Objavljeno u Nacionalu br. 552, 2006-06-12

Autor: Veljko Barbieri

KUHARSKI KANCONIJER

Odresci strašnog Či Jua

Kinezi, odani starom vjerovanju, u čast svog krvoločnog boga rata Či Jua jeli su odreske od raznog istučenog mesa, zamišljajući da tim činom ugađaju svom drevnom božanstvu

Veljko BarbieriVeljko Barbieri Strašni Či Ju bio je najstariji kineski bog rata, daleki rođak indijskog Indre, grčkog Aresa i rimskog Marsa, ali okrutniji i nemilosrdniji, jer nije imao milosti prema neprijateljima, bili oni ljudi ili zvijeri. Stari Kinezi vjerovali su da je taj bikoliki bog, sličan groznom Minotauru, izmislio sve oružje i da upravo on njime upravlja u bitkama ako se odluči poduprijeti jednu od strana.Prepričavali su u mitovima o Či Juu i zgodu kad se jednom zatekao pred nekom planinom, iz koje je prvo šiknula voda, a onda se niz padine stala slijevati rastaljena kovina. Či Ju je priča dalje mit, skupio svu rastaljenu kovinu i prelio je u kalupe i tako izlio i iskovao prve mačeve, vrškove strelica, buzdovane, oklope i koplja.

Sada je rat postao pravi rat, a Či Ju koji je ljudima ponudio mogućnost da zarate krvavije nego ikada, upravljao je njihovim oružjem onako kako mu se svidjelo. Od tog trenutka i kineska je povijest krenula putem nezapamćenog razaranja i sasvim nepredviđenih ishoda, jer je bog rata stalno mijenjao strane, uživajući u kaosu i klanju. No nije strašni Či Ju bio samo nemilosrdan i krvožedan, on je u tom općem krvavom metežu vidio priliku da učvrsti svoju moć i podvrgnuo devet velikih kraljeva koji su mu služili bespogovorno i ratovali jedni protiv drugih, čim bi bog rata osjetio da jača moć nekog od njih.Tako je održavao svoju vlast. S vremenom su Kinezi počeli vjerovati da je bikovska glava njihova Či Jua od bronce kao i njihovo oružje, te da su mu rogovi na glavi ubojiti kao stotinu mačeva i kopalja zajedno, a ruke strašni batovi i buzodvani kojima je on s užitkom komadao sve svoje suparnike, a pogotovo velike vatrene bikove koji su mu bili ljuti neprijatelji.

Prvo bi, kažu, probo nekim od svojih rogova nesretnog bikonju, pa izrezao njegovo meso ošrtim stranama rogovlja kao mačevima, a onda ga tukao sve dok od tijela poginulog bika ne bi ostalo brdo spljoštenog mesa, koje je on onako omekšano jeo a da ga nije ni prokuhao ni ispekao. Volio je Ču Ji te sirove odreske toliko da su ih u njegovu čast počeli izjedati i njemu podređeni kraljevi, ionako od silna ratovanja željni krvi, a kad su mnogo stoljeća poslije Mongoli zavladali Kinom i krenuli u svoja osvajanja, prenijeli su tu strašnu gastronomsku naviku sve do Europe. A, iako zaboravljen, Či Ju je još uvijek živio u predajama i Kinezi, odani starom vjerovanju, u njegovu su čast izjedali odreske i šnicele od raznog istučenog mesa, zamišljajući da tim činom ugađaju svom drevnom bogu rata, ma koliko se i njima već bila omilila na taj način pripremljena Či Juova omiljena hrana. U kasnijim vremenima Či Juovo mjesto zauzeo je slavni general Guan Di, prava suprotnost krvožednom bogu.

Taj je živi junak služio slavnom kralju Šuu, najpravednijem od preostale trojice kraljeva, jer su se šestorica drugih međusobno poklali slijedeći Či Juove zapovijedi. Izvojevao je za svog vladara Guan Di mnoge pobjede, ali unatoč krvavim sukobima bio je milosrdan prema neprijateljima, tako da ih je dobrotom pridobivao na stranu svoga kralja, koji se zahvaljujući upravo svom generalu zacario i onovao moćnu dinastiju. Pa kad je konačno uspokojio svoju plemenitu ratničku dušu, bio je Guan Di uznesen među bogove i zauzeo Či Juovo mjesto tako da je novi bog rata, umjesto drevne krvožednosti, sada utjelovljavao ratnu etiku i ratnu pravdu. Sada su se odresci i šniceli stali izjedati u njegovu čast, ali ne onako krvavi ili tek pečeni, nego i pirjani, pripremljeni na mnoge rafinirane načine, koji su postupno zavladali i našom kuhinjom. Ipak, valja imati na umu da ni strašni Či Ju nije posvema nestao iz naših života. Jer za svaki odrezak ipak mora sijevnuti jedna od njegovih oštrica i strašni bat udaranjem pretvoriti meso u šnicel.

PREKLOPLJENI ODREZAK "UZORITA"

Istučeni juneći odrezak lagano ispecite na gradelama s jedne strane, kao i teleći odrezak. Na ispečenu stranu junećeg odreska položite veliku plošku pršuta, a na nju položite teleći odrezak sa strane s koje se pekao. Povežite drvenim ili metalnim ražnjićima, posolite i popaprite pa ispecite blago na sirovim stranama tako da meso ostane meko, a ne suho. Recept šibenskog restorana "Uzorita".

JUNEĆI ŠNICELI U ŠUGU

Batom dobro istucite 1 kg junećih odrezaka, namažite ih malo senfom i ostavite preko noći u maslinovu ulju. U posudi na istom ulju propirjajte 1 kg sitno sjeckane kapule pa položite šnicele na tu posteljicu. Pirjajte dugo, sve dok junetina posve ne omekša, a od soka i kapule ne nastane tamni umak. Posolite, popaprite i na kraju ubacite 2 klinčića. Ugasite vatru, poklopite posudu i pustite da sve odstoji pet minuta.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika