Objavljeno u Nacionalu br. 551, 2006-06-05

Autor: Eduard Šoštarić

Crna Gora zaustavila rasprodaju flote

Raspad države SiCG pokrenuo je rasprave o budućnosti brodova ratne mornarice: dok Srbija traži ustupanje jedne ratne luke, Crna Gora želi zadržati očuvana plovila i formirati obalnu stražu

Oko 300 pripadnika mornarice i vojske SiCG, te oko 80 pripadnika Podgoričkog korpusa do sada je podnijelo zahtjev da profesionalnu službu nastavi u postrojbama na teritoriju SrbijeOko 300 pripadnika mornarice i vojske SiCG, te oko 80 pripadnika Podgoričkog korpusa do sada je podnijelo zahtjev da profesionalnu službu nastavi u postrojbama na teritoriju Srbije Crna Gora neće rasprodati plovila ratne mornarice bivše zajedničke države, već će po uzoru na stvaranje hrvatske obalne straže zadržati desetak očuvanih borbenih i pomoćnih plovila koji će u sastavu buduće crnogorske ratne mornarice obavljati nadzor mora, voditi borbu protiv organiziranog kriminala, trgovine ljudima i terorizma, doznali smo od visokopozicioniranog izvora u zapovjedništvu Ratne mornarice bivše države.

"Pitanje opstanka ratne mornarice u Crnoj Gori pitanje je suverenosti jedne države nad vlastitim morem i nitko ozbiljan ne pomišlja da Crna Gora ostane bez flote. Crna Gora računa na velike prihode od turizma pa će zasigurno doći do znatnog smanjenja kako broja plovila tako i vojne infrastrukture u crnogorskim lukama. U prijelaznom razdoblju od dvije-tri godine obalna straža u sastavu crnogorske Ratne mornarice bit će sastavljena od nekoliko postojećih plovila, a s vremenom, kad financijski uvjeti to omoguće, kupit će se nekoliko modernih i brzih patrolnih čamaca za nadzor akvatorija dok će zastarjela flota biti prodana ili izrezana u staro željezo", izjavio je Nacionalu isti izvor i dodao kako Crna Gora kao pomorska zemlja želi u sklopu svojevrsne prethodnice budućeg NATO-ovog članstva Partnerstva za mir sudjelovati u zajedničkim vježbama na moru s partnerskim zemljama, kao i zajedničkim operacijama čuvanja Mediterana i Jadrana.

Zbog svega toga, kaže Nacionalov izvor, u sastavu mornarice morat će biti i nekoliko desantnih i raketnih plovila ali oko toga još predstoje dogovori s dužnosnicima NATO saveza. U subotu, 3. lipnja, na sjednici crnogorskog parlamenta usvojena je deklaracija o nezavisnosti Crne Gore, Srbija je ostala bez izlaza na more i ratne mornarice u kojoj je od ukupno tisuću zaposlenika njih 600 bilo srpske nacionalnosti. Prošlog se tjedna u crnogorskim tekstilnim pogonima već započelo sa šivanjem crnogorskih zastava koje će vijoriti i na plovilima Ratne mornarice bivše zajednice Srbije i Crne Gore, jer su sva plovila i vojna sredstva na crnogorskom teritoriju Ustavnom poveljom iz 2003. ostala u vlasništvu Crne Gore. Slučajno ili ne, dvije države su se razišle uoči praznika zajedničke vojske 16. lipnja.

Dan vojske Jugoslavije, a zatim vojske Srbije i Crne Gore, obilježava se od 16. lipnja 1876. kad je u Veneciji sklopljen ugovor o savezu Srbije i Crne Gore u borbi protiv turskog carstva. Tako će na crnogorskom teritoriju ostati pedesetak zastarjelih tenkova T-55, 300 topničkih i drugih minobacačkih cijevi, 150 oklopnih vozila, šest zrakoplova G-4 i J-22 Orao, te desetak helikoptera Gazela i MI-8. Sva sredstva bila su u sastavu Podgoričkog korpusa i 172. zrakoplovnog puka na zračnoj luci u Podgorici. U Podgoričkom korpusu zaposleno je 1300, dok je u ratnoj mornarici sada zaposleno oko 1100 ljudi, a svi se oni od 2003. financiraju iz proračuna Crne Gore.

Oko 300 pripadnika mornarice i vojske SiCG, te oko 80 pripadnika Podgoričkog korpusa do sada je podnijelo zahtjev da profesionalnu službu nastavi u postrojbama na teritoriju Srbije. Raspad zajedničke države najviše je rasprava pokrenuo oko budućnosti plovila ratne mornarice. Srbija predlaže da po uzoru na rusko-ukrajinski sporazum o ruskoj floti na ukrajinskoj obali u Crnom moru, Crna Gora omogući Srbiji da ima jednu svoju ratnu luku na crnogorskoj obali u duhu dobrosusjedskih odnosa. Međutim, trenutačno raspoloženje i euforija zbog nezavisnosti ne dopuštaju takvo razmišljanje u Crnoj Gori. Ratna mornarica SiCG trenutačno ima 40-ak plovila od kojih su najmoćnije raketne fregate tipa Kotor i četiri raketne topovnjače tipa Rade Končar 401.

U sastavu su i tri male diverzantske podmornice klase P-911, desantni brod-minopolagač DBM 241, školski brod Jadran, jedna hidrografska i školska barkasa, sedam ronilačkih i barkasa za prijevoz ljudi, transportni brod PO-91, tanker PN-27, vodonosac PV-17, veliki remorkeri PR-38 i PR-41, plovna dizalica LDI-18, nekoliko manjih remorkera, nekoliko desantnih jurišnih čamaca, državna jahta Jadranka, jedrilice Tiha i Lavsa, te više manjih plovila. Premda se u medijima spekuliralo kako će sva plovila ratne mornarice biti rasprodana Libiji, Egiptu i Šri Lanki, to nije posve točno, iako su raketne fregate RF-31, RF-32 sovjetskog tipa Koni i pet raketnih čamaca tipa Osa 1 još 2004. trebale biti prodane Egiptu. Raketnim čamcima su umjesto starih motora, kojima su svi resursi odavno bili istrošeni, ugrađeni novi takozvani zvjezdasti motori ruske proizvodnje koji su početkom devedesetih trebali biti ugrađeni u tada nove raketne topovnjače klase Milan Spasić-411 ali su zbog rata ostali neuporabljeni. Fregata 31 je bila u fazi predremonta još 2004. pa je iz nje izvučeno gorivo. Brod iste klase s oznakom 32 već je desetak godina bio izvan operativne upotrebe i s njega su poskidani dijelovi i oprema za preostale brodove, ali će i on biti prodan u paketu s ostalim ratnim brodovima.

Radi se o ratnim brodovima koji su izgrađeni 1980, odnosno 1982. godine u brodogradilištu Zelenodolsk u tadašnjem SSSR-u. Zanimljivo je da se raketni čamci proizvedeni krajem 60-ih godina u bivšem Sovjetskom Savezu od sredine devedesetih nisu koristili ali su ipak bili prodavani na međunarodnom tržištu oružja. Prodaja ovih brodova privremeno je bila obustavljena jer su članovi Vrhovnog savjeta obrane SiCG zahtijevali da se prekine s direktnim pogodbama. Prošle godine su na prodaju bile ponuđene i dvije od četiri raketne topovnjače, tri od četiri velike podmornice s torpedima, dvije diverzantske podmornice, dva minolovca, riječni minolovac i pomoćni brod naftonosac ali još uvijek nije pronađen kupac. Crnogorska će vlada sigurno prodati sve vrste podmornica u sastavu ratne mornarice, jer će to biti zahtjev NATO saveza, s obzirom da su sve zemlje u crnogorskom okruženju članice NATO saveza ili blizu punopravnog članstva, čemu teži i Crna Gora, pa je podmornica kao ofenzivno sredstvo nepotrebna. Posve je jasno kako će prodaja viška plovila biti pod strogim međunarodnim nadzorom, odnosno, kupac će u svakom slučaju morati biti zemlja izvan područja ratnih konflikata i zemlja sa stabilnim političkim sustavom.

Stanje ispravnosti plovila bilo je iz godine u godinu sve gore, jer je Crna Gora izdvajala neznatna sredstva za održavanje i modernizaciju računajući na definitivan razlaz sa Srbijom. Primjerice, vlada Crne Gore koja je po Ustavnoj povelji bila odgovorna za financiranje vojske SiCG na svom teritoriju, u 2006. je za potrebe održavanja ratne mornarice odobrila samo 160 tisuća eura. To nije bilo dovoljno ni za ličenje brodova ili remont manjeg trgovačkog broda. Zbog svega toga, Mornarički tehničko-remontni zavod u Tivtu "Sava Kovačević" sveo je na minimum sve poslove koje je obavljao za Vojsku SiCG, a radio je isključivo na sitnijim poslovima održavanja barkasa. Zbog financijskih problema odustalo se od ugradnje novog pomoćnog motora na raketnu fregatu 33 Kotor. Nedostatak novca razlog je i zašto školski brod Jadran neće ove godine ići na međunarodno krstarenje, a upitno je i sudjelovanje Ratne mornarice na međunarodnoj vježbi u lipnju.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika