Lopta Teamgeist ni po najvećoj kiši ne upija vodu i tako ne postaje teža pa je njome lakše igrati Poznata rečenica legendarnog njemačkog trenera iz 50-ih godina Seppa Harbergera Die Ball ist rund - lopta je okrugla - kojom je odgovarao na gotovo svako pitanje o svom timu i koja je kasnije postala klišej među mnogim trenerima, nogometnim zaljubljenicima i pokojem sportskom reporteru, napokon bi mogla biti i točna. Tvrtka Adidas predstavila je ispred Brandeburških vrata u Berlinu najnovije tehnološko čudo, loptu Teamgeist, s kojom će se igrati Svjetsko nogometno prvenstvo u nogometu i koja bi mogla postati simbolom prvenstva. Ta lopta je, tvrde proizvođači, okruglija od svojih prethodnica, gotovo idealna sfera.

Zahvaljujući materijalu koji se koristi u njenoj proizvodnji i vrsti konstrukcije, navodno je najpreciznija lopta u povijesti, a povijest nogometne lopte vrlo je zanimljiva. Tijekom cijele povijesti ljudski rod oduvijek je uživao u udaranju lopte. Prve lopte tako su predstavljale lubanje protivnika, životinjske lubanje i svinjski ili kravlji mjehuri. Tijekom dinastija Tsin i Han u 3. stoljeću prije nove ere, Kinezi su igrali igru tsu chu u kojoj je loptu izrađenu od životinjske kože trebalo ugurati u mreži razvučenu između dvije šipke. Sljedećih dvije tisuće godina lopta se izrađivala od životinjske kože sve do 1855. godine kada je Charles Goodyer, izumitelj vulkanizirajuće gume, izradio prvu gumenu nogometnu loptu. Lopta se nakon toga malo mijenjala.

Godine 1872. odlučeno je da lopta mora biti sferičnog oblika veličine od 68.6 do 71.1 centimetra. To pravilo i danas je dio Fifinih pravila o dimenzijama lopte i jedino što se promijenilo u izradi lopti je materijal od kojeg je napravljena i dijelovi kojima je presvučena. Masovna proizvodnja lopti počela je kao izravna posljedica tek osnovane Engleske nogometne lige 1866. Otpornost kože kojom je bila presvučena te snaga šavova kojima je pričvršćena postala je jedini uvjet kvalitete lopte. Problem s kožnom loptom bio je taj što je prilikom kišnog vremena upijala veliku količinu vode, povećavala bi se masa i bilo je vrlo teško dodavati i driblati tijekom utakmice. Suvremena istraživanja pokazala su da je udaranje glavom takvih lopti dovelo do oštećenja mozga kod igrača koji su igrali nogomet tijekom šezdesetih godina.

Na prvom Svjetskom prvenstvu, održanom u Urugvaju 1930., lopta je navodno odlučila prvaka. Finalisti Argentina i Urugvaj nisu se mogli odlučiti za loptu kojom će igrati te su odlučili da će se prvo poluvrijeme, koje je završilo 2-1 za Argentinu, odigrati s loptom koju su donijeli Argentinci, a drugo, u kojem su Urugvajci i pobijedili 4-2, odigrano je s loptom koju su donijeli Urugvajci. Iako su se prve sintetičke lopte pojavile krajem 60-ih godina, tek je 80-ih sintetička koža zamijenila u potpunosti onu prirodnu. To je i ujedno početak modernih lopti kakve se i danas uglavnom proizvode. Osmislio ih je američki arhitekt Richard Buckminster, tražeći načina za izradu građevina sa što manjom upotrebom materijala. Lopta se proizvodi tako da se 32 šesterokutna i peterokutna dijela šivaju zajedno i oblikuju loptu. Tako sašiveni i i ispunjeni zrakom čine gotovo idealni sferični oblik.

Prva lopta koja se može nazvati službenom Fifinom loptom zvala se Telstar i s njom je odigrano SP u Meksiku 1970. Iako je čak i u Fifinim pravilima tada uvedeno da lopta mora biti crno-bijela jer je takva najidealnija za vidljivost igrača, ta boja je odabrana i stoga što je to SP ujedno bilo i prvo koje se prenosilo na televiziji, a kako je tada većina ljudi tada posjedovala samo crno-bijele televizore, time se htjelo omogućiti i što veća vidljivost na televizijskim zaslonima.

SP u Italiji 1990.po mnogima je bilo presterilno i dosadno jer, usprkos očekivanjima, nije bilo dovoljno golova koji nogometu daju draž, a previše utakmica odlučeno je kaznenim udarcima nakon što u dva poluvremena i produžecima nije postignut gol. Fifa je stoga zatražila od službenog proizvođača lopti da za potrebe SP-a u SAD-u 1994. izradi lopte koje bi, po njihovom mišljenju, ubrzale igru. Stručnjaci Adidasa zaključili su kako je za postizanje više golova ključno da lopta bude lakša i sa svojstvima kojima bi kvaliteta pravog napadača došla do izražaja.

Iz upotrebe su tako izišle teške lopte, a zamijenila ih je Questra, lopta osmišljena u istraživačkom centru u Francuskoj. Lopta je bila izrađena od pet različitih materijala s površinom od politerana. Sljedećih tjedana SP-a u Italiji pali su i spektakularni golovi. Nogometni zaljubljenici sjećaju se spektakularnog pogotka rumunjskog kapetana Gheorghea Hagija koji je s velike udaljenosti pogodio gol iznad vratareve glave. Vratari su, s druge strane, smatrali da je lopta prebrza i da im otežava kroćenje udaraca protivničkih igrača. U nekim dijelovima SAD-a, poput Kalifornije, velika vlaga znala je uzrokovati toliko brzi let lopte da su golovi padali iz gotovo nemogućih kutova, a vratarima je takav rasplet uzrokovao mnoge glavobolje. Iako je finale tada završilo neodlučenim rezultatom, i gledateljii Fifa bili su zadovoljni jer lopta nije bila odgovorna za taktiku, baš kao i za nogometni mentalitet talijanskih igrača.

Lopta Teamgeist je prava je revolucija u nogometnoj igri i sljedeća evolucijska stepenica u izradi nogometnih lopti. Lopte su posebno napravljene nakon opsežnih testova izvršenih na Loughbourgh University i u Adidasovom laboratoriju u Scheinfeldu u Njemačkoj. Prvi put na površini lopte nisu korišteni uobičajeni peterokuti i šesterokuti, već dominiraju elementi u obliku jezika i propelera. Novost je da su ti elementi prvi put lijepljeni, a ne šivani kao ranije. Lopta tako ima manje rubova i stoga je izrazito obla, zbog čega nogometaši prilikom udarcu češće pogađaju glatku površinu, čime dobijaju na preciznosti. Lopta je gotovo idealno okrugla i zato je lakše proračunati njen let, a dolet joj je dalji.

O lopti Teamgeistu kao tehničkom čudu dovoljno govori podatak da se u njenoj izradi koristi posebna pjena u kojoj se nalazi čak osam milijuna mikrokuglica. Te mikrokuglice omogućuju da se Teamgeist nakon udarca puno brže vraća u prvobitno, okruglo stanje od ranijih lopti jer svaka lopta prilikom udarca gubi svoj izvorni oblik. To svojstvo odlučujuće je za optimalnu putanju. Zbog patentirane slijepljene površine Teamgeist i za vrijeme najveće kiše ne upija vodu, čime lopta ne postaje teža te je s njom tako lakše baratati, a smanjuje se i mogućnost ozljeda igrača. Fifina pravila o lopti propisuju maksimalno pet posto apsorpcije vode, dok Teamgeist upija svega 0,1 posto.

Prvi put u povijesti SP-a jedno finale igrat će se s loptom napravljenom specijalno za tu priliku. Lopta s kojom će se igrati finale gotovo je u cijelosti zlatne boje, što je boja Fifinog trofeja, s nijansama crne i bijele, za razliku od lopte s kojom će se igrati ostale 63 utakmice, koja je crno-bijela s tek malim nijansama zlatnog. Zove se Teamgeist Berlin, po njemačkom glavnom gradu gdje će se finale i održati. Nju će u svoje trajno vlasništvo ponijeti pobjednik finala.