Damir RadićU jednoj sceni filma "U sjeni prošlosti" unuka jednog od dvojice, nazovimo ih tako, suvremenih kauboja pretpostavi da su njezin djed i muškarac koji s njim živi gayevi, i to im i kaže, ističući kako je sasvim u redu da se ljudi vole bez obzira na spol. Djed Einar, pravi zapadnjački macho, i njegov odani prijatelj Mitch, produhovljeni Afroamerikanac, slatko se nasmiju političkoj korektnosti 11-godišnje Griff, implicitnom superiornošću otklanjajući i samu primisao o nekakvoj homoseksualnosti. Doista, dvojici čvrstih muškaraca u ovom filmu homoseksualnost vjerojatno nije ni nakraj pameti, ili se tako bar doimaju, iako Einar svako jutro daje Mitchu u stražnjicu injekciju morfija, a povremeno mu i maže izranjena leđa ljekovitom mašću. Ta udaljenost od homoseksualnih inklinacija u odnosu i situacijama koje mogu upućivati na pederastiju iznova svjedoči koliko je "Planina Brokeback" Anga Leeja bila smion film, čak i u ova liberalna i politički korektna vremena. "U sjeni prošlosti", inače, ostvarenje je koje je filmska kuća Miramax proizvela još 2003. godine, ali u kinima se pojavio tek 2005., zahvaljujući pretumbacijama izazvanima definitivnom prodajom kompanije Disneyju i odlaskom iz nje osnivača i glavnih kreativnih pokretača, braće Weinstein. Zahvaljujući tom debelo zakašnjelom dolasku na tržište, ionako formulaičan film dodatno je patio u usporedbi s Eastwoodovom "Djevojkom za milijun dolara" (oba filma dijele motiv prijateljstva dvojice muškaraca na ulasku u tzv. treću životnu dob, od kojih je jedan šutljivi i poprilično zadrti macho, a drugi duševni i duhovni "plemenitaš" koji zna da njegov prijatelj ispod neugodne površine krije tankoćutnije slojeve) i spomenutom "Planinom Brokeback", pa mu ni impresivan casting (Robert Redford, Jennifer Lopez, Morgan Freeman) i ugledan režiser (Lasse Hallström, tvorac "Kućnih pravila" i "Čokolade") nisu pomogli ni kod kritike, ni kod publike.

Priča filma, temeljena na scenariju književnika Marka Spragga te debitantice Virginije Konis Spragg, tipičan je predložak za televizijski film. Uostalom, Spragg je načelno sličan scenarij (suvremena rančerska obitelj postaje disfunkcionalnom nakon sinova stradanja) još 1998. i realizirao na televiziji, i to kao debitantski redateljski projekt poznatog glumca Dennisa Quaida (upravo sprema i redateljski kino debi). Dakle, prije nekih 11 godina mladi bračni par vraćao se kući kasno noću, ona je vozila i zaspala, izazvavši tako nesreću u kojoj je on poginuo. On je bio sin jedinac iskusnog rančera kojem se nakon tragedije život raspao. Uz to, za sinovu smrt okrivio je snahu.

Za razliku od svog tasta, mlada udovica nije željela odustati od života. Odselila se, da bi se nakon dugih godina izbivanja, samosvjesnija i privlačnija nego ikad (logično, utjelovljuje ju Jennifer Lopez), nenajavljena vratila u rodni grad i na propali ranč bivšeg tasta, te sa sobom dovela svoju kćer i njegovu unuku, za koju nije ni znao da postoji. Ostarjeli, ali još uvijek dobro izgledajući i karizmatični rančer (logično, utjelovljuje ga Robert Redford) živi sa svojim pomoćnim radnikom koji je teško stradao od napada grizlija, a zahvaljujući, kako ćemo pred kraj filma saznati, rančerovu teškom pijanstvu zbog kojeg prijatelju nije mogao na pravi način priskočiti u pomoć. Povratak nekadašnje snahe u rančeru će intenzivirati ionako nikad stišanu gorčinu, ali pristojna, dopadljiva i draga unuka razmekšat će mu srce. Svoj prilog dat će i prijatelj, duhovna i moralna vertilkala filma (logično, utjelovljuje ga Morgan Freeman), koji će vlastitim primjerom (inzistiranje na oslobađanju medvjeda koji ga je osakatio kao višem smislu prirodnog stanja stvari) ukazati rančeru na plemenitost praštanja i prihvaćanja facts of life. Priča sadržava i mali zaplet: za snahom će u njezin rodni gradić stići i muškarac s kojim je dvije godine živjela i trpjela zlostavljanja. I makar je ekspresnim seksom smjesta stekla zaštitničku naklonost lokalnog šerifa, snahu će iz nevolje ipak izbaviti tast-rančer, pozivajući se u najzabavnijim trenucima filma na tradiciju vesterna. I doista, situacija je uz malo natezanja slična onoj u Hawksovu klasiku "Rio Bravo".

Eks-pijanac i invalid (pri čemu rančer uz lik Deana Martina pokriva i onaj trijeznog i superiornog šerifa Johna Waynea, jer mladi šerif novog doba po svojoj suviše omekšaloj prirodi to nije u stanju, iako je spreman na trud) ponovo će nadvladati nadobudnog nasilnika, koji nije na vrijeme shvatio na koga se namjerio. I lik snahe ima nešto od Hawksovih snažnih emancipiranih žena koje lakoćom unose tenziju među muške junake. Nakon što je predugo trpjela zlostavljanje, njezin se prag tolerancije za "muška sranja" radikalno smanjio, a uz to, "muškom" inicijativnošću muškarcu koji joj se svidio to odmah da do znanja i bez suvišnog okolišanja zatraži od njega da zadovolji njezine seksualne potrebe. Još kad bi Jennifer Lopez bila u tako dobroj glumačkoj formi kao što joj je ona fizička (dobra vijest! Lo je osjetno smanjila obujam stražnjice i doista izgleda bolje nego ikad, odnosno izgledala je u vrijeme snimanja, a to je, ne zaboravimo, ipak bilo prije nekoliko godina), gdje bi joj bio kraj! Šalu na stranu, ključni problem ovog pristojno režiranog i odglumljenog filma leži u spomenutom scenariju tandema Spragg. Braća Weinstein i Lasse Hallström pokušali su tipičan televizijski predložak futran patetičnim i didaktičnim izljevima oplemeniti podizanjem na višu produkcijsku razinu i angažmanom prestižnih glumaca, ali namjera im je samo djelomično pošla za rukom.

Hallström je "Kućnim pravilima" i "Čokoladom" uvjerljivo dokazao kako je ispod podobnjačkog površinskog sloja sposoban posijati izvanredno intrigantan, provokativan pa i subverzivan, podtekst, no te je filmove ipak radio po romanima jednog Johna Irvinga te Joanne Harris. Ograničenja scenarija Spraggovih bilo je nemoguće potpuno neutralizirati, pa i Hallströmova režijska izvedba, sklona izbjegavanju sentimentalnosti i ojačana pouzdanim nastupima Redforda i Freemana, te vrlo zanimljive, iako mjestimično blago nategnute u pokušajima "neglumljene glume" tinejdžerice Becce Gardner, nije mogla učiniti čudo – iz stereotipnog scenarija stvoriti visokosugestivan film. Tako da gledateljima koji vole suvremene kauboje, njihove konje i šešire, a uz to ih privlače tzv. životne priče o disfunkcionalnim obiteljima s melodramskih nabojem, privlačnim ženama i poticajnim djevojčicama, radije preporučujemo posudbu lijepog Redfordova filma "Šaptač konjima". No nemojte krivo shvatiti – ni "U sjeni prošlosti" nije za potpuni otpis, međutim, zahtijeva tolerantijeg i sentimentalnijeg gledatelja. Toleranciju i sentimentalnost u maksimalnim količinama zahtijeva remake nekoć silno popularnog horora koji smo svojedobno znali pod naslovom "Predskazanje", da bi po suvremenom jezikoslovnom diktatu preko noći promijenio ime u "Pretkazanje". Uglavnom, riječ je o filmu izvorna naslova "The Omen", snimljenom prije točno 30 godina, čiji je silan uspjeh omogućio Richardu Donneru dugo žuđeni redateljski kontinuitet koji će komercijalno kulminirati tetralogijom "Smrtonosno oružje".

"Predskazanje" je bilo izdanak trenda horora o đavolskoj dječici, začetog krajem 60-ih suptilnom "Rosemarynom bebom" Romana Polanskog i s vrhuncem u gotičko-naturalističkom megahitu Williama Friedkina "Egzorcist", a njegov današnji remake ishođen je novim uspješnim trendom filmova strave te prilikom za zgodnu marketinšku kampanju (svjetska premijera izvedena je 6. 6. 2006., kako bi se podudarila s "đavolskim brojem" 666, a sve opet ima veze s novoprobuđenim masovnim zanimanjem za Novi zavjet, ovaj put s Apokalipsom). Nova verzija, međutim, lišena je ikakvog smisla; uglavnom striktno prepisuje izvornik ne trudeći se suglasiti s duhom vlastita vremena niti osigurati najelementarniju dozu uvjerljivosti onoga što prikazuje. Ultimativno klišeizirana režija i nenamjerno komični glumački nastupi "Omen 666" odvode u smjeru katastrofe, prisiljavajući potpisnika ovih redaka da prvi put jedan film liši ijedne zvjezdice, čak i njezine polovice.

U SJENI PROŠLOSTI

An Unfinished Life, am.-njem. drama, 2005. R: Lasse Hallström Gl: Robert Redford, Jennifer Lopez, Morgan Freeman, Becca Gardner, Josh Lucas ocjena: 2 i pol (dvije i pol) zvjezdice OMEN 666 The Omen, am. horor, 2006. R: John Moore GL: Lieve Schreiber, Julia Stiles, David Thewlis, Pete Postlewaite, Seamus Davey-Fitzpatrick ocjena: 0 (nula) zvjezdica