'Nikada nisam imao problema zbog svoje odluke jer sam odgajan ka Hrvat i Hrvatska je moja domovina', kaže Ivan Klasnić Svjetsko nogometno prvenstvo izaziva ogromnu zanimanje svjetske javnosti prvenstveno zbog svojeg sportskog aspekta, zbog iščekivanja kako će koja reprezentacija na tom prvenstvu proći, ali neke zanimljivosti vezane uz to prvenstvo nisu samo sportskog karaktera. Evo nekoliko priča vezanih uz igrače, koje nisu samo nogometne.

Francesco Totti sigurno je jedan od najboljih talijanskih nogometaša posljednjih desetak godina. On je prednji vezni igrač rimskog prvoligaša Rome, poznat prvenstveno po tome što ima izvanredan pregled igre te stoga što zna odlično upošljavati svoje suigrače, omogućavajući im svojim dugim loptama da odmah dođu u priliku za postizanje golova ili taj svoj odličan pregled igre koristi da se sam probije do gola i postigne pogodak. Prvenstveno zbog tih njegovih sposobnosti, a i sličnih sposobnosti nekolicine drugih igrača na istoj poziciji u momčadi, u Italiji je odnedavno za igrača njegovog tipa skovan termin fantasista – fantastičar – s kojim se opisuje igrač koji ima posebnu maštu u kreiranju igre.

Smatra se da su za to sposobni samo igrači koji imaju ne samo izuzetne fizičke i sportske karakteristike, nego i netko tko je natprosječno inteligentan. No, kada je o Tottiju riječ - po mišljenju najšire talijanske javnosti - ta teza ne stoji jer Tottija u Italiji bije upravo obratan glas: da je popriličan glupan i to potpuno neobrazovan. Rodio se 1976. u jednom rimskom predgrađu, od najranije mladosti bavio se samo nogometom, sa 13 godina je postao članom Rome, sa 17 godina odigrao prvu utakmicu za prvu momčad i ubrzo postao velikom zvijezdom. Cijelu karijeru proveo je u Romi, klubu u koji je zaljubljen. Novinari koji su ga intervjuirali vrlo brzo su uočili da nije baš osobito intelektualan, de je često i javno govorio gluposti i netočnosti, pa se tako o proširila i glasina o njegovim intelektualnim manjkavostima. Zbog toga su ga neki kolege nogometaši počeli vrijeđati i omalovažavati, pa je tako kapetan rivalskog rimskog kluba Lazija Paolo Di Canio, inače poznat po fašističkim stavovima, jednom izjavio da s Tottijem nikada ne bi mogao izaći na večeru jer ne bi s njim mogao ni o čemu razgovarati. "Kada bih spomenuo Srednji Istok, Totti bi pomislio da razgovaram o jednom dijelu tribine na stadionu", rekao je o njemu Di Canio.

Posljednjih godina su o Tottiju i o njegovoj tadašnjoj djevojci, današnjoj supruzi, talijanskoj ljepotici Ilaryji Blasi, počele kolati razne stvarne i izmišljene anegdote. Tako se, na primjer, pričalo kako je Tottija sreo jedan novinar pa mu je za pozdrav rekao latinsku izreku Carpe Diem, na što mu je Totti odgovorio: "Oprosti, ne govorim engleski." S vremenom su o Tottiju kolali toliko brojni vicevi da je sam Totti to iskoristio na spretan način: dao ih je skupiti u knjizi koja je izašla 2003. a sav prihod Totti je namijenio za humanitarne svrhe. Evo nekoliko viceva iz te njegove knjige:

Novine javljaju tragičnu stvar: došlo je do požara u Tottijevoj biblioteci, pa su izgorjele obje njegove knjige. On je novinarima izrazio svoju tugu zbog gubitka: "Drugu od te dvije slikovnice još nisam uspio obojati do kraja."

Koje su Tottiju bile tri najgore godine u životu? Dok je pohađao prvi razred.

Nakon četiri mjeseca slaganja Totti je uspio dovršiti puzzle. Sav sretan pogledao je kutiju od igre te zapazio da na njoj piše "Od dvije do tri godine". Sam je na to sebi kazao: "Pa ja sam genije kad sam uspio to složiti tako brzo."

Totti ode na godišnji odmor s namjernom da skija na vodi. Na povratku suigrač Cafu ga pita: "Kako je bilo?" "Slabo", odgovara Totti ,"nigdje nisam uspio naći jezero koje ide nizbrdo."

Tottijeva djevojka Ilary vidi Tottija kako sjedi na terasi sav mokar jer je počela padati kiša, te mu kaže: "Francesco, uđi unutra, pada kiša." "Pa svejedno mi je, i ovdje vani pada kiša."

U samo dva mjeseca nakon izlaska knjiga se prodala u preko 500.000 primjeraka, a i danas se dobro prodaje. Kasnije je Totti izdao još dvije knjige, koje su se također odlično prodale, a i od njih sav zarađeni novac je otišao u humanitarne svrhe. Svi ti vicevi nisu ga omeli da ostane najvećom talijanskom nogometnom zvijezdom. Kolika je zvijezda vidjelo se po činjenici da je televizijski prijenos njegova vjenčanja 19. lipnja 2005. pratilo oko 1,5 milijuna gledatelja. U studenom prošle godine dobio je sina Christiana. U veljači ove godine na utakmici prve talijanske lige protiv Empolija teško je ozlijeđen. Operirano mu je koljeno zbog čega je njegov nastup na SP-u bio upitan. Ipak, uspio se na vrijeme oporaviti te je nastupio za reprezentaciju već u pripremnoj utakmici protiv Švicarske.

DWIGHT YORKE

Prvi put na jednom SP-u u nogometu nastupit će reprezentacija karipske države Trinidad i Tobago. Riječ je o minijaturnoj državi koja se sastoji od dva veće otoka Trinidada i Tobagoa i 21 manjeg otoka ukupne površine od samo 5000 kvadratnih kilometara, što je svrstava u najmanju na svijetu. Država ima 1,3 milijuna stanovnika te od svih sudionika SP-a Trinidad i Tobago ima najmanje stanovnika, pa je već i po tome za tu zemlju veliki podvig što se uopće uspjela plasirati. No ta je mala zemlja dala jednog velikog nogometaša, a to je Dwight Yorke, koji je za svoju reprezentaciju igrao 59 utakmica i dao 36 golova. Taj nogometaš, koji se rodio 1971. na otoku Tobago i koji je već na zalazu karijere, nije postao slavan po reprezentativnim nastupima za Trinidad i Tobago, nego se proslavio ponajviše po nastupima u engleskim nogometnim klubovima. Od 1989. do 1998. igrao je za Aston Villu i postigao 73 gola, potom je od 1998. do 2002. igrao za Manchester United i zabio 47 golova, što mu je bio vrhunac karijere. Nakon toga je još dvije godine igrao za Blackburn Rovers, potom godinu dana za Birmingham City, a prošle godine je otišao u Australiju gdje nastupa za klub Sydney, nekadašnji klub hrvatskih iseljenika, koji se u međuvremenu profesionalizirao.

Iako je napustio Englesku gdje je igrao 16 godina, vijesti o njemu i dalje se često pojavljuju na stranicama britanskih tabloida, ali iz nenogometnih razloga. Naime, Yorke je bio glavni lik jednog od najvećih ljubavnih skandala u posljednje vrijeme čiji se repovi vuku sve do danas. On je uvijek bio poznat po tome što su ga privlačile ljepotice vrlo raskošnih oblina, koje je često mijenjao. Jedna od njegovih izabranica bila je i britanska prsata ljepotica Katie Price, poznatija po nadimku Jordan, koja se vrlo često slikala golih grudi za slavne treće stranice londonskih tabloida. I ona je, kao i on, često mijenjala partnere, živjela je i s nekim drugim nogometašima, pjevačima rock-glazbe, televizijskim zvijezdama, te je o svom ljubavnom i seksualnom životu slobodno pričala, slobodnije od drugih Britanki. Jednom je rekla:

"Ja sam zdrava dvadesetogodišnjakinja i kao i sve druge djevojke, volim seks. Najviše uživam voditi ljubav u prirodi, ništa nije ljepše od seksa na otvorenom. Nema mjesta gdje nisam vodila ljubav: u šumi, staji, bazenu, na planinskom vrhu. Ako znate još neko mjesto gdje bih mogla probati seks, javite mi."

Katie Price rodila se 22. svibnja 1978. u engleskom ljetovalištu Brightonu u skromnoj obitelji. Izrasla je u ljepoticu, bila je u romantičnoj vezi s lokalnim električarom Garyjem Bolingbrokeom, koji ju je nagovorio da napravi profesionalne fotografske snimke i da ih pošalje nekoj agenciji u Londonu. Na njeno veliko iznenađenje, odmah su je pozvali da dođe u London i potpiše fotomodelski ugovor. Bilo je to 1997. godine.

Ona je zbog svojih lijepih grudi smjesta postala zapažena, dobivala je brojne ponude za snimanja, ali i da posjećuje zabave, što nije propuštala. Raskinula je vezu s električarom i počela se družiti s poznatim ličnostima. Nakon što je promijenila mnogo partnera, skrasila se s Yorkeom te s njim bila u vezi nekoliko godina. Veza lijepe prsate plavokose britanske ljepotice i crnoputog karipskog nogometaša Manchester Uniteda izazivala je ogromnu pozornost medija, dijelom i stoga što su oni svoje seksualne egzibicije snimali na video, a to je došlo i u javnost. Taj povećani publicitet pomogao je Katie Price da proširi svoju djelatnost. Počela je dobivati i prve filmske uloge, krenula je na tečajeve glume, ali i pjevanja, pa je snimila i prvu ploču.

Ujesen 2001. o njoj se ponovno puno pisalo jer je obznanila da čeka dijete. Izbila je velika afera kada je izjavila da je otac djeteta Yorke, a on je tvrdio da to nije istina. On je u vrijeme kada je ona objavila trudnoću s njom raskinuo vezu te se počeo družiti s drugim ženama, s kojima je izlazio po zabavama, o čemu su britanski tabloidi obilno izvještavali. Ona je novinarima izjavila da je povrijeđena što Yorke ne priznaje očinstvo njenog budućeg djeteta, tvrdila da je sigurna da je on otac jer ni s kim drugim nije imala spolne odnose, a ocijenila je da se on sasvim neodgovorno ponaša prema budućem djetetu. Rekla je da će rado pristati na DNA analizu kada se dijete rodi, kao što je on tražio. Rekla je i da je smeta što Yorke demonstrativno izlazi s drugim ženama jer je očito želi povrijediti, ali da će mu vratiti. Iako je bila trudna ona je, prkoseći Yorku, također stalno posjećivala razne razularene zabave, a i radila je više nego ranije. Čak je putovala u SAD da se fotografira za Playboy.

Kada je bila u sedmom mjesecu trudnoće Yorke je odjednom promijenio stav te obznanio da priznaje da je dijete njegovo, ali nije želio obnoviti vezu. Kada je Katie Price u veljači 2002. rodila sina Harveyja, on nije došao vidjeti sina. Ona je rekla da će odgajati sina i bez oca, ali da je uvjerena da će u budućnosti Yorke preuzeti roditeljske obaveze, što se i dogodilo. No to nije bio kraj zanimanja tabloida jer je nakon rođenja otkriveno da je dječak slijep, da mu se nije razvio očni živac. Bilo je tvrdnji da se to dogodilo stoga što je ona uživala drogu. Kasnije se udala za pjevača Petera Andrea, 2005. je rodila dijete, a Yorke je imao još dvije veze. Sada u vezi s jednom australskom manekenkom. Jordan i Yorke su se u međuvremenu viđali zbog sina, zajedno ga vodili na susrete s drugom slijepom djecom, ali se njihov odnos pogoršao jer je ona tvrditla da on gubi zanimanje za sina. Čak je pokrenula sudsku parnicu da mu zabrani pristup djetetu. Nekoliko dana prije početka SP-a britanski televizijski gledatelji mogli su vidjeti jednu dokumentarnu emisiju o Jordan i njenom sinu u kojoj je snimljen i Yorke sa sinom na proslavi njegovog rođendana s drugom slijepom djecom. U emisiji se vidi da Yorke, umjesto da se brine oko sina, na televizoru gleda nogometnu utakmicu.

GERALD ASAMOAH

Gerald Asamoah, napadač njemačke nogometne reprezentacije, koja nastupa na SP-u, vrlo je hrabar mladi čovjek. On je prvi crnac koji je ikada zaigrao u njemačkoj reprezentaciji, a to u Njemačkoj, gdje sve snažnije djeluju neonacističke organizacije, nije bilo lako. Osim toga, on igra nogomet na veliki vlastiti rizik jer ima zdravstvenh problema. Neki njegovi prijatelji tvrde da on ulazi u taj rizik ne samo zato što voli nogomet, nego i stoga što želi pokazati da ga ništa, niti bolest, niti rasističke prijetnje neće otjerati s nogometnog terena i iz njemačke reprezentacije.

Dok su u nizozemskoj, engleskoj, francuskoj, talijanskoj i španjolskoj ligi vrlo rano počeli igrati nogometaši tamne boje kože, bilo tamošnji državljani, bilo imigranti ili strani igrači koje su angažirali u tamošnjim klubovima, njemačka liga bila je - zbog tamošnjih nogometnih propisa - dugo vremena uvelike bez stranaca, pa tako i bez crnaca.

Asamoah se rodio 1978. u Gani, a sa 12 godina njegova se obitelj uselila u Njemačku, u Hannover, gdje je nastavio školovanje. Volio je nogomet i počeo je trenirati u pionirskoj momčadi lokalnog kluba Hannover 96. Bio je jako nadaren te je sa 16 godina primljen u prvu momčad a pet godina kasnije,1999., prešao u Schalke 04 s kojim je sljedeće dvije godine osvajao njemačku nogometni kup. U međuvremenu je dobio njemačko državljanstvo. Toliko se iskazao da je pozvan u njemačku reprezentaciju i 29. svibnja 2001. odigrao je prvu utakmicu u njemačkom nacionalnom dresu protiv Slovačke. Bila je to velika senzacija kada je crnoputi Asamoah obukao njemački nacionalni dres i izašao na teren. Igrao je odlično, Njemačka je pobijedila sa 2:0, a on je zabio jedan gol. Od tada je odigrao 36 utakmica za njemačku reprezentaciju i postigao šest golova.

No, dok je njemačka liberalna javnost pozdravila njegove nastupe u reprezentaciji, desničari su to shvatili kao veliku provokaciju, te su počeli agitirati protiv njega, ali i protiv nekih drugih crnoputih igrača s njemačkim državljanstvom, koji su također nakon njega postali kandidati za nacionalni tim. Primjerice, bek Werdera iz Bremena Patrick Owomoyel je nigerijskog porijekla. Desničari su svoju agitaciju pojačali kako se približavalo SP i počeli su sve glasnije zahtijevati od selektora njemačke nogometne reprezentacije Jurgena Klinsmana da u reprezentaciju uzima samo bjelopute igrače. Posebno je u tome aktivna bila njemačka neonacistička stranka NPD, koja se oduvijek protivila mogućnosti da crnci igraju za njemački nacionalni tim, posebno na SP-u. Ona je prije nekoliko mjeseci počela kampanju tiskanjem svojeg vodiča za SP, na čijoj je naslovnoj stranici objavila sliku dresa njemačke nogometne reprezentacije. Boja dresa je bijela i tu činjenicu je NPD iskoristio za svoju propagandnu akciju, pa je na toj naslovnoj stranici uz taj dres napisan slogan "Bijeli ne smije biti samo dres, i njemački nacionalni tim mora biti bijeli". Vođe NPD-a najavili su da će i na pripremnim utakmicama nacionalnog tima iz gledališta zahtijevati da nijedan crnac ne igra, a to će činiti i na drugim utakmicama njemačkih klubova.

Činilo se da će, stjecajem okolnosti, u toj svojoj kampanji i uspjeti. Owomoyela Bremena nije se baš iskazao u pripremnim utakmicama reprezentacije pa ga je Klinsmann zbog slabe forme izostavio iz momčadi, a činilo se da će i Asamoah ispasti iz reprezentacije, ali iz drugog, mnogo ozbiljnijeg razloga. Na jednom liječničkom pregledu ustanovljeno je nedavno da Asamoah ima tešku srčanu manu. On ima odviše čvrstu membranu između srčanih komora, pa zato često ima aritmiju srca. Liječnici su mu smjesta naredili da prestane igrati nogomet. On je neko vrijeme prestao s igranjem, ali se počeo savjetovati se s raznim specijalistima i izvan Njemačke ne bi li ipak mogao nastaviti s igranjem nogometa. Posebna je htio zaigrati na SP-u, navodno dijelom i iz prkosa tim desničarima, koji su tvrdili da on nije "pravi Nijemac", što ga je posebno vrijeđalo. Upravo zbog toga Asamoah je taj svoj prkos pokazao kada se prošle godine uključio u veliku medijsku akciju, što su je pokrenule neke od najvećih njemačkih medijskih kuća, kako bi pojačale njemački nacionalni ponos. Objavljeni su brojni televizijski spotovi i novinski oglasi u najtiražnijim novinama gdje su poznate njemačke ličnosti iskazivale svoj patriotizam pod geslom "Ti si Njemačka". I Asamoah je bio jedan od onih koji su sudjelovali u toj kampanji, a to je toliko razljutilo desničare, da su na to odgovorili u nekim svojim glasilima kontraoglasom na kojem je objavljena njegova slika uz natpis: "Gerald, ti nisi Njemačka".

Sve je to pojačalo njegovu želju da ipak nastupi na SP-u te je stoga nastavio karijeru unatoč liječničkim savjetima. Zbog njega na svakom stadionu gdje on igra uz liniju igrališta stacionirana je posebna medicinska oprema da mu se pruži prva pomoć ako mu srce otkaže. Unatoč tim zdravstvenim rizicima, igrao je u posljednje doba toliko dobro da ga je Klinsmann uvrstio u momčad. Kao igrač njemačkog nacionalnog tima on je ovih dana posebnom izjavom zatražio od njemačkih vlasti ta nikako ne dopuste da se na utakmicama SP-a iskazuju rasističke niske strasti.