Predsjednik Uprave Plive Željko Čović Novi strateški partner ili većinski vlasnik Plive bit će poznat najkasnije do konca rujna, a cijena Plive mogla bi dosegnuti donedavno nevjerojatnih 2,3-2,5 milijardi dolara, doznao je Nacional iz dobro upućenih poslovnih krugova. Dođe li do takvog epiloga prodaje, završna cijena dionice Plive uoči prodaje kretat će se između 750 i čak 800 kuna. Na takav mogući rasplet upućuje činjenica da je u dubinskom snimanju kompanije sudjelovalo ili još sudjeluje 6 kandidata: Permira Holdings, Actavis, Barr Pharmaceuticals, Blackstone Group LP, Kohlberg Kravis Roberts & Co. (KKR), te jedna poljska farmaceutska kompanija. Kao vrlo ozbiljni kandidati za njeno preuzimanje zasad se nameću privatni investicijski fond Permira Holdings, američka generička farmaceutska kompanija Barr, a od ranije je poznato da Plivu želi preuzeti islandski Actavis. Procjenjuje se da bi dubinsko snimanje Plive moglo biti gotovo za najviše 2 tjedna. Potom se očekuje da ozbiljni kandidati za kupnju pošalju svoje obvezujuće ponude. Nakon pristizanja tih ponuda Nadzorni odbor i Uprava Plive će ih razmotriti, te se potom očitovati. Moguće je da će i neki od kandidata svoje obvezujuće ponude prije njihova isteka dodatno korigirati, odnosno dodatno povećati cijenu. Kako god bilo, moguće je da prodaja Plive okonča i prije rujna.

Proces dubinskog snimanja počeo je nedugo nakon što je u ožujku islandski Actavis pokušao iznenada preuzeti Plivu, ponudivši za kompaniju 570 kuna po dionici. Menedžment Plive tu je ponudu odbio, tvrdeći da ponudu ne smatra adekvatnom, te da ona ne odražava pravu vrijednost i potencijal kompanije. Actavis je u operaciju preuzimanja Plive formalno krenuo tijekom ožujka, ali su se neformalni kontakti dviju uprava, bar tako novine tvrde, održavali još od sredine prošle godine. Predsjednik Uprave Plive Željko Čović to je u par navrata demantirao. Actavis je svoju ponudu plasirao putem pisma koje je Željku Čoviću 13. ožujka donio dostavljač. Radilo se o neobvezujućoj ponudi, koja vrijedi 7 dana. Dakle, takvo je pismo Čoviću mogao uputiti bilo tko, a da je Pliva čak i izrazila interes, Actavis je mogao odustati bez posljedica. Međutim, poslije toga je uslijedila velika medijska kampanja, a Uprava Plive našla se pod velikim pritiscima raznih grupa, koje su pokušale u javnost plasirati tezu da odbijanjem te "velikodušne" i prijateljske ponude za preuzimanje Uprava Plive radi na štetu dioničara.

Navodno je među najjačim lobistima u korist Actavisa bio fond Questus, kojim upravlja nekadašnji HDZ-ov ministar financija Borislav Škegro. Ako je to točno, bilo bi zanimljivo doznati kakav ugovor je Škegro potpisao sa Actavisom, te koliko bi zaradio da je uspio izlobirati prodaju Plive po toj početnoj cijeni. Koliko bi u tom slučaju Škegro oštetio državu, moći će se vrlo precizno izračunati po okončanju cijelog procesa. Kako je Actavis već jednom povisio svoju ponudu, zasad se može izračunati da bi oni koji su lobirali da se Pliva proda Actavisu po početnoj ponudi oštetili državu za 250 milijuna kuna. Istodobno s početkom Actavisove medijske kampanje, Plivinoj Upravi počeli su se javljati i neki drugi kandidati za njeno preuzimanje. Velika većina, otprilike 90 posto neformalnih ponuda bile su prijateljske. Navodno je ostatku zainteresiranih menadžment Plive rekao da njihove načelne ponude za preuzimanje ne smatra prijateljskim. Plivin menadžment pristigle neformalne ponude razvrstao je na financijske i strateške, ovisno o ponuđaču. Na koncu je Pliva napravila uži krug od 6 kandidata kojima je dopustila dubinsko snimanje svojih poslovnih knjiga, koje formalno vodi menadžment sa savjetnicima iz Deutsche banke.

Svi su oni potpisali ugovore o povjerljivosti, odnosno obvezali su se da informacije koje su dobili na uvid neće javno koristiti, što se i inače čini u takvim situacijama. Tijekom dubinskog snimanja bit će im dostupne brojne informacije koje Pliva čuva od javnosti, ali ne i one koje Plivina uprava smatra strateški iznimno važnim. Novi val medijskih špekulacija oko epiloga prodaje Plive počeo je prije tjedan dana kada je većina dnevnih novina objavila članke u kojima se spominje da je američki Barr Pharmacuticals za Plivu spreman izdvojiti 2,1 milijardu dolara. Odmah po objavi te vijesti cijena dionice Plive porasla je do 620 kuna, da bi do konca tjedna ona na burzi vrijedila nešto manje od 600 kuna. Do te korekcije cijene najvjerojatnije je došlo jer američka kompanija još nije službeno potvrdila svoju ponudu. Međutim, to će se uskoro najvjerojatnije dogoditi. To sugerira istup Paula Bisara, glavnog operativnog dužnosnika Barra, koji je 1. lipnja prenijela agencija Reuters.

On je na Friedman Billings Ramsey investitorskoj konferenciji u New Yorku izjavio da se nedavno u Europi počelo pričati o nekim kompanijama za koje bi oni mogli biti zainteresirani. Bisaro je izjavio da se Barr želi proizvodno proširiti u Europi i to na nekoliko područja, te da želi steći kapacitete za proizvodnju lijekova koji se ubrizgavaju kroz injekcije i kreme. Pliva je aktivna upravo na tim područjima. Barr ima godišnji promet otprilike kao i Pliva, ali i tri puta veću tržišnu kapitalizaciju, koja godišnje doseže 5,7 milijardi dolara. Zaduženost im je neznatna, a na računima imaju otprilike 500 milijuna dolara, što je puno komotnija pozicija od rapidno rastućeg Actavisa, koji je prilično zadužen. Kompaniju odlikuje respektabilan menadžment, kojeg radnici kompanije prilično cijene. Barr trenutačno nije prisutan na tržištima izvan SAD-a, pa bi u slučaju eventualnog spajanja s Plivom dobio idealan izlazak na europsko tržište.

S druge strane, Pliva bi zajedno s Barrom imala lakšu poziciju na zahtjevnom američkom tržištu. Eventualno spajanje Barra i Plive bilo bi idealno i za Plivin menadžment, jer bi u tom slučaju Čović i najveći dio njegova tima zasigurno zadržao svoje pozicije i u budućnosti. Manjim dijelom tomu bi mogla ići u prilog i činjenica da dvije kompanije od ožujka 2005. već imaju potpisan sporazum o zajedničkom razvoju generičke verzije Neupogena, lijeka koji se koristi za smanjenje infekcija uzrokovanih kemoterapijom. Naime, taj sporazum pokazuje da su vodstva dviju kompanija već ranije bila u pregovorima koji su okončani na obostrano zadovoljstvo, te da se dobro poznaju.

Međutim, oni će eventualno Plivu preuzeti isključivo ako dioničari budu zadovoljni kvalitetom i visinom njihove ponude, a ne zato što su otprije u načelno dobrim odnosima sa Čovićevim menedžmentom. To ne znači da je Actavis zbog tih okolnosti unaprijed otpao iz utrke. Oni su već jednom korigirali svoju ponudu za Plivu, navodeći da su spremni platiti i do 630 kuna po dionici Plive. To pokazuje da su oni ušli u komunikaciju s Plivom ambiciozno, ali potcjenjivački, što potvrđuje naknadno povećanje cijene bez novih spoznaja o Plivi. Tomu se Plivin menadžment uspješno othrvao, što i nije baš dobar početak komunikacije s mogućim budućim šefovima. Zato je za pretpostaviti da Čović i suradnici baš i ne bi bili najsretniji da kompaniju na koncu moraju prodati Actavisu. Moguće je da će Actavis na kraju za Plivu odlučiti ponuditi još višu cijenu. Oni bi to mogli učiniti i zato što bi u slučaju neuspjeha njihov menadžment narušio vlastiti kredibilitet i poslao lošu poruku investitorima. Međutim, pitanje je hoće li se moći nositi s ponudom Permira Holdingsa, gigantom s britanskog tržišta privatnih investicijskih fondova, kojem je nedavno opsežan tekst posvetio magazin Blumberg Markets. Permira Holdings registriran je na Guernseyju, jednom od Channel otoka. Sjedište fonda je u Londonu, a širom svijeta ukupno je 8 njihovih ureda, uključujući one u New Yorku i Tokiju. Permira je lider na europskom tržištu investicijskih fondova od svog osnutka 1985. Otad je sudjelovala u 280 poslova vrijednih više od 60 milijardi eura.

Primjerice, prije 9 godina su u švicarsku tekstilnu tvrtku Charles Voegele uložili 103, a zaradili 872 milijuna eura. Prije 6 godina oko 200 milijuna eura su zaradili i ulaganjem u proizvođača luksuznih jahti Ferreti. Vodeći menadžer Permire je 44-godišnji Damon Buffini, sin američkog vojnika i čistačice u jednoj britanskoj benzinskoj kompaniji. Obrazovao se na Cambridgeu i Harvardu, a njegovi partneri tvrde da je u profesionalnom smislu dotaknuo vrhunac kombinacijom šarma, snažnog karaktera i praktičnog financijskog znanja. Buffini je s partnerima, Permiru, od vodećeg europskog privatnog investicijskog fonda, uzdigao do svjetskog lidera, koji lakoćom sklapa goleme poslove, čime je u financijskom svijetu stekao mnogobrojne poštovatelje. Primjerice, u srpnju 2004.

Permira se udružila s CVC Capital Partners kompanijom kako bi kupila Automobile Association, tvrtku na čiju se pomoć oslanja 15 milijuna Britanaca kada im treba pomoć oko vozila koja se pokvare na cesti. Tu su tvrtku platili 3 milijarde dolara. Sve to govori da Permiri neće biti teško skupiti novac potreban za kupiti Plivu, niti natjecati se s američkim Barrom, ili Actavisom. U borbi za globalnu dominaciju Permiri su glavni konkurenti upravo fondovi koji su uključeni u dubinsko snimanje Plive: Blackstone Group LP, te Kohlberg Kravis Roberts & Co. (KKR). Međutim, Permira je veći i dominantniji investicijski igrač, što bi na koncu mogao potvrditi i epilog borbe za preuzimanje Plive. Navodno je Blackstone grupa počela lagano dizati ruke od Plive već i uoči kraja dubinskog snimanja.

Međutim, tek će se nakon dubinskog snimanja moći sa sigurnošću znati je li to točno, jer nitko prije kraja tog procesa, sukladno pravilima dobrog poslovnog ponašanja, ne bio smio komentirati ništa vezano uz svoje ambicije u toj transakciji. Čini se da je već sada Željko Čović svojim tvrdoglavim odbijanjem agresivnih ponuda Actavisa napravio uslugu dioničarima, a samim time i državi, koja kroz mirovinski fond ima 18 posto dionica Plive. O kakvoj se usluzi radi najbolje pokazuje jednostavna matematika. Na temelju prvotne ponude Actavisa od 570 kuna po dionici Plive, moglo se izračunati da Pliva vrijedi 1,6 milijardi dolara. Prema toj računici 18 posto dionica države vrijedilo bi 288 milijuna dolara. Nakon što je Actavis kasnije korigirao ponudu i po dionici ponudio 630 kuna, ukupna vrijednost Plive iznosila bi 1,85 milijardi dolara, a 18 posto dionica države vrijedilo bi 333 milijuna dolara. Već je tada država Čovićevim odbijanjem, na svojim dionicama zaradila dodatnih 45 milijuna dolara, ili oko 250 milijuna kuna. Potvrdi li uskoro Barr svoju ponudu od 2,1 milijarde dolara za Plivu, država bi na svojim dionicama zaradila 378 milijuna dolara, odnosno 90 milijuna dolara više od prvotne Actavisove ponude. To je oko 500 milijuna kuna više od prvotne Actavisove ponude, ili umalo polovica od prve tranše duga koji država uskoro počinje vraćati umirovljenicima.

Potvrdi li uskoro američki Barr svoju ponudu od 2,1 milijarde dolara za Plivu, to bi formalno značilo da bi cijena dionice dosegnula čak 735 kuna. Kako se obvezujuće ponude tek očekuju, a za preuzimanje Plive kandidiraju vrlo ozbiljni ulagači, lako se može dogoditi da se cijena dionice na burzi uskoro od trenutačnih 600, počinje približavati brojci od 700 kuna. Neki čak smatraju da bi se cijena do konca ljeta mogla kretati između 750 i 800 kuna, uz uvjet da konačna ponuda za Plivu dosegne 2,3-2,5 milijardi dolara. Sve to pokazalo bi da se transparentno vođenje prodaje itekako isplati.