Objavljeno u Nacionalu br. 552, 2006-06-12

Autor: Plamenko Cvitić

PRAVI IDENTITET DAČOVA KAMATARA

Riješen misterij 'Sami Caka'

Nacional otkriva tko je zapravo kamatar koji na zagrebačkog sudu čeka suđenje zbog iznude i poticanja na samoubojstvo poduzetnika Davora Cepetića

Posebno je policiji proradila mašta kada su na Çakinim dokumentima kao prvo mjesto prebivališta vidjelil upisanu Bosansku 30 u Zagrebu, adresu na kojoj stanuje Hrvoje PetračPosebno je policiji proradila mašta kada su na Çakinim dokumentima kao prvo mjesto prebivališta vidjelil upisanu Bosansku 30 u Zagrebu, adresu na kojoj stanuje Hrvoje Petrač Riješena je velika misterija oko identiteta osobe koja se zbog poticanja na samoubojstvo zagrebačkog poduzetnika Davora Cepetića nalazi u pritvoru i ondje čeka suđenje: Sebastian Samy Chaka je zapravo Sami Çaka, Albanac iz gradića Peć na zapadu Kosova, udaljenog dvadesetak kilometara od granice s Crnom Gorom. Tim otkrićem laknulo je policiji te državnom odvjetništvu, koji su, nakon što je otkriveno da se Çaka koristio lažnim dokumentima, vidjeli u cijelome slučaju veliku zavjeru kao i špijunsko-kriminalnu hobotnicu koja se iza njega krije. Tisuću pitanja su si MUP I Državno odvjetništvo postavili, kada su prošloga tjedna iz Sarajeva i službeno dobili informaciju da se čovjek imenom Sebastijan Chaka ne nalazi u popisu njihovih državljana, te da su informacije o njemu krivotvorene.

Time je cijeli slučaj ušao u drugu sferu, iz koje je bilo moguće izvesti tisuću zaključaka. Posebno je policiji proradila mašta kada su na Çakinim dokumentima kao prvo mjesto prebivališta vidjelil upisanu Bosansku 30 u Zagrebu, adresu na kojoj stanuje Hrvoje Petrač. No, kako je istraga pokazala, od teorije zavjere nema ništa. Cijeli slučaj je puno jednostavniji i ne postoji nikakva zavjera, jer se ustanovilo da je Çaka tek jedan ‘playboy’, odnosno žigolo, koji se pomoću lažnih podataka o sebi u ratno vrijeme htio dočepati hrvatske putovnice. Naime, te 1994. godine jugoslavenski pasoš nije značio ništa; njime si se mogao kretati više manje od Novog Sada do Kraljeva. Kao mladić, živio je u kući u ulici Milentija Popovića broj 4 s majkom Harnijom i mlađom sestrom koje je uzdržavao, jer mu je otac, kao albanski disident, početkom sedamdesetih završio u zatvoru u Tirani. Godine 1974. Çaka se prvi put pojavio u Zagrebu, gdje je upisao Fakultet za vanjsku trgovinu (danas Ekonomski fakultet), a šest godina kasnije, u proljeće 1980. godine na istom je fakultetu i diplomirao. Otada, pa sve do prije nekoliko mjeseci, Sami Çaka bavio se najrazličitijim poslovima, od kojih je dugogodišnje zanimanje playboya i sam priznao, a za kamatarenje se doznalo u siječnju ove godine, kad se zagrebački poduzetnik Davor Cepetić ubio zbog Çakinih prijetnji i maltretiranja. Ovo je, ukratko, sva misterija oko identiteta osobe koja u pritvoru u zagrebačkom Remetincu čeka početak suđenja za protupravnu naplatu i poticanje u samoubojstvu Davora Cepetića.

Nacional je potkraj prošlog tjedna doznao da se u zagrebačkoj policiji najveća važnost pridaje adresama na kojima je Çaka boravio od 1994. do danas, a Nacionalova istraga među njegovim poznanicima i prijateljima iz mladosti sasvim je razotkrila njegov pravi identitet. Premda su u petak 9. lipnja ujutro inspektori iz Odjela općeg kriminaliteta PU Zagrebačke ispitali Çaku sa željom da im on sam ispriča tko je on zapravo i zašto je posljednjih dvanaest godina koristio krivotvorene dokumente i lažni identitet, Çaka se odlučio na šutnju. Međutim, zagrebački su inspektori imali indicije o njegovu pravom identitetu, te su, osim slanja Çakinih otisaka prstiju u sve europske zemlje i sve države bivše Jugoslavije, ciljano ostvarili opsežniji kontakt i s policijskim institucijama na Kosovu, kako bi se nagađanja o Çakinu identitetu razriješila što prije. Uostalom, sudski postupak protiv Çake uskoro će se nastaviti bez otezanja, jedino što će, osim pretpostavljene kazne za djela koja su mu već stavljena na teret, zaraditi i prijavu zbog krivotvorenja dokumenata, te će mu biti oduzeto hrvatsko državljanstvo koje je stekao krivotvorinama.

U konačnici, Çaka će u nekom od hrvatskih zatvora odslužiti dosuđenu vremensku kaznu, a potom će mu biti izrečena mjera protjerivanja s teritorija Republike Hrvatske, pa će se najvjerojatnije vratiti na rodno Kosovo. Nakon što si je 18. siječnja 2006. zagrebački poduzetnik Davor Cepetić oduzeo život hicem iz pištolja, te ostavio poruku u kojoj stoji da je to učinio zato što ga je Sebastijan Chaka sedam godina kamatario, ucjenjivao i maltretirao, zagrebačka se policija zainteresirala za cijeli slučaj. Uskoro je Chaka završio u pritvoru zbog sumnji na kaznena djela protupravne naplate i rijetkog kaznenog djela poticanja na samoubojstvo. Istodobno s kriminalističkom obradom i početkom postupka na zagrebačkom Općinskom sudu, djelatnici PU zagrebačke odlučili su izvršiti rutinsku provjeru Chakina identiteta: dijelom je to bilo zbog tada još slabašne sumnje u njegov pravi identitet, a većim dijelom zbog informacija o mogućim ranijim Chakinim kaznenim djelima u nekima od susjednih država. Najviše podataka očekivalo se od bosanskohercegovačke policije iz Sarajeva, budući da se Chaka pred sucem, ali i u dokumentima koje je imao kod sebe predstavljao kao Hrvat rođen u Sarajevu 1957. Rutinska provjera dobila je novu dimenziju početkom prošlog tjedna, kad je sucu Mladenu Žeravici sa zagrebačkog Općinskog suda pristigao dopis kojim ga je sarajevska policija izvijestila da je

Chakina bosanskohercegovačka putovnica i osobna iskaznica iz 1993. godine u potpunosti krivotvorena, odnosno da je identitet osobe "Sebastijan Chaka" izmišljen, te da tog imena i prezimena nema ni u jednoj službenoj bazi podataka BiH. Naime, čak je i upit u tzv. CIPS-ovu bazu (Citizens Identification Protection System) u BiH pokazao da Chaka nikada nije bio prijavljen u BiH, nema dokumente BiH, niti je ikad imao prijavljeno mjesto boravka u BiH. U tom trenutku postalo je jasno da hrvatsku policiju čeka ozbiljan zadatak: utvrđivanje identiteta osobe koja se već nekoliko mjeseci nalazi iza rešetaka pritvora u zagrebačkom Remetincu. U hrvatskoj javnosti odmah su krenula nagađanja o stvarnom identitetu osobe koja se krije pod imenom "Sebastijan Chaka", no prava je istina vrlo jednostavna. Nakon što je u kosovskoj Peći proživio djetinstvo i mladenačke dane, Sami Çaka je u trenutku kad je postao punoljetan shvatio da na Kosovu, ali i u ostatku Srbije kao Albanac baš i nema mogućnosti za perspektivan život. Tako je 1974. godine kao iznimno siromašan mladić doputovao u Zagreb, gdje je upisao tadašnji Fakultet za vanjsku trgovinu.

Prve dvije godine živio je u nekoliko zagrebačkih studenskih domova, a na fakultetu je upoznao dvojicu mladih zagrebačkih studenata s kojima se ubrzo sprijateljio: Hrvoja Petrača i Stjepana Jurička. Njih su dvojica tijekom studija živjeli u stanu na zagrebačkom Jordanovcu, a na trećoj godini studija u stan su primili i zajedničkog prijatelja Samija Çaku, pa je tako Çaka dvije godine besplatno živio u stanu kod Petrača i Jurička. U kraćem telefonskom razgovoru s Petračem, koji se nalazi u pritvoru u zatvoru Jonina u Grčkoj, provjerili smo informacije do kojih smo došli: "Istina je, Samija smo Štef (op.a. Stjepan Juričko) i ja upoznali na faksu. Kako smo trenirali i judo u Zagrebu, bilo nam je nezgodno putovati u Krapinske, te su nam moji roditelji iznajmili stan na Jordanovcu. Sami nam je upao u oči, bio je drukčiji od ostalih studenata, djevojke su bile lude za njim. Teško je živio, vukući se od jednog do drugog studentskog doma. Nakon dvije godine smo ga primili u stan u kojem je ostao naredne dvije godine. Kako je imao mnogo uspjeha kod žena, Štef i ja smo ljubomorno gledali sve ljepotice koje je dovodio u svoju sobu. Nakon završetka faksa, a sjećam se da je on diplomirao nekoliko mjeseci kasnije od mene, krenuo je u svijet.

Tu i tamo znao se javiti telefonom ili doći u Zagreb prepričavaući svoje ljubavne avanture što je nama bilo izuzetno smiješno. Sjećam se da mi se javio 1994., i molio bi li ga mogao privremeno prijaviti kod sebe jer mu prebivalište treba kako bi dobio hrvatske dokumente. Kako smo se znali dvadeset godina i zajedno stanovali, izišao sam mu u susret. Isto tako me je kasnije molio da mu budem kum na vjenčanju. Čak sam mu i suprugu zaposlio u tvrtki, no dao sam joj otkaz nakon kraćeg vremena zbog ponašanja koje nisam mogao tolerirati. Kasnije sam izgubio kontakt s njim i bio sam iznenađen kada sam čuo što radi Daču (Cepetićev nadimak ). Nazvao sam svoga odvjetnika i uputio ga Samiju s porukom da ostavi Dača na miru i da ga ne maltretira. Nakon što sam završio u pritvoru, Sami se očito okuražio i nastavio s pritiskom što je završilo tragično po Dača. Nije mi jasno zašto je Sami krivotvorio dokumente, jer ga je znao cijeli Zagreb a uz to, sve u vezi njegova identiteta moglo se provjeriti na Ekonomskom fakultetu gdje sigurno u arhivi postoje svi podaci."

Nakon što je u svibnju 1980. diplomirao vanjsku trgovinu, Çaka je odlučio napustiti Zagreb i okušati sreću u inozemstvu. U dvije, tri godine tako je boravio u zapadnim ljetovalištima poput Cannesa, Monte Carla i Saint Tropeza, gdje je kao atraktivan mladić upoznavao ostarjele bogatašice i zabavljao se u njihovu društvu. Čak je otišao i u Ameriku, no tamo nije uspio naći posao, pa se ubrzo vratio na francusku obalu i ondje nastavio zarađivati za život radeći kao žigolo. Neki od njegovih zagrebačkih prijatelja prisjećaju se kako je Çaka tih godina znao povremeno navratiti u Zagreb, pa je tako u starim spisima zagrebačke policije ostao zabilježen bizaran slučaj iz 1983. godine: Çaka se jednog dana nenadano pojavio u Zagrebu u novom modelu skupocjenog Porschea. Budući da je u inozemstvu stekao dosta novca, a nije imao stalno prebivalište u Zagrebu, unajmio je sobu u tadašnjem hotelu Inter-Continental.

Nakon nekoliko dana, u zagrebačku je policiju stigla prijava njemačke policije u kojoj je stajalo da je Porsche kojim je Çaka stigao u Zagreb ukraden njemačkom industrijalcu. Isti je dan policija otišla u Inter-Continental i uhitila Samija Çaku, koji je na obavijesnom razgovoru tvrdio da mu je auto darovala bogata Nijemica. Drugog jutra ta je Nijemica, inače industrijalčeva supruga, pristigla u Zagreb i na policiji potvrdila da je automobil darovala svom mladolikom ljubavniku, a kasnije je na vidjelo izišlo da je njezin muž, saznavši za bračnu nevjeru svoje žene, lažno prijavio krađu automobila želeći barem tako napakostiti muškarcu s kojim ga je varala njegova žena. Sljedećih godina Çaka se uglavnom klonio Zagreba, pa se do kraja osamdesetih iz inozemstva tek povremeno javljao telefonom. Početkom ratnih sukoba u bivšoj Jugoslaviji Çaki se izgubio svaki trag, no pretpostavlja se da je boravio na više lokacija u zapadnoj Europi. Budući da je početkom devedesetih shvatio da s tadašnjim starim jugoslavenskim pasošem sve teže prelazi europske granice, primijetio je da u ratnim uvjetima mnogi Hrvati iz BiH bez puno problema dobivaju hrvatsko državljanstvo, a shodno tome i hrvatsku putovnicu s kojom se moglo lakše putovati.

Tako je sredinom 1993., odlučio izmisliti svoj novi identitet: u kriminalnom miljeu prvo je kupio krivotvorenu bosanskohercegovačku putovnicu i osobnu iskaznicu. Na osobnoj iskaznici, za koju je utvrđeno da je nekad pripadala Rajku Milojeviću iz Trebinja, Çaka je izmijenio fotografiju umetnuvši svoju, a u polje s imenom upisao je svoj novi identitet: Sebastijan Chaka. Zanimljivo je da mu se očito nije dalo mijenjati datum rođenja osobe čiju je osobnu iskaznicu krivotvorio: tako se i danas u dokumentima koje posjeduje navodi da je rođen 20. siječnja 1957. godine, premda je Çaka zapravo rođen 1955., dvije godine ranije. Nakon što je na crnom tržištu pribavio ta dva dokumenta, Çaka je odlučio izraditi krivotvorene dokumente koji su mu trebali kako bi ih priložio u zahtjevu za stjecanje hrvatskog državljanstva: tako je na brzinu nabavio izvod iz matične knjige rođenih, za koji se nedavno utvrdilo da pripada stanovitoj Radmili Šljivo, a istodobno se dokopao i krsnog lista iz banjolučke rimokatoličke crkve. Budući da je te ratne 1993. godine bilo gotovo nemoguće iz Sarajeva ili Zagreba provjeriti crkvene knjige u Banjoj Luci, Çaka si je u tom krsnom listu dao mašti na volju: tako je kao oca naveo "Marka Chaku", a u polje majke upisao je "Ana rođ. Tomić", sugerirajući da je dijete bračnog para Hrvata iz Sarajeva. Svom zahtjevu za hrvatsko državljanstvo Çaka je pridodao i rukom pisan životopis u kojem je naveo da je on, Sebastijan Chaka, rođen u Sarajevu 1957., da je po zanimanju automehaničar, te da je 1991. i 1992. bio prisiljen poslovati "sa četnicima", zbog čega mu je navodno - sad u Sarajevu ugrožen život - te hrvatsko državljanstvo želi kako bi se mogao preseliti u svoju domovinu - Hrvatsku.

Na temelju svih tih krivotvorenih dokumenata, godinu dana kasnije Çaka je uspio dobiti hrvatsko državljanstvo: 20. rujna 1994. u Zagrebu mu je izdano rješenje i domovnica, a te je dokumente umjesto njega preuzeo njegov odvjetnik, koji mu je s punomoći ubrzo sasvim legalno izvadio osobnu iskaznicu i putovnicu na ime Sebastijan Chaka. Prije toga Çaka je stigao u Zagreb, gdje je potražio pomoć svojih nekadašnjih prijatelja. Naime, kako bi uspio dobiti hrvatsku putovnicu i osobnu iskaznicu, trebalo mu je fiktivno boravište u Zagrebu. Stoga se za pomoć obratio Hrvoju Petraču, prijatelju iz studentskih dana, te ga zamolio da na par mjeseci bude prijavljen da živi kod njega. Tako je prva adresa na kojoj je Çaka bio prijavljen 1994. u Zagrebu bila Petračeva kuća u Bosanskoj ulici 30. U međuvremenu je Çaka sa svog bankovnog računa u inozemstvu podigao ušteđevinu, pa je kupio prvi stan u Zagrebu, a počeo se baviti i posuđivanjem novca.

Tako je od 1994. do danas Çaka promijenio desetak različitih adresa, a djelatnici PU zagrebačke već nekoliko dana istražuju sva prijavljena boravišta Sebastijana Chake u namjeri da nađu tragove koji bi potvrdili njegov pravi identitet. Budući da su potkraj prošlog tjedna djelatnici Odsjeka za evidenciju potraga i identifikaciju PU Zagrebačke putem Interpola u sve europske zemlje i države bivše Jugoslavije poslali Çakine otiske prstiju, uskoro bi u Zagreb trebali stići i prvi odgovori europskih policija o mogućim kaznenim djelima koje je Çaka počinio u inozemstvu. Na odgovore iz bivših jugoslavenskih republika, za koje se očekuje da će biti najzanimljiviji, moglo bi se čekati jer neke, od danas neovisnih država, još uvijek nisu uvele sustav AFIS (Automated Fingerprint Identification System), već će policajci u tim zemljama morati ručno uspoređivati Çakine otiske iz Zagreba i one koji se nalaze u njihovim bazama podataka. Međutim, sve to neće usporiti postupak koji se u Zagrebu vodi protiv Samija Çake, pritvorenika, koji se do prije nekoliko dana predstavljao kao Sebastijan Chaka.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika