Objavljeno u Nacionalu br. 551, 2006-06-05

Autor: Ivan Starčević

VIJENCI I KAKTUSI

Bolesni mladić izliječio se pipkajući rastavljenu ženu

Saznajemo da je njegovo ime Tarik Filipović

Ivan StarčevićIvan Starčević DERBI

Srijeda, HRT 1, 21.40

četiri kaktusa

Strpljiva kao biblijski Job gđa Danijela Trbović je tek večeras, u petoj emisiji, rekla svojem bolesnom kolegi «nemoj me pipkati stalno». Zašto je on to činio? Budući da joj kao voditelj nije ni do gležnja, inferiorni glumčić Taričić Filipović se i večeras, u petom izdanju emisije, kao i od prve sekunde prvog izdanja «Derbija», očajnički rukicama lijepio za ramena, nadlaktice, leđa pa čak i guzicu uvažene voditeljice Danijele Trbović. Tolika količina bijedništva morala je sutra osvanuti na svim prvim stranicama dnevnih novina pod naslovom »Uhićen bolesni mladić koji je u tramvaju pipkao rastavljenu ženu».

Imena i mjesto zločina morali su biti promijenjeni, jer je tijekom večeri stigla anonimna prijetnja s Kazahstanske TV. Odmah se počelo misliti na najgore, tj. da dođe ljubomorni reporter Borat i pokuša ustrijeliti nastranog Filipovića, mada i Borat i Tarik imaju isto mišljenje o rastavljenim ženama i majkama, i ženama uopće, samo što je Borat spreman na sve, a bolesnik Tarik samo na sitne podlosti. Ako mislite da je riječ «bolesnik» krivo i utuživo upotrijebljena, počujte još. Tarikovo vrlo čujno pljeskanje po gornjem dijelu Danijelina gluteusa ne svjedoči samo o kukavičluku vječno ugroženih, nego vraća na pravi put sve nas koji smo krivo gledali na «Derbi». Mislili smo da je to nešto o bolesnoj djeci, a zapravo je sve bilo podređeno tome da se spasi Tarik Filipović. Iz njegova ozarena lica, svaki put kad bi dotakao Danijelu Trbović, vidjelo se da je akcija uspjela. U slučaju da njih dvoje hodaju (što je znanstvena fantastika) i da će Tarik Filipović biti dobar očuh malome od Danijele i Šime, mi se ispričavamo svim oštećenim stranama, kojih ne će biti malo.

Što je to «Derbi», pitao se normalniji dio nacije. To je serija od 44 emisije (zapravo osam) kojima je cilj human i dobrotvoran: ubrati lovu od ulaznica za nogometnu utakmicu amatera i veterana, plus lovu od telefonskih poziva, te istu uplatiti «Krijesnici», tj. udruzi roditelja djece oboljele od malignih bolesti. To je bila početna zamisao. A što se kasnije zbilo možete vidjeti u komediji Stevena Spielberga «Spašavanje bolesnika Philipowika».

VEČERNJA ŠKOLA

Petak, HRT 2, 22.12

četiri kaktusa

Dvije vode izvorske bore se za što bolje mjesto unutar emisije, što je postalo zanimljivije od svega što Pervan i đaci izvode da bi nas nasmijali. I mi se onda još čudimo dešperatnom voditelju «Derbija» i njegovim dlanovima čudno okrenutim od tijela. Valjda mu je netko rekao da tako izgledaju opušteni ljudi. Nema tu mjesta nikakvoj osudi, jer tko pita marketing HRT-a gdje mu je lova od reklama za prvu Pervanovu privatnu gimnaziju i druge privatne pothvate, npr. za nepismeno šalabajzanje pivskih sestara Nanut po bijelome svijetu. Stoga je Tarikovo uključenje u akciju «kolegicu za guzicu» sasvim normalno na Televiziji na kojoj vlada opća drpačina svega i svačega, naročito svakoga,

SPORT

Nedjelja, HRT 1, 19.54

četiri kaktusa

Stariji reporter Dušanović javlja iz Pariza da je tenisač Ivan Ljubičić «sutra u smiraj dana prekinuo meč i nastavio ga danas». U sve valja sumnjati osim u veličinu starijeg reportera Dušanovića: ne vjerujte u vlastiti sluh, u kakvoću video zapisa, u prvo i drugo i treće preslušavanje video-vrpce. Sve vas to može izdati, ali sutrašnji smiraj dana koji se dogodio jučer, izvjesniji je od nadnevka Dušanovićeva odlaska u mirovinu, tj. od datuma prema kojem počinje računanje vremena.

U malu dilemu bacio se urednik večerašnjeg sportskog bloka Slavko Cvitković. Na faci mu se vidjelo da malo sumnja u ono što čita, ali je ipak mirno i netočno pročitao da večeras igraju nogometne zvijezde i legende, mada je opće poznato da ne igraju nikakve nogometne zvijezde, nego jedva zvijezde (npr. lucidni Alan H i kolega mu Toni C) protiv nogometnih legendi. Samozatajni sportski novinar i po potrebi urednik Slavko Cvitković (ili Cvjetković, stvarno ne znam) stanuje malo dalje, u Zaprešiću ili Karlovcu, pa je sasvim opravdano da mu nije do u detalje poznata baš sva ta strka oko Zvijezdi i Legendi i tko je tu uopće tko.

DERBI: PRIJENOS UTAKMICE

Nedjelja, HRT 1, 20.10

četiri kaktusa

Dva sportska reportera uništila su višemjesečni trud organizatora ove humane akcije. Do večeras, dok svoj doprinos nisu počeli davati sportski novinari HRT-a, sve je bilo u redu, ali (kao što bi rekao Pero Kvrgić u kazališnom komadu «U posjetu kod g. Greena») koja korist od kuknjave. Sve se to moglo očekivati, bilo je samo pitanje načina na koji će to Božidar Božo Sušec i Želimir Željko Vela izvesti. Odlučili su pokriti originalni ton s mjesta zbivanja i svu pažnju privući na sebe same, jer ipak su oni najvažniji. Svrha je postignuta neprekidnim pričanjem, a pravi pomor nedužnog gledateljstva počinjen je Sušecovim i Velinim neupitnim uvjerenjem u vlastitu duhovitost.

Mora se priznati da je ŽV, za razliku od beznadno dosadnog BS, imao dvije-tri uspjele provale. Nazvao je Ladića «Čakovačka mačka» (koristimo i ovu priliku da kliknemo živio besmrtni Ivan Tomić), a kad mu je Sušec počeo nešto govoriti o Žutima i Bijelima, Željko Vela će njemu na to kao iz topa, tj. iz svoje naherene fizionomije: ta tvoja momčad, vi kao da ste iz Reservoir Dogsa ispali, a tako i igrate. Na kraju prijenosa obaviješteni smo da je od telefonskih poziva prikupljeno milijun tristo osamdeset dvije tisuće devetsto devedeset kuna (1,382.990), a prodano je 30.018 ulaznica za utakmicu momčadi koje su se, pazi sad, Slavko, zvale Zvijezde i Legende. Zvijezde su bili pjevači, bivši i sadašnji sportaši i kojekakvi neznani junaci koji su sedam dana živjeli u karanteni u samoboru. Svaku večer bili su na prvom programu HRT-a, zahvaljujući emisiji u kojoj Tarik drpa Danijelu, nakon ovih stoički otrpljenih patnji zvanu «Santa subito». Dvojica od tih pjevača, Alan Hržica i Toni Cetinski, nisu bila zadovoljna prilikom koja se pruža jednom u životu. Biti osam dana za redom svaku večer na TV, ponavljamo: na prvom programu HRT-a. Lucidni Hržica i popularni Toni odabrali su seosku svečanost u gradu Trogiru, gdje su na Hrvatskom radijskom festivalu nastupili pred auditorijem od dvjesto ljudi, mahom djece. Ovo je prvi zabilježeni slučaj seljenja s radija na TV, u povijesti čovječanstva. HRT je prepoznala senzaciju i nekoliko puta tijekom prijenosa pokazala nam te dvije mudre glave.

VIJESTI DANA

Nedjelja, HRT 1, 23.33

vijenac

Vijest o misi za tisuće pobijenih na Macelju 1945. godine nekako nije uspjela naći svoj put u Dnevnik, gdje bi je voditelj Danko Družijanić zasigurno sa zadovoljstvom pročitao, samo da je bilo vremena. No da je pročitan Macelj, ne bi u Dnevniku ostalo vremena za izjave nekolicine Crnogoraca i Crnogorki, običnih malih građana oduševljenih restitucijom svoje države nakon, reče jedan mladić na ulici, osamdeset osam godina srpske okupacije. Bilo bi šteta da ovo o okupaciji nismo čuli, kad već Sanader, u zamjenu za hrvatsko priznanje države Crne Gore, nije zatražio vraćanje onog što je Hrvatskoj oteto također prije 88 godina: sve od Herceg-Novog, preko Boke, Budve i Ulcinja do albanske granice.

Naš Macelj s tisućama nevinih žrtava terora morao je ustupiti prostor uličnoj anketi u razdraganoj Podgorici, ili (da ne budemo nepravedni) nečem sličnom, što je prava šteta, jer bila bi to jedna od rijetkih prigoda u kojima bi pojava i izjava katoličkog svećenika u Dnevniku bile doista umjesne. I eto tako, umjesto u pola osam, gospodin koji je služio misu (msgr. Valentin Pozaić, pomoćni biskup zagebački) rekao je u pola dvanaest da su do sada iz 23 grobne jame iskopana 1163 tijela. Neistraženih grobnih jama na Macelju ima još 130, ali vlasti baš ne pokazuju volju, reče g. Pozaić, za sudjelovanjem. Emitirane su nam i izjave starijih dionika mise, od kojih je jedan bio u vojničkoj odori iz onih vremena. Osjetljivijem dijelu nacije skrećemo pozor na tekst g. Žarka Puhovskog nedavno objavljen u «Večernjaku», gdje se tvrdi kako je pojava ustaških odora danas u Bleiburgu sasvim primjerena, jer je to odjeća žrtve.

VIJESTI IZ KULTURE

Nedjelja, HRT 1, 23.43

vijenac

U samo dva tjedna odličan film «Da Vincijev kod» (znam, gledao sam) gledalo je 115.393 posjetitelja, što je oku ugodno čudo neviđeno. Varate se ako mislite da su ovo vijesti iz kulture. Bit će u ponedjeljak ili utorak, jer treba proći vikend, pa da se sve sazna, a i stvar je prevelika da bi izmakla pažnji. U međuvremenu pozdravljamo večerašnju vijest da je g. Boris Senker dobitnik «Držićeve nagrade», da je filmski kritičar «Novog lista» Dragan Rubeša izbornik filmske revije u Rijeci i da se u Splitu nije odustalo od vraćanja velike fontane (popularne Bajamontuše) koju su 30. svibnja 1947. godine stukle vrijedne mace (teški čekići) napredne omladine.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika