Objavljeno u Nacionalu br. 551, 2006-06-05

 

JEDINSTVENA BOLNICA USRED ZAGREBA

13.000 operacija godišnje

Zagrebačka klinika za traumatogologiju jedina je bolnica u Hrvatskoj specijalizirana isključivo za ozljede; s 58 godina rada može se po tradiciji i uspješnosti mjeriti sa sličnim ustanovama na Zapadu

Njezin Odjel za kirurgiju kralježnice proglašen je prošle godine referentnim centrom Ministarstva i socijalne skrbi za kirurgiju kralježnice što znači da je na razini države trenutačno najkompetentnija ustanova za takvu vrstu operacijaNjezin Odjel za kirurgiju kralježnice proglašen je prošle godine referentnim centrom Ministarstva i socijalne skrbi za kirurgiju kralježnice što znači da je na razini države trenutačno najkompetentnija ustanova za takvu vrstu operacija Zagrebačka Klinika za traumatologiju u Draškovićevoj ulici, koju građani najčešće zovu Trauma, prošlog je petka proslavila 58. obljetnicu postojanja. Riječ je o bolnici koja je u granicama Hrvatske jedinstvena po tome što je specijalizirana isključivo za ozljede: od lakših prijeloma i uganuća do opeklina, za čije liječenje jedina u Hrvatskoj ima zaseban, suvremeno opremljen odjel. Njezin Odjel za kirurgiju kralježnice proglašen je prošle godine referentnim centrom Ministarstva i socijalne skrbi za kirurgiju kralježnice što znači da je na razini države trenutačno najkompetentnija ustanova za takvu vrstu operacija, a do kraja godine trebao bi s radom početi i već izgrađeni Laboratorij za kultiviranje kože u kojem bi se razvijala uzgojena koža za potrebe pacijenata s teškim opeklinama.

Zbog svoje lokacije u samom centru grada građanima je dostupnija od svih drugih zagrebačkih klinika pa često, govori osoblje, nakon nezgode u bolnicu dođu i sami, pogotovo otkad je ZET postavio novu tramvajsku stanicu točno ispred njezina ulaza. Kliniku građani često zamjenjuju s Hitnom službom jer je smještena u njezinoj neposrednoj blizini, ali i zato jer se u nju često dovode pacijenti s teškim ozljedama koje se moraju hitno sanirati, poput žrtava prometnih nesreća. Građani, od kojih je prema statistikama svaki drugi Zagrepčanin barem jednom potražio pomoć u toj klinici, često nisu svjesni brojnih djelatnosti tzv. Traume. I sami pacijenti, govori ravnatelj Klinike za traumatologiju Gojko Buljat, često misle da su došli u Hitnu službu: "Hitna služba djeluje na razini grada i pacijente vozi u mnoge zagrebačke bolnice pa tako i kod nas, a ljudi poistovjećuju ove dvije ustanove samo zbog njihove gotovo zajedničke lokacije. Mi, kao i ostale bolnice, imamo ambulante za hitan prijem, uvjete za oživljavanje i sve ostale hitne postupke, ali se ponajprije bavimo ozljedama.

U kliniku nerijetko zalutaju i ljudi s problemima poput zubobolje, alergijske reakcije ili napada žući, koje tada uputimo u susjednu zgradu." Trokatna zgrada u Draškovićevoj bila je početkom 20. stoljeća namijenjena zagrebačkoj Ženskoj gimnaziji. No ubrzo je započeo I. svjetski rat i u njoj su se počeli zbrinjavati ranjenici, te je po završetku rata njezina medicinska funkcija zadržana a u zgradi je osnovana prva hrvatska Kirurška klinika. "Godine 1948. specijalizirala se za traumatologiju i već od ranih '70-ih bila je ukorak sa zahvatima koji su se tada radili u zapadnoeuropskim bolnicama", govori ravnatelj Gojko Buljat koji je u Kliniku za traumatologiju došao 1978. kao kirurg. Četiri godine kasnije specijalizirao je neurokirurgiju i od tada se isključivo bavi kirurgijom kralježnice. Klinikom upravlja posljednje tri i pol godine i žao mu je što zbog administrativnih poslova dvostruko manje operira otkad je na ovom položaju. Klinika danas osim poliklinike koja obuhvaća ambulante za kontrolne preglede i terapiju, te Hitnu traumatološku ambulantu ima 12 specijaliziranih odjela, pet operacijskih dvorana i ljekarnu.

U prizemlju se nalaze ambulantni odjeli s hitnim prijemom, Odjel za intenzivno liječenje i anesteziju te Odjel za radiologiju koji je informatički povezan sa svim dijelovima bolnice. Odjel za rendgen ima četiri klasična rendgena, dva aparata za ultrazvuk, CT uređaj a od ove godine i magnetsku rezonancu. Njihova blizina, govori ravnatelj Gojko Buljat, omogućava vrlo brzu obradu pacijenata, pogotovo zbog informatizacije ustanove koja je dodatno ubrzala komunikaciju među liječnicima. U podrumu zgrade nalazi se klasični laboratorij podređen radu čitave bolnice te Odjel za fizikalnu terapiju koji je prošle godine kompletno obnovljen donacijom japanske vlade. U njihovoj blizini je i relativno nova Ambulanta za osteoporozu u kojoj se kod pacijenata s prijelomima uzrokovanim tom bolešću, koja do prijeloma može dovesti i kad pacijent samo čvršće sjedne na stražnjicu, istovremeno liječi i prijelom i osteoporoza. Na I. katu nalazi se Odjel za intenzivno liječenje i anesteziologiju s 11 kreveta za najteže pacijente.

To su, kaže ravnatelj, najčešće žrtve prometnih nesreća i težih prijeloma poput slomljenog kuka, ali se tamo liječe sve bolesti koje pacijenti već imaju i koje često i uzrokuju pad. "Ljudi mogu pasti i slomiti kuk zbog srčanog ili moždanog udara, dijabetesa ili neke druge bolesti, koje ovdje liječimo i ne šaljemo pacijente u druge bolnice. Operiramo ih isti dan i dalje liječimo ostale probleme." Na istom katu je i Prvi opći traumatološki odjel, specijaliziran za ozljede zdjelice, u koji pristižu pacijenti iz cijele Hrvatske. Osim njih, na njemu se najčešće tretiraju prijelomi ruku i nogu uz ugradnju umjetnih kukova i endoskopskih operacija zglobova. Njegov šef Duško Peričić, koji ima godinu dana do mirovine i koji se tijekom karijere dodatno školovao u inozemstvu, o odjelu kaže: "Uz mene na odjelu rade još četiri liječnika od kojih su trojica školovana u SAD-u kod profesora Mate, koji je je trenutačno vodeći kirurg za ozljede zdjelica. Godišnje obavimo od 60 do 90 operacija zdjelica, tretiramo većinu zagrebačkih pacijenata te 80 posto ozljeda zdjelica iz čitave Hrvatske. Kapacitet odjela je 32 kreveta, a godišnje kroz njega prođe više od 1100 pacijenata od kojih je 80 posto operirano."

Najčešći pacijenti na odjelu su oni sa zglobnim prijelomima, najčešće gležnja, zbog čega je na odjelu hospitalizirana i Hloverka Novak-Srzić. Žuži Jelinek je pak na odjelu boravila zbog lakše ozljede zdjelice, te iz zahvalnosti odjelu poklonila trosjed "da ih podsjeća na nju". Na odjelu su trenutačno najčešći pacijenti motoristi, što je, kaže osoblje, karakteristično za svako proljeće. Među njima je i 33-godišnji Darko Dabić koji zahvaljujući neodgovornom vozaču automobila ima slomljenu lopaticu, lijevu podlakticu, dva rebra i koljeno. Zadovoljan je tretmanom u bolnici i posebno hvali Duška Peričića, te sestre. Drugi opći traumatološki odjel podređen je ozljedama i bolestima kralježnice i na njemu radi šest spinalnih kirurga od kojih su ravnatelj Gojko Buljat i profesor Marin Stančić ujedno i neurokirurzi. Kako se radi o referentnom centru za kirurgiju kralježnice nije rijetkost da druge bolnice šalju svoj pacijente u Draškovićevu kada su u pitanju kompliciraniji zahvati, govori ravnatelj. Šef ovog odjela Zvonko Kejla, koji je na tom položaju posljednje tri godine i nasljednik je današnjeg ravnatelja Gojka Buljata, tvrdi da je za takav ugled odjela dijelom zaslužna i činjenica da se kirurgija kralježnice u ovoj klinici počela raditi kad i u zapadnoeuropskim zemljama, odnosno kasnih šezdesetih: "Kad sam nakon specijalizacije početkom osamdesetih došao na odjel, on je već imao europski ugled.

Tada se uglavnom bavio ozljedama kralježnice u smislu oštećenja kosti i zgloba ili centralnog živčanog sustava, no danas je odjel proširio djelatnost na sve druge bolesti koje zahvaćaju kralježnicu, poput degenerativnih bolesti, upalnih procesa i tumora." Odjel ima 32 bolnička kreveta na kojima godišnje odleži više od 1100 pacijenata, a na njemu radi pet liječnika specijalista i dva stalna fizioterapeuta. Kod današnjih pacijenata podjednako su zastupljene ozljede kralježnice, tumori, degenerativne bolesti i upalna stanja, iako su posljednja dva navedena problema s kralježnicom u porastu. Zvonko Kejla zagrebački je kirurg koji u klinici radi već 20-ak godina. Na dodatnom školovanju bio je u Švicarskoj, Njemačkoj, bivšem SSSR-u i Velikoj Britaniji, te zaključio da se "u Hrvatskoj radi puno bolje". Vilim Karaula, 42-godišnji branitelj iz Nuštra, na tom odjelu leži posljednjih tjedan dana i izuzetno je zadovoljan tretmanom. Invalid Domovinskog rata kojem je metak ozlijedio kralježnicu zbog čega je ostao oduzetih nogu, morao je na operaciju zbog upalnog procesa koji je uzrokovao fiksator kralježnice ugrađen prije 15 godina u istoj bolnici. O tretmanu na odjelu kaže: "Odmah su me primili i operirali, čak su me pitali želim li da me ponovno operira Gojko Buljat koji je danas ravnatelj. Osoblje je odlično, a najviše me iznenadilo što su me se nakon 15 godina sjetili i doktor Kejla i sestre, čak i fizioterapeut!"

Na Trećem odjelu uglavnom se zbrinjavaju starije osobe s prijelomima, najčešće kukova, te im se ugrađuju endoproteze odnosno umjetni zglobovi, što je u poodmaklim godinama najčešće nužno. Njegov šef je kirurg Ante Muljačić, zamjenik ravnatelja. Četvrti odjel poznat je i kao Odjel za sportsku traumatologiju, a osnovan je 1962. Ima kapacitet od 28 kreveta, a bavi se svim ozljedama koštane i mišićne strukture te oštećenjima tetiva i ligamenata od kojih su najčešće ozljede ramena, koljena i Ahilove tetive. Upravo se ta tetiva u ovoj klinici liječi posebnom metodom koju je patentirao šef odjela Esmat Elabjer, zagrebački kirurg i ortoped iz Sudana koji odjel vodi posljednje dvije godine.

O toj operacijskoj metodi kaže: "Tu smo metodu prvi u Hrvatskoj počeli primjenjivati prije sedam godina a do danas smo obrazovali brojne kolege. Radi se o tzv. perkutnoj Ahilovoj tetivi, odnosno operaciji koja se prije radila pomoću velikog reza a danas se tetiva zašije posebnim koncem bez otvaranja za manje od 10 minuta. Pacijent je već tri mjeseca nakon operacije radno sposoban, dok je nakon otvorene metode to bio tek za 6 do 7 mjeseci. Originalna metoda je britanska, ali je oni nisu doradili pa su pacijenti imali razne komplikacije. Ja sam je s kolegom iz Slovenije uspješno usavršio na hrvatskom Institutu za anatomiju i biomehaniku, a do danas smo tom metodom operirali 450 osoba." Na odjelu su operirani i poznati sportaši poput bivšeg košarkaša Cibone Vladana Alanovića i rukometaša Vlade Šole, a česti su i pacijenti koji se ne bave sportom, poput Relje Bašića koji je ovdje operirao rame. Peti odjel prije svega je posvećen kirurgiji šake, ali gotovo ravnopravno uključuje i kirurgiju laktova, podlaktica, ručnih zglobova i stopala.

Šake i stopala imaju mnogo malih kostiju, govori šef odjela Želimir Šurjak, zbog čega se na odjelu izvode vrlo delikatni zahvati kada su u pitanju ozljede, degenerativne bolesti ili korekcije poput transplantacije tetiva i živaca. Na odjelu, na kojem se ne uključujući Hitnu službu tjedno napravi 30 do 40 operacija, radi petero kirurga od kojih su dvojica plastični kirurzi koji se bave presađivanjem kože radi pokrivanja nedostataka. Najčešće ozljede su rane s presječenim tetivama, krvnim žilama i živcima, te uganuća ručnih zglobova. I na ovom se odjelu učestalost pojedinih ozljeda mijenja sezonski, a kada su šake u pitanju najgori su blagdanski mjeseci u kojima pacijenti svih životnih dobi dolaze s teškim ozljedama, dok je u proljeće, sezoni motorista, povećan broj ozljeda stopala. Šef odjela Želimir Kurjak u Klinici radi više od 30 godina, a odjel vodi posljednjih pet. Odjel za opekline na drugom katu je prije godinu dana donacijom Grada Zagreba preuređen i jednim dijelom suvremeno opremljen te je, prema riječima šefa odjela Hrvoja Tomičića, od 1963. jedini odjel u Hrvatskoj na kojem se liječe isključivo opekline odraslih pacijenata.

Osim dva specijalista kirurga na odjelu su prisutni i internist, anesteziolog, fizijatar i 20 medicinskih sestara, a u liječenju sudjeluju i mikrobiolog i infektolog. Na odjelu koji ima 10 bolničkih kreveta godišnje se operira 250-300 pacijenata, a još je četiri puta više onih koje se ne tretira kirurški. Uz Odjel za opekline je istovremeno sagrađen i Laboratorij za kultiviranje kože, kako se teško opečeni pacijenti čiji se život ne može spasiti transplantacijom njihove vlastite kože više ne bi trebali liječiti u inozemstvu. Laboratorij je gotov, ali još uvijek nije počeo s radom zbog nedostatka financijskih sredstava za reagense i ostalu opremu. "Liječenje opeklina ujedno je i jedno od najskupljih kada se radi o lijekovima i transplantaciji kože, s obzirom da za jednog pacijenta kojem je opečeno 50 posto tijela treba oko 10.000 kvadratnih centimetara kože, za što je potrebno oko 100.000 eura. Takvi su pacijenti, srećom, rijetki, ali je u tim slučajevima novac HZZO-a išao u Italiju gdje je najbliži takav laboratorij. Kad naš laboratorij počne s radom, bit ćemo jedina država u široj regiji s uvjetima za uzgoj kože", ističe Hrvoje Tomičić, opći kirurg koji na odjelu radi 10 godina a prije šest jgodina je postao i njegov šef. Mirna Tominac Trcin, voditeljica Laboratorija za kultiviranje kože, tvrdi da će laboratorij kad započne s radom drastično povećati mogućnost spašavanja života teško opečenih pacijenata.

Kao biotehnolog ona od prvog dana radi na pretkliničkim ispitivanjima uzgoja kožnih presadaka u Hrvatskoj koja su započela na zagrebačkom Institutu Ruđer Bošković pod vodstvom profesora Milivoja Boranića. "Ta su ispitivanja počela 1997. godine u suradnji Instituta s Klinikom za traumatologiju, Rebrom i Dječjom klinikom, te rezultirala spašavanjem života šestero djece kojima je presađena koža uzgojena na Institutu", govori Mirna Tominac Trcin i napominje da Institut nije zadovoljavao uvjete potrebne za redovitu proizvodnju, zbog čega je odlučeno da se laboratorij sagradi u Traumi koja ima najveći broj opečenih. Ističe kako će time i HZZO puno uštedjeti jer se pacijent neće morati slati u inozemstvo, što se u principu rijetko i radilo jer su troškovi odlaska iznosili do 300.000 eura. Laboratorij će, nada se, jednog dana biti u sklopu Banke tkiva u kojoj će uzgajati i ostala tkiva, poput koštanih presadaka. Klinika je dio Katedre za kirurgiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, pa ima i prostorije namijenjene održavanju seminara, dodiplomske i poslijediplomske nastave, te biblioteku. Iako odlično funkcionira i vrlo brzo obrađuje pridošle pacijente, u planu su i neka obnavljanja: "Započeli smo s gradnjom hitne operacijske sale u blizini sobe za oživljavanje. U tom dijelu planiramo napraviti i Odjel za jednodnevnu kirurgiju, s obzirom da je težnja današnje medicine pacijenta ujutro operirati i navečer pustiti kući. Ove godine smo prvi u Hrvatskoj počeli raditi i navigacijsko operiranje kralježnice, kukova, zdjelice i koljena, što znači da računalo određuje sve parametre, odnosno točno izračunava na kojem mjestu liječnik treba ući s instrumentom, pod kojim kutem i slično."

Vezane vijesti

Aparati za kavu Krups

Aparati za kavu Krups

Tvrtka Krups nedavno je predstavila novu seriju espresso aparata za kavu. Ti aparati su potpuno automatizirani, vizualno privlačni i prije svega… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika