Objavljeno u Nacionalu br. 552, 2006-06-12

Autor: Ivo Pukanić

KOMENTAR TJEDNA

Tko se boji kontrole tajnih službi?

Ivo PukanićIvo Pukanić Tomicu Karamarka, danas ravnatelja Protuobavještajne agencije (POA), poznajem godinama. Volim ga kao prijatelja i cijenim kao stručnjaka i poštenog čovjeka. Kad je početkom ljeta 2000. došlo do "rata" između njega i Željka Bagića, Karamarkova nasljednika u Uredu predsjednika, sve sam učinio da ih pomirim i da se prekine netrpeljivost. Naravno, uz blagoslov predsjednika Mesića. Nisam uspio u toj misiji, zbog čega su i jedan i drugi imali samo štete. Bio sam sretan kad je Karamarko došao na mjesto šefa POA-e, nakon psihotičnog razdoblja Joška Podbevšeka, čije sve gluposti napravljene unutar službe neće moći ispraviti ni Karamarkov nasljednik. Nisam se naljutio na Karamarka niti kad je prije godinu dana, u vrijeme potrage za generalom Gotovinom, primijenio na mene posebne mjere, u koje je spadalo i prisluškivanje svih mojih telefona. Nisam se naljutio što me prijatelj prisluškuje, jer je radio svoj posao. Sam sam bio kriv za to jer sam naivan javno priznao da sam bio u telefonskom kontaktu s tada odbjeglim generalom.

Uz to, POA-i je zeleno svjetlo za moje prisluškivanje dao i Vrhovni sud, tako da sam ja bio miran. Prvo, znao sam da se sve radi po zakonu, drugo, bio sam siguran da Karamarko nikada ne bi zloupotrijebio niti jednu stvar koju je saznao iz domene moga posla ili privatnog života, a koja nije u vezi sa slučajem odbjeglog generala. No, Tomislav Karamarko neće zauvijek biti na tome mjestu. Kao što ga je politika postavila, tako će ga jednoga dana politika i maknuti, ili će jednostavno, zbog svog privatnog biznisa, sam Karamarko sve pozdraviti i vratiti se u svoju security agenciju koja mu sigurno donosi više novca. Pitanje je tko će biti Karamarkov nasljednik ili nasljednik Karamarkova nasljednika. Možda će to biti ponovo jedan bolesnik koji neće moći razaznati granice između privatnih ratova, vlastite službe i poštivanja ljudskih prava i profesionalnog rada. A Karamarko danas inzistira na promjeni Zakona o tajnim službama koji daje puno veće ovlasti ravnatelju. Po novom prijedlogu Zakona, čije je izglasavanje prekinuto prošlog tjedna u Saboru, ravnatelj, a ne Vrhovni sud kao što je to bilo dosad, odobrava pratnju i unutar nje tajno snimanje i fotografiranje na otvorenome.

Malo je poznato da je prije desetak dana završena implementacija sistema mobilnih operatora u POA-in sistem za prisluškivanje i praćenje pomoću mobitela. Uz uobičajeno prisluškivanje, sada vam se pomoću mobitela može rekonstruirati kretanje posljednjih godinu dana, a da se pri tome može pogriješiti najviše pet metara. Isto tako, sada vam se uključeni mobitel može koristiti kao otvoreni mikrofon. Jedini način da se to spriječi je vađenje baterije iz mobitela. Praćenje i prisluškivanje za sada nije moguće samo kod jednog operatera, a kako mu ne bi pravili reklamu, njegovo ime nećemo navesti. Uz nove ovlasti ravnatelja i smanjivanje ovlasti Vrhovnog suda, zabrinjava i drastično smanjivanje ovlasti Vijeća za civilni nadzor službe.

Vijeće više neće moći ići u kontrolu POA-e, već će morati vjerovati njenim izvještajima. To je apsurdno, jer tko će sam sebe kriviti da je nešto učinio? Kakvi će to biti izvještaji Vijeću u kojima će POA sama po sebi pljuvati? To je protuprirodno i potpuno zbog toga aspurdno. Isto tako, novi Zakon zabranjuje da se Vijeću žale djelatnici službi, koje će po novom Zakonu ravnatelj moći prebacivati u druga državna tijela. Time se otvara veliki prostor za ucjene raznoraznih vrsta. Možda Karamarko ima pravo kada tvrdi da bi službe tako bolje funkcionirale, no u Hrvatskoj je situacija specifična. Nitko još nije zaboravio kriminal koje su službe napravile za vrijeme Tuđmana. Rane još nisu zacijelile, što bi Tomica najbolje morao znati, jer je i sam bio svojevrsna žrtva. Stoga, Zakon se ne bi trebao mijenjati, već bi se samo striktno trebao poštivati i sve bi bilo u redu. Ovako, puše se možda i na hladno, i postavlja se pitanje - zašto promjena zakona? Neka Vrhovni sud odredi dva suca koji rade samo slučajeve POA-e, i problem efikasnosti je riješen. Kome i zašto smeta veća civilna kontrola nad tajnim službama? To je pitanje na koje senzibilizirana hrvatska javnost još nije dobila odgovor, a mislim da ga nakon svega što se dogodilo zavređuje.

email to:Ivo Pukanic

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika