Moguš tvrdi da situacija nije kritična, a neki njegovi suradnici najavu osnivanja paralelne Akademije ocjenjuju kao nastavak rušenja vodećih nacionalnih institucija"Nema nikakvog raskola u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti. Napadaju nas uvijek isti nezadovoljnici, a osim toga, sve je kao i inače", priča Milan Moguš, predsjednik HAZU. Kada posjetitelj uđe u neorenesansnu zgradu na Zrinjevcu, njegove riječi dobivaju potvrdu jer ondje doista izgleda kao da je vrijeme stalo. Golemo predvorje i hodnici u kojima vlada potpuni mir stvaraju dojam kao da se ništa ne mijenja već 145 godina, otkako je đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer osnovao Akademiju. Rijetki su oni koji znaju čime se bave članovi te ustanove koja godišnje troši 70 milijuna kuna državnog proračuna. U stvarnosti, za HAZU se čuje tek kada izbije poneki skandal.

A upravo se to dogodilo prije dvadesetak dana, kada su akademici odbili prihvatiti u punopravno članstvo genetičara Miroslava Radmana. Na tradicionalnom tajnom glasovanju, hrvatski znanstvenik koji djeluje u Francuskoj dobio je najmanji broj glasova i ispao u prvom krugu. Radmanov poraz izazvao je veliki interes javnosti, posebno kada se saznalo da su ga neki akademici diskvalificirali u pismima koja su podijeljena članovima Izborne skupštine. To je izazvalo reakciju liberalnijih akademika poput Ivana Supeka, Vlatka Silobrčića i Adolfa Dragičevića koji su optužili vodstvo HAZU kao skup znanstveno impotentnih ljudi. Najavljena je peticija protiv vodstva Akademije, a postoji i ideja, još uvijek u začetku, da se osnuje novi HAZU.

Unatoč tim optužbama, Moguš tvrdi da situacija nije kritična, a neki njegovi suradnici najavu osnivanja paralelne Akademije ocjenjuju kao nastavak rušenja vodećih nacionalnih institucija. U intervjuu za Nacional, Milan Moguš iznosi svoje viđenje situacije u HAZU.

NACIONAL: Dojam je da je u posljednje vrijeme vodstvo HAZU ljuto na mnogo toga, od Miroslava Radmana koji je kritizirao odluku Akademije da ga ne primi u redovito članstvo, preko dijela javnosti koja ga podržava pa do HTV-a i urednika "Kontraplana" Dubravka Merlića?

- HAZU se ne ljuti ni na koga, najmanje na dobronamjerne kritičare, ali želi reći istinu i na to ima puno pravo. Izbori za nove članove u Akademiji su prošli svu propisanu proceduru i oko toga pitanja nije bilo nikakvih problema. Što neki nisu zadovoljni rezultatima izbora, to je njihov problem. Kada je riječ o Dubravku Merliću i emisiji “Kontraplan”, njegovo je pravo postavljati pitanja koja hoće. Ali ne čini mi se primjerenim da se, uz ostalo viđeno u toj emisiji, našeg člana Vladimira Paara pita za koga je glasovao, iako se zna da je tajno glasovanje temelj izbornoga postupka u Akademiji. Drukčiji pristup nije dobar i mi ga ne prihvaćamo.

NACIONAL: Bojite li se da ćete biti upamćeni kao predsjednik HAZU u trenutku njezina potpunog unutarnjeg raskola, koji će možda rezultirati i stvaranjem još jedne Akademije znanosti? Dio akademika se zalaže i za tu varijantu?

- Ne mislim da bi većina članstva razmišljala drukčije nego što sam rekao. Uostalom izjave koje je donosilo Predsjedništvo HAZU, pa i u pogledu ocjene netom završenih izbora, usvojene su gotovo jednoglasno, a u tome tijelu ima 18 akademika koji ravnopravno predstavljaju svih devet Razreda HAZU. Nije bilo niti jednoga glasa protiv, pa ako se predstavnici svih devet razreda u raspravi slože i oko tih pitanja, mislim da je to potvrda kako golem dio članova Akademije misli na isti način, što znači da ne prihvaća pokušaj razbijanja ove nacionalne institucije.

NACIONAL: Je li vas iznenadilo što Radman nije izabran?

- Ništa me ne iznenađuje, ni izbor ni neizbor. Bio bih iznenađen da je stigao prigovor kako u proceduri nismo učinili sve što je potrebno, a u sustavu tajnoga glasovanja. Mislim da ni vaše pitanje nije najbolje formulirano.

NACIONAL: Miroslav Radman nije anonimus nego znanstvenik koji je nešto napravio u profesionalnoj karijeri i ima dobar status u inozemnim znanstvenim krugovima. U tome je bit mojeg pitanja.

- Ova je akademija svoje mišljenje o profesoru Radmanu rekla još 1992., kada je on izabran za dopisnog člana. To znači da je HAZU prva pokazala koliko cijeni njegov rad kao jednog od naših ljudi koji djeluju vani, od Japana i SAD-a do Europe. Iako u to vrijeme nisam bio predsjednik HAZU, smatram dobrim to što je Akademija prepoznala značenje naših ljudi koji su u inozemstvu, i to na određeni način honorirala. Riječ je i o drugim znanstvenicima i sveučilišnim profesorima koji su također bili dopisni članovi Akademije, a kada su se definitivno vratili u Hrvatsku, nitko nije zahtijevao promjenu njihova statusa.

NACIONAL: Nije li prilično klimav argument Vladimira Paara kako netko tko živi u inozemstvu ne može biti redovni član HAZU. Po toj logici, da su danas živi, Vladimir Prelog ili Nikola Tesla ne bi mogli biti izabrani za redovitog člana?

- To su pretpostavke što bi bilo kad bi bilo. Odgovor na to pitanje mogao bi vam dati akademik Paar, a za mene kao predsjednika HAZU je važno to da se provodi zakon, koji propisuje da redoviti član mora biti državljanin Republike Hrvatske. Budući da je Miroslav Radman hrvatski državljanin, ne vidim zbog čega ne bi mogao postati redoviti član Akademije. Što se tiče članova Predsjedništva i Uprave, nije bilo nikakvih prepreka da on dođe na Izbornu skupštinu koja je jedina ovlaštena nekoga izabrati ili to ne učiniti. A kada spominjete Teslu i Preloga, podsjećam da su obojica bili počasni članovi naše Akademije.

NACIONAL: Jeste li se susreli s Radmanom nakon što nije izabran?

- Radman se nije pojavio u svojoj akademiji. Ali kada je prije toga htio ovdje održati predavanje, normalno se javio i održao ga.

NACIONAL: Akademici Vlatko Silobrčić, Dionis Sunko i Adolf Dragičević najavili su peticiju jer vodstvo HAZU medijski diskvalificira potencijalne članove. Kao dokaz su priložili pismo Zvonimira Devidea u kojem se Radmana diskvalificira optužbom kako je “trajno u najrazličitijim vidovima vrijeđao Republiku Hrvatsku”?

- Oni imaju pravo na svoje mišljenje i ako misle to učiniti, neka to i naprave. Što se tiče Zvonimira Devidea, on je redoviti član HAZU i ima pravo sudjelovati na Izbornoj skupštini. Budući da je nepokretan, akademik Devide je uputio pismo Izbornoj skupštini pa je to pismo kao sav radni materijal proslijeđeno samo članovima Akademije. To je njegovo pravo kao redovitog člana HAZU koji nije mogao prisustvovati Skupštini. Prema tome uopće ne stoji tvrdnja da vodstvo HAZU medijski diskvalificira potencijalne članove.

NACIONAL: Slažete li se s njegovim tezama?

- Zašto to mene pitate? Akademija je samo i bez ikakva komentara proslijedila pismo redovitoga člana ne ulazeći u njegov sadržaj. Devide nije mogao doći i iskoristio je svoje pravo da napiše pismo, što je normalni postupak. Osim toga, ne radi se o anonimnoj predstavci jer je akademik Devide svoje opservacije potpisao i poslao ostalim akademicima.

NACIONAL: Sada je u upotrebi i termin moguševci, koji prema Adolfu Dragičeviću predstavlja znanstveno impotentne konzervativne ljude koje je vrijeme pregazilo?

- Kao filolog mogu reći da je to čudna kovanica, koja ničim nije pokazana niti dokazana. Zar je vrijeme pregazilo naš rad koji je za vrijeme ove uprave, recimo u materijalnom dijelu, doveo do toga da prvi put u povijesti stara zgrada Kemijskog instituta postane modernom knjižnicom HAZU? Naša je vizija preseljenje knjižnice koja sadržava jedanaest kilometara knjiga i koja će nakon selidbe postati po veličini druga knjižnica u Hrvatskoj. Mogu spomenuti i Arboretum u Trstenom pokraj Dubrovnika, koji sada vrlo dobro djeluje. HAZU ima znanstvene zavode u desetak hrvatskih gradova, čime širimo znanstveni potencijal i ako je to nazadnost, onda ne znam što bih rekao. Pod ovom upravom, Akademija je osigurala svake godine tiskanje oko 100 znanstvenih naslova, a o tome nitko ne govori. Radimo na 47 znanstvenih projekata, pokrenuli smo raspravu i objavili materijal "Hrvatska na pragu III. tisućljeća", u kojem se promišlja budućnost naše države, a isto tako i deklaraciju o znanju i primjeni znanja. Znanstvena vijeća Akademije bavila su se antikorupcijskim programom, reformom pravosuđa i uprave, i o tome objavili knjige, a uskoro će se objaviti knjiga o upravnom sudovanju. Ako to nisu aktualna pitanja, onda ne znam koja jesu. Da ne govorim o hrastu lužnjaku i o Medvednici, te drugim vrijednim knjigama o peronospori koja je velik problem u poljoprivredi ili o našim redovitim simpozijima o različitim vrstama karcinoma. Sve to demantira naše kritičare koji tvrde da je HAZU okrenuta prema prošlosti.

NACIONAL: Zašto se HAZU nikada nije javno očitovala o važnim pitanjima poput pljačke u pretvorbi, o kršenjima ljudskih prava ili ubojstvima civila?

- Kako da ne, pogrešno ste informirani. Pogledajte knjige koje izdajemo i vidjet ćete kako pišemo i o tim problemima. Osim toga, HAZU ima i Znanstveno vijeće za mir i ljudska prava koje vodi akademik Davorin Rudolf i oni su na svojim sjednicama kritički razmatrali spomenute probleme. Nije problem o čemu se raspravlja u Akademiji, nego u lošoj medijskoj percepciji našeg rada. O tim biste pitanjima trebali razgovarati s akademikom Rudolfom.

NACIONAL: Rudolf je bio dio HDZ-ove administracije koja je odgovorna za većinu problema koje sam nabrojio.

- To ja ne znam. Svaki naš član može pripadati bilo kojoj stranci, ali u HAZU nema strančarenja.

NACIONAL: Ponavljam da je o tim temama čak i Crkva progovorila, o “grijehu struktura”, a nikada se nije čuo jasan stav Akademije.

- Zato što su mediji prenijeli stajalište Katoličke crkve, ali naše nisu. Naravno da je HAZU protiv korupcije, loše pretvorbe ili kršenja ljudskih prava. Ako ništa drugo, zar nisu istupi nekih ljudi u posljednjim događajima pogazili pravo tajnoga glasovanja? Još 2000. HAZU se u svojim dokumentima kritički osvrnula na pretvorbu i dala prijedloge kako izići iz postojeće situacije.

NACIONAL: Je li točno da je prije dvije godine u HAZU primljena osoba koja 32 godine nije objavila znanstveni rad?

- Bojim se da to neće odgovarati istini. Svaki član ima popis objavljenih radova i otkako sam predsjednik, nisam zapazio da se to dogodilo. Mislim da je riječ o objedi.

NACIONAL: Što mislite o primanju političara u članstvo HAZU? Budući da je 1991. primljen Franjo Tuđman, ima li i Stipe Mesić izglede da postane član?

- Postupak primanja Franje Tuđmana proveden je korektno u vrijeme kada je predsjednik Akademije bio Ivan Supek. Postupak za Tuđmanovo primanje pokrenuo je Razred za društvene znanosti i njih bi trebalo pitati što ih je motiviralo. Izabran je tajnim glasovanjem i na cjelokupni postupak nije bilo nikakvih prigovora. Kada je riječ o Stjepanu Mesiću, nema formalne zapreke da uđe u članstvo HAZU. On je pravnik i ako bude objavljivao znanstvene radove, treba proći uobičajenu proceduru. Ali bio bi primljen na temelju svojih radova i svoga znanstvenoga rada, a ne zato što je predsjednik.

NACIONAL: Je li istinita informacija kako je Ivo Sanader izrazio želju da postane član Razreda za filologiju?

- Nije, ili ja ne znam za to. To je govor, što bi bilo kad bi bilo. Koliko znam, premijer Sanader nikada nije izrazio takvu želju. Član sam Akademije od 1977. i koliko pamtim, od istaknutih političara član je bio Vladimir Bakarić. U to vrijeme Stipe Šuvar je u dva navrata kandidiran za člana suradnika, ali nije izabran. Nemojte zaboraviti da se to događalo u razdoblju kada je Šuvar bio na vrhuncu političke snage. Međutim, nikada nije pravio probleme kakve danas prave neki drugi. A mogao je.

NACIONAL: Strahujete li, poput nekih drugih filologa, za budućnost hrvatskoga jezika?

- Ne, jer je hrvatski jezik blago hrvatskog naroda i uvijek će biti onako kako vlasnik toga blaga želi da bude. Kroz našu povijest bilo je napada, ali hrvatski jezik se održao. Smeta mi nasilje koje se događa. Dat ću vam primjer: svojedobno su me pitali jesam li protiv riječi voz. Odgovorio sam da kao profesor ne mogu biti protiv neke riječi, to prije jer postoji voz drva ili voz sijena. Ali sam protiv nasilja koje sam svojedobno trpio kada sam morao reći voz ako sam htio da mi se izda karta za putovanje vlakom.

NACIONAL: Nije li nasilje nad uvriježenim pravilima i prošlogodišnji prijedlog za povratkom riječi kao što su ne ću, grješka i neke druge?

- Za mene je pitanje je li Novosadskim dogovorom učinjeno nasilje ili nije. Ako je učinjeno, ima onih koji smatraju da to treba ispraviti.

NACIONAL: Pretpostavljam da i vi tako mislite?

- Kažem da sam protiv svakog nasilja, pa i toga.

NACIONAL: Ne radi li se o svojevrsnom kompleksu kojim se želi pretjerano istaknuti razliku u odnosu na srpski jezik i izbrisati sve moguće sličnosti?

- Nemojmo miješati jezik i pravopisna pravila jer su to različite stvari. Pravopisna pitanja su periferna i loše ih je stavljati u rang nečega što određuje sudbinu jezika. Ali i to se mijenjalo i imamo pravo reći da nije dobro što se radilo. Sasvim sigurno u hrvatskom jeziku imamo riječi koje su podrijetlom turske, talijanske, njemačke ili neke četvrte. Tko danas misli da je jahta engleska riječ? Riječi se ne smiju zabranjivati, no druga je star što se tim pitanjima dovodi u sumnju postoji li uopće standardni hrvatski jezik. Mislim da postoji i da je postojao, a treba mu prilagoditi pravopis.

NACIONAL: Što mislite o terminima kao što su brand ili event, koji su postali standardni dio jezika?

- Jedno je pomodarstvo, ali ulazak novih riječi je normalna pojava. Barka je romanskog podrijetla, a čamac je hrvatska riječ, međutim upravo “čam” dolazi iz turskog. Ako se jezik zatvori, on je mrtav. O tome sam često govorio i zato me neki ljudi nisu najbolje prihvatili.

NACIONAL: Neistomišljenici vas smatraju konzervativcem. Kako vi doživljavate sebe?

- Nipošto nisam konzervativac, ali jesam tradicionalist, tj. poštovatelj narodnog identiteta. Ja sam se prije 30 godina na Filozofskom fakultetu zalagao za kolegij koji se zove kompjutorska lingvistika i još tada sam o toj temi predavao u svim dijelovima bivše države. Poštujem tradiciju svoga i drugih naroda, a konzervatizam je nešto drugo, meni potpuno strano.

NACIONAL: Pravopis koji ste napisali Babić, Finka i vi godinama je imao epitet nacionalističkog. Kako sada gledate na to razdoblje?

- Bio je to projekt Matice hrvatske koja je željela da se nastavi proces hrvatskog pravopisanja. Zato sam sa spomenutom dvojicom suradnika to napravio, ali kada smo to željeli objaviti, čitava stvar je stornirana i time je tada za mene i završena. U takvim okolnostima napravio sam najbolje što sam mogao, a to je nastaviti bavljenje znanstvenim radom. Nakon dvadeset godina rada izdao sam sa suradnicima hrvatski frekvencijski rječnik, pa Poljsko-hrvatski rječnik, predavao sam na sveučilištima u Varšavi, Kölnu i Mannheimu. Osim toga bavim se dijalektologijom i obradio sam 349 govornih punktova, od Ankarana do Ulcinja. Na terenu sam proveo petnaest istraživačkih godina. Dijalektologija je kao jezična arheologija i ne možete se njome baviti iz kabineta nego morate hodati po raznim mjestima. Tek smo u slobodnoj Hrvatskoj nas trojica obnovili Hrvatski pravopis.

NACIONAL: Koji vam je najzanimljiviji događaj iz tog vremena?

- Ima toga dosta. Jednom sam došao u selo ispod Velebita i pokušao od mještana saznati kako glasi genitiv riječi jaje. Pitam ja čovjeka, kako se kaže ono što nese koka. Kaže on: “Jaje.” “A dva?” “Dva jaja.” “A tri?” “Tri jaja.” A četiri, pitam ja, a on meni odgovara: “Gospodine, jeste li vi od poreza?” To je život, oni su mislili da me zanima koliko nesu njihove kokoši, a ja sam tražio genitive.

NACIONAL: Kako će hrvatski jezik izgledati za stotinu godina?

- Nisam prorok. Nemam pojma. Bit će onako kako će se njime služiti hrvatski narod i svi građani koji će željeti govoriti hrvatskim jezikom.

ŽIVOTOPIS

Rođen 25. travnja 1927. u Senju

1948. upisao Filozofski fakultet u Zagrebu, a 1956. postao asistent

Od 1965. do 1992. šef Katedre za dijalektologiju

1986. izabran za redovitog člana HAZU; bio je glavni tajnik (1991. - 1979.) i potpredsjednik (1998. - 2004.), a od 1. siječnja 2004. predsjednik je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti

U karijeri je objavio 270 stručnih radova, Poljsko-hrvatski rječnik, Povijest hrvatskog književnog jezika, a sa Stjepanom Babićem i Božidarom Finkom autor je Hrvatskog pravopisa, čije objavljivanje nije dopustila socijalistička vlast. Objavljen je u emigraciji i poznat je kao Londonac, a tek je uvođenjem višestranačja publiciran i u Hrvatskoj.