članova te stvara velike probleme novoj iračkoj vlasti.

Tvrde da događaja poput ovih u Hadithi i Ishaqiju ima mnogo više nego što se zna, pa je odvjetnik Thaer Juma novinaru londonskog dnevnika Guardian rekao: "Takvi se zločini događaju svakog dana u zapadnim iračkim gradovima Hadithi i Ramadiju, ali međunarodna zajednica o njima ništa ne zna zbog medijske blokade oko tamošnjih operacija, a i stoga što ondje nema ni inozemnih ni iračkih nevladinih humanitarnih organizacija, čiji bi ljudi o tome izvijestili." I međunarodne nevladine organizacije upozoravaju već dulje vrijeme da američki vojnici u Iraku ne paze da ne naude civilima. To pokazuju enormne brojke o žrtvama među iračkim civilima. Od invazije u ožujku 2003. do sada u Iraku je ubijeno 2474 američkih vojnika, a novostvorene iračke oružane snage i policijske postrojbe lojalne vladi u Bagdadu imale su oko 4700 poginulih. Broj civilnih iračkih žrtava mnogostruko je veći. Dok se za druge kategorije žrtava otprilike zna prilično točan broj stradalih, za civilne iračke žrtve postoje samo procjene. Prilično su točne procjene američke nevladine organizacije koja održava internetski site www.iraqibodycount.org. Po njemu je od američke invazije na Irak dosad poginulo između 38.058 i 42.434 iračkih civila, dakle oko 40.000. To pak znači da mjesečno pogine oko tisuću iračkih civila, mnogi kao žrtve pobunjeničkih terorističkih akcija, ali mnogi i kao kolateralne žrtve u američkim operacijama, a neki možda i kao namjerne žrtve, što pokauje i slučaj u Hadithi.