Neki visoki članovi HDZ-a nedavno su za Nacional izjavili da je Šeksova politička karijera na početku kraja, da Šeks postaje uteg za HDZ U subotu ujutro u pola 9 predsjednik Sabora Vladimir Šeks u svom je saborskom uredu u razgovoru za Nacional objasnio što misli o problemima koje mu je prošlih tjedana stvorio Branimir Glavaš, njegov dugogodišnji politički partner i prijatelj, a odnedavna politički protivnik i osumnjičenik za ratne zločine. Glavaš, kojega kaznena prijava sumnjiči za ratne zločine u Osijeku, više je puta nedavno prozivao Šeksa, izražavajući sumnju da je i on odgovoran za ono što njemu stavljaju na teret, jer mu je tada bio nadređen. Nakon tih Glavaševih istupa Vesna Škare-Ožbolt, Ivica Račan i Josip Friščić, šefovi DC-a, SDP-a i HSS-a, zatražili su njegovo odstupanje s funkcije predsjednika Sabora. Premijer Sanader te je zahtjeve nazvao politikantstvom i brani Šeksa. Međutim, neki visoki članovi HDZ-a nedavno su za Nacional izjavili da je Šeksova politička karijera na početku kraja, da Šeks postaje uteg za HDZ te da ubuduće više neće moći HDZ-u donositi glasove. Šeks je tog tmurnog i hladnog subotnjeg jutra pristao u razgovoru za Nacional pričati o svojoj viziji vlastite političke budućnosti i neugodnostima koje mu je Glavaš priuštio. Dugo je i smireno objašnjavao zašto on te neugodnosti ne smatra problemom. Ispričao je da iza političkih napada na njega stoji Vesna Škare-Ožbolt, detaljno je opisao što je on zapravo radio u vrijeme kad su ubijani srpski civili u Osijeku i okolici i objasnio zašto se za to ne smatra odgovornim. Šeks je iznio i što misli o tome da se u Hrvatskoj osumnjičenici za ratne zločine uglavnom brane sa slobode, kao i zašto mu kao visokom državnom dužnosniku nije neugodno što se ratni zločini Hrvata počinju ozbiljno procesuirati tek 16 godina nakon što su počinjeni.

NACIONAL: Pretpostavimo li da svaki udarac na vas posredno politički pogađa i premijera Sanadera, kako biste ocijenili perspektivu svojih odnosa s premijerom Sanaderom? Da vi i premijer Sanader u ovoj situaciji hipotetički zamijenite mjesta, kako biste se vi kao Sanader odnosili prema Šeksu?

- S premijerom sam u dobrim prijateljskim i stranačkim odnosima. On je više puta rekao da su smiješni zahtjevi za mojom ostavkom, te da nisam opterećenje za stranku i da uživam puno povjerenje i potporu i stranke i njega osobno. Mislim da su zahtjevi za mojim odlaskom već završena priča.

NACIONAL: Nedavno ste izjavili da ne razmišljate o povlačenju zbog nekakvih teza o "sivoj zoni odgovornosti" za događaje s početka 90-ih, a koje "svakih nekoliko godina podgrijavaju isti konstruktori". Tko su ti konstruktori i na kakvu sivu zonu odgovornosti mislite? Možete li objasniti svoju ulogu u toj sivoj zoni odgovornosti?

- Tada, 1990.-91., u polufinalu razrješenja jugoslavenske državne krize i rješenja hrvatskog pitanja ostvarenjem hrvatske suverenosti i samostalnosti, razne političke skupine i krugovi unutar tada dominantnog HDZ-a, Franji Tuđmanu plasirali su razne varijacije teza o mojim pripremama za političke državne udare protiv njega. Time su ga neprekidno pothranjivali. Bio sam izložen velikom pritisku skupina koje su htjele ojačati svoju ulogu u tom vremenu. Istodobno sam bio svjestan raspoloženja domaće i inozemne hrvatske javnosti, koja me tada doživljavala ravnopravnim Tuđmanu. Oni su pothranjivali Tuđmanovu taštinu pričama da ga želim smijeniti političkim inžinjeringom i političkim državnim udarom. Tada sam imao veliku političku težinu, presudnu političku ulogu i efektivnu političku moć. Sabor je tada bio središte donošenja ključnih političkih odluka, gdje je bila koncentrirana efektivna politička moć. Kao tadašnji potpredsjednik stranke i Sabora, te predsjednik Ustavne komisije, imao sam veliku političku moć. Ta se moć ogledavala u tome što je Sabor koncem 1990. bio državotvoran i ustavotvoran. Imao sam jednu od ključnih uloga u trasiranju puta rješenja jugoslavenske krize. Otvaralo se više mogućnosti rješenja te krize. U veljači 1990. iznio sam sve ključne gabarite hrvatskog ustava. Javnost i HDZ doživljavali su me kao efektivnog kontrolora pri donošenju ključnih strateških odluka tog vremena.

NACIONAL: Je li moguće da je njihova frustracija vašim tadašnjim političkim položajem toliko jaka da i danas oni stoje iza problema koje vam pokušava kreirati Branimir Glavaš? Tko su ti ljudi, zašto ih ne imenujete?

- Dio tih ljudi sigurno je toliko frustriran. Dopustite da završim misao. Tuđman mi je povjerio da u Saboru kreiram izradu ključnih odluka o razdruživanju i proglašenju samostalnosti RH. U krilu tih zbivanja dio tadašnjeg establišmenta neprekidno je stvarao spletke između mene i Tuđmana. U proljeće 1991. Mesić je trebao postati predsjednik Predsjedništva SFRJ, a ja sam otišao za za suca Ustavnog suda Jugoslavije u Beograd. Obojica smo s tih pozicija trebali pokušati osigurati mirno rješenje jugoslavenske ustavne krize. Početkom srpnja otišao sam u Beograd. Ondje sam bio samo nekoliko tjedana. Potkraj srpnja 1991. vidjelo se da je to nemoguće, vratio sam se u Zagreb i predsjednik Republike počeo je osnivati krizne stožere - krizni stožer Vlade i krizne stožere regija. Jedan od regionalnih bio je u istočnoj Hrvatskoj, koji je obuhvaćao područje od praktično pet današnjih županija. Imenovan sam šefom tog kriznog stožera. Bilo je to golemo područje. Regionalni krizni stožeri bili su centri koordiniranja i usmjeravanja obrambenih priprema. To je vrlo širok pojam koji je davao velik manevarski prostor da se odredi što je sve u spektru obrambenih priprema. Istodobno je predsjednik Republike kao vrhovni zapovjednik odredio da MORH, MUP i republički organi uprave ne potpadaju pod regionalni krizni stožer. Kao predsjednik kriznog stožera bio sam odgovoran za koordiniranje obrambenih priprema, ali ne i za zapovijedanje vojnim i policijskim postrojbama. Unutar kriznog stožera postojao je i vojni zapovjednik, koji je zapovijedao postrojbama Zbora narodne garde, koje tada još nisu bile podvedene u MORH. Bilo je to prijelazno razdoblje, koje je kratko trajalo. Primjerice, kao šef kriznog stožera s vojnim zapovjednikom unutar kriznog stožera, pukovnikom Pejićem, zajedno sam rješavao zaprječavanje vojnih pravaca i njihovo miniranje, regulirao odnose s JNA i određivao im mogućnosti kretanja, uređenje fortifikacija, rovova i sličnih obrambenih objekata, pribavljao iz drugih djelova Hrvatske i inozemstva u Osijek i na slavonsku bojišnicu oružje i streljivo. Međutim, treba napraviti razliku između političke odgovornosti za koordinaciju obrambenih priprema i izravne zapovjedne odgovornosti nad vojnim i policijskim jedinicama na terenu.

NACIONAL: Što kao pravnik mislite o vrijednosti iskaza zaštićenih svjedoka u tom predmetu? Biste li kao pravnik, da niste na ovom političkom položaju, imali ikakvih dvojbi o tome kako bi taj postupak za Glavaša mogao završiti?

- Kad bih kao predsjednik Sabora iznio neki stav koji bi mogao bilo kako utjecati na postupak koji je u tijeku i kada bi se postupak vrednovao preko medija, čas bih bio u poziciji vlastite obrane, čas bih branio Glavaša, a nekad i bio u poziciji obrane državnog odvjetnika. Zato se nadam se da razumijete moju želju da ostanem suzdržan u odgovoru i na ovo pitanje.

NACIONAL: Prema pisanju Jutarnjeg lista, Glavaš je počeo prijetiti svjedocima. Smatrate li normalnim to što Državno odvjetništvo u Hrvatskoj ne traži pritvaranje osumnjičenika za ratne zločine, te oni sa slobode mogu utjecati na svjedoke? Kakvu poruku time šaljemo zemljama razvijene demokracije u kojima je takvo što nezamislivo?

- Zakon precizno propisuje razloge za nečije pritvaranje. Ovdje je ključan protek vremena od počinjenja djela, koji utječe na procjenu razloga za pritvaranje. Jedan od razloga je mogućnost ponavljanja djela, zatim prikrivanje tragova počinjenog djela. Potom slijede opravdani razlozi bojazni od utjecaja na svjedoke, te težina samog kažnjivog djela. Što se tiče mogućeg utjecaja na svjedoke, treba vidjeti postoji li opravdana bojazan i konkretizirani ili pouzdani pokazatelji da se priprema ili vrši pritisak na svjedoke.

NACIONAL: Nije li vam kao visokom državnom dužnosniku svih 16 godina od osamostaljenja Hrvatske neugodno što tek sad rasvjetljavamo dio ubojstava civila iz vremena Domovinskog rata? Nije li vam neugodno i što za pokolj u Sarvašu u kolovozu 1991. nitko nije odgovarao? Niste li morali znati kakva je to skupina vojnika tada došla u Sarvaš iz Slavonskog Broda i poubijala civile?

- Ja sam tih nekoliko mjeseci radio na strateškim obrambenim planovima i pripremama za obranu istočne Hrvatske. Ondje je tada djelovala puzajuća okupacija JNA, koja je iz dana u dan postajala sve više srpska armija. U okviru strateških obrambenih djelovanja imao sam zadatak spriječiti prodor JNA i njeno povezivanje sa srpskim pobunjenicima, te okupaciju Slavonije. Tu sam zadaću u najvećoj mjeri izvršio uspješno i njome se ponosim. Ljudi su tada od granatiranja ginuli svakodnevno, desetak građana Osijeka dnevno je ubijano i ranjavano, poginulo je oko 1200 ljudi, muškaraca, žena i djece. Bilo je to totalno zamračenje, u kojem je vladala psihoza djelovanja unutarnje pete kolone, ratnih požara, avionskih napada, serije projektila višecijevnih raketnih bacača i minobacačkih salvi. U takvoj psihozi dobivao sam i informacije od MUP-a da se u gradu pronalaze i ubijeni civili, i srpski i hrvatski, za koja se nije znalo tko ih je ubio. Međutim, tada se teško moglo normalno raditi policijski posao i otkriti jesu li ta ubojstva počinili razbojnici, ili oni koji su za odmazdu ili osvetu zbog ubijenih stotina građana Osijeka počinili te zločine. Policija je to istraživala u psihotičnom vremenu, kad se obavljanje očevida nije moglo raditi normalno, možda i zato što je cijelo područje satima bilo pod uzbunom zbog mogućih i realnih zračnih napada. Rat u tom dijelu Hrvatske nije bio gotov praktično do konca 90-ih. Službena politika, ni ja osobno, nikada nismo odobravali zločine. Jedan od razloga zašto se ta pitanja tek sada otvaraju jest i u tome što je dio javnosti u Osijeku sve donedavno smatrao Glavaša nedodirljivim. Kad je došlo do razlaza Glavaša i HDZ-a, neki su se ohrabrili i javno istupili. Vidjet ćemo govore li istinu.

NACIONAL: Kako komentirate predaju Muniba Suljića haaškim istražiteljima i razvoj događaja u slučaju koji bi mogao završiti podizanjem optužnice protiv Tomislava Merčepa?

- U ovoj fazi ne bih to komentirao. Suljić je uhićen, bit će izručen, vidjet ćemo. Svaki moj komentar mogao bi se shvatiti kao prejudiciranje ishoda tog predmeta. Neka pravosuđe radi svoj posao.

NACIONAL: S kakvim ambicijama dočekujete izbore?

- HDZ će u političkom marketingu kapitalizirati posebno dobre strane koje je napravio tijekom mandata, te koje će još napraviti. Napravili smo velik iskorak prema približavanju EU, značajne pomake prema porastu gospodarskog rasta, smanjenju nezaposlenosti, otvaranju novih radnih mjesta i povišenju zaposlenosti, rješavanju duga prema umirovljenicima, povećanju izvoza i industrijske proizvodnje. Sve su to značajni aduti u političkoj kampanji. Kao predsjednik Sabora u okviru parlamentarne demokracije i lobiranja uvelike sam zaslužan za to što je u brojnim europskim zemljama Hrvatska dobila značajne političke bodove i prepoznata kao zemlja zrele i stabilne demokracije. U brojnim susretima i razgovorima s gotovo svim predsjedncima europskih parlamenata dobivao sam od njih za Hrvatsku potporu i pomoć za hrvatske nacionalne interese. U svim dosadašnjim izborima borio sam se prsa u prsa u izbornim jedinicama. Natjecat ću se i biti prvi na listi za Sabor u istoj izbornoj jedinici kao i prije, gdje sam kao prvi na listi bio zaslužan da je ta izborna jedinica dobila 50 posto mandata.

NACIONAL: Mislite li da razlaz sa Glavašem neće imati odraza na taj rezultat?

- Bit će tu borbe, ali pokazat ću u kampanji što sam sve u ovih 15 godina učinio za Hrvatsku, i za Slavoniju posebno. Uvjeren sam da će birači to vrednovati kao u svim dosadašnjim izborima u kojima sam pobjeđivao. Čvrsto vjerujem da ću pobjediti i na sljedećim parlamentarnim izborima. I opet će ostati kratkih rukava oni što su već više puta neuspješno proricali moj silazak iz vrha hrvatske politike. okvir glavaš

NACIONAL: Nedavno ste izjavili da u dijelu mogućih zločina za koje se Glavaš tereti nema ni prema kome nikakve subordinacije. Glavaš tvrdi suprotno. Tada ste bili politički bliski, ali i suradnici na terenu. Ne bojite li se da bi Državno odvjetništvo moglo povjerovati Glavaševim tvrdnjama, jer se tada Hrvatska branila na specifičan način, bez puno formalnih razdjelnica između branitelja i dužnosnika na terenu?

- Ni ja, ni on nismo u vrijeme kad sam bio predsjednik regionalnog kriznog stožera zapovijedali postrojbama hrvatske vojske ili MUP-a. U medijskoj prezentaciji Glavaš iznosi kontradikciju koja vrišti do neba. Navodi da nije učinio ništa protuzakonito, ali dodaje da sam mu ja bio nadređeni. Ako već nije učinio ništa protuzakonito, a ja ga ne teretim jer o tome za što ga sumnjiče nemam nikakvih spoznaja, zašto mene spominje? Čini li to radi opreza i prevencije? To tvrdi u medijima, ali pred istražnim sucem ni na koji način me ne tereti ni za što. Ne ulazim u način kako se brani, niti to želim komentirati.

NACIONAL: U javnosti su se nedavno pojavile i analize po kojima se Glavaš odlučio na suicidalnu strategiju, dakle na de facto priznavanje svojih zločina. Iste analize navode da Glavaš ide na to da u pretkaznenom postupku izbjegne otvaranje istrage, i to tako da izazove strah u krugu svojih bivših političkih saveznika, da se napravi pritisak na sud i na Mladena Bajića, jer će inače priznati svoj dio krivnje, ali i povući sa sobom cijelu strukturu. Slažete li se s tim analizama Glavaševa ponašanja?

- To je mogući način njegova ponašanja. Kad je potvrđeno da se Bajiću javio Krunoslav Fehir i rekao da želi prijaviti da je Glavaš naređivao likvidacije, te istodobno dao intervju u Feral Tribuneu, Bajića su novinari pitali je li im Fehir dao takvu izjavu. Bajić to nije mogao zanemariti i to je potvrdio. Glavaš mi je istodobno preko posrednika više puta slao poruke dvojake naravi - vapio je za pomoć i prijetio. Preko posrednika mi je poručivao: "Vlado, ti možeš spriječiti podnošenje kaznene prijave, jer imaš tu moć. Molim te, učini to." Takvu moć ja nisam imao, a i da sam imao, ne bih to smio učiniti. Pa javnost bi Bajića razapela da je bacio u koš prijavu za zločine.

NACIONAL: Kako ste doživjeli taj Glavašev vapaj za pomoć?

- Logično, pribojavao se pokretanja kaznenog postupka. Ali istodobno mi je poručio da će učiniti sve da me povuče za sobom, te da me u svakom smislu potopi.

NACIONAL: Što ste mu na to odgovorili?

- Preko posrednika sam mu rekao da nisam imao informacije ni o kakvim njegovim navodnim nedjelima iz tog vremena. Rekao sam mu da nemam nikakve veze s Krunoslavom Fehirom koji je njega prijavio Državnom odvjetništvu, koji je davao intervjue medijima i koji je zapravo pokrenuo cijeli slučaj. Poručio sam mu i da se ne bojim njegovih prijetnji da će me prokazati da sam znao za neke ratne zločine. Bilo je to vrijeme kad protiv njega još nije bila ni podnesena kaznena prijava. Time sam mu jasno stavio do znanja da se ne bojim nikakvih ucjena, prijetnji i najava da će i mene povući sa sobom, ako ja ne sprječim pokretanje postupka.

NACIONAL: Nacional je još početkom svibnja iznio pojedinosti iz spisa protiv Glavaša iz kojih se vidi da ga osim Fehira još dva zaštićena svjedoka terete da je zapovjedio likvidaciju Đorđa Petkovića i posredno Čedomira Vučkovića. Kako komentirate ta ubojstva, koja su u medijima vrlo podrobno opisivana? Tko je za njih odgovoran?

- Glavaš je trenutačno osumnjičenik. Hoće li protiv njega istražni sudac odlučiti pokrenuti istragu, ili neće, zna samo on. Bilo kakav odgovor na takvo pitanje implicirao bi da se na neki način uplićem u posao pravosuđa, te bi Glavaš to u medijskim istupima mogao shvatiti i tako da s pozicije predsjednika Sabora želim utjecati na mogući ishod tog predmeta. Zato se nadam da razumijete moju želju da ostanem suzdržan u odgovoru na to pitanje. okvir škare

NACIONAL: Zanemarimo li pravni aspekt slučaja Glavaš, slažete li se s tvrdnjama svojih političkih oponenata da njegove optužbe na vaš račun ugrožavaju vaš politički kredibilitet i vašu političku karijeru privode kraju?

- Pokušaji Branimira Glavaša da sa sebe skrene pozornost na mene, kao svog nadređenog, dio su medijske taktike njegove obrane, u koju je uključen i neuspjeli pokušaj ugrožavanja moga osobnog i političkog kredibiliteta, ali glavna je pokretačica ove zlobne konstrukcije smijenjena ministrica Vesna Škare-Ožbolt. Smijenjena je zato što je bila nekompetentna ministrica, koja se bavila stvaranjem percepcije o svojim uspjesima kao ministrice pravosuđa, koja je ugrozila i kompromitirala suradnju s Haaškim sudom. Bez moga supotpisa, kao predsjednika Hrvatskoga sabora, ona nije mogla biti razriješena dužnosti. Stoga je radi političke osvete protiv mene, a i premijera Sanadera, inscenirala sve ove napadaje.

NACIONAL: Niste li ipak malo precijenili mogućnosti njenog političkog utjecaja na Friščića i Račana, koji su također zatražili vaše odstupanje dok se ova situacija na rasčisti?

- Friščić i Račan su reterirali i povukli svoje izjave s obrazloženjem da su bili pogrešno shvaćeni, iako mislim da su neopreznim informacijama dali povod za iščitavanje svojih izjava u vezi s prijedlogom da odstupim s mjesta predsjednika Hrvatskog sabora.

NACIONAL: Kako kao čovjek koji sjajno razumije politiku komentirate tvrdnje nekih svojih političkih oponenata koji su izjavili da postajete ozbiljan uteg za premijera i HDZ, jer više nećete moći stranci donositi glasove?

- Takve besmislice jalovi su pokušaji mojih starih političkih protivnika, u raznim vremenskim razdobljima više puta pokušanih, ali i smijenjene ministrice Vesne Škare-Ožbolt, koja je u svojoj osvetničkoj mržnji prema meni i premijeru u užem krugu blebetala da će oba pasti, misleći na mene i Glavaša, te da će sve poduzeti da i mene diskreditira. Računa da će me politički eliminirati, da su drugi već u Slavoniji politički uzdrmani pa će ona, kako se izrazila, postati "kraljica Slavonije". Najavila je da se vodi bitka za Slavoniju i traži politički prostor u Slavoniji, ali preko inscenirane harange i diskreditacije ljudi koje joj stoje na putu. Kad je sumnjičen za korupciju Mate Granić, komu je ona osvetnički aranžirala i pripremila taj postupak koji je poslije pao u vodu, o tome mi je pričala s mržnjom. Granićevo privođenje prepričavala mi je doživljavajući političko sladostrašće. Njezina mržnja prema Graniću bila je ogromna, potom je mrzila Miroslava Šeparovića jer je Granića branio…