Vinko Budiša zvani Mrki, bivši zapovjednik splitske specijalne policije Vinko Budiša zvani Mrki, bivši zapovjednik splitske specijalne policije, koji je pravomoćno osuđen na 4 godine i 11 mjeseci zatvora zbog ubojstva 19-godišnjeg Milenka Đekića, pristao je prošlog tjedna dati intervju Nacionalu. On se već nekoliko dana na tajnoj lokaciji skriva od policije, koja od 12. lipnja ima uhidbeni nalog da ga privede i uputi na odsluženje zatvorske kazne. Budiša je pravomoćno osuđen nakon kontroverznog postupka o kojem se dosta pisalo. Prije osam godina sudjelovao je u tučnjavi. Prema službenoj verziji, u metkom u zatiljak pritom je hladnokrvno likvidirao Đekića. Budiša je u pritvoru proveo desetak dana, a postupak su pratile brojne čudne okolnosti. Najviše pozornosti privukao je dotad nezabilježen propust - do danas neobjašnjeni nestanak oružja i metaka, ključnih materijalnih dokaza ubojstva, iz sudske prostorije gdje se čuvaju oduzeti predmeti. Splitski sudac Slavko Lozina Budišu je 19. rujna 2003. osudio na 4 godine i 11 mjeseci zatvora - mjesec dana manje od minimuma za takvo kažnjivo djelo. Sve to mediji su označili kao pravosudnu farsu s ciljem da se pomogne hladnokrvnom ubojici. Budiša se prije nekoliko dana opet našao u središtu pozornosti nakon što je zatražio izuzeće suca Mlađana Prvana, koji je za njim raspisao tjeralicu, jer je Budiša više puta tražio odgodu odlaska na služenje zatvorske kazne. Zahtjev je obrazlažio svojedobnom bliskošću sa sučevom suprugom. Od kraja svibnja Budiša se desetak dana liječio u psihijatrijskoj bolnici u Jankomiru u Zagrebu. Tjednik Globus prošlog je tjedna objavio njegove fotografije ispred bolnice, uz tvrdnju da se Budiša slobodno šeće izvan bolnice i manipulira zdravstvenim stanjem radi izbjegavanja zatvorske kazne. Budiša je u razgovoru za Nacional, na tajnoj lokaciji gdje se skriva, optužio Državno odvjetništvo da je ono ukralo pištolj iz sudske riznice kako se ne bi mogla dokazati njegova nevinost. Nacionalu je dao dokumente koji pokazuju da se lažno predstavljao sudski vještak koji je ustvrdio da je on ubojica i objasnio zašto smatra da njegov nalaz treba zanemariti pri odlučivanju što se dogodilo. Budiša je detaljno ispričao zašto izbjegava otići u zatvor, te zašto misli da nije imao pravično suđenje. Pravo na borbu svim sredstvima

NACIONAL: Zašto unatoč pravomoćnoj presudi izbjegavate odlazak na odsluženje zatvorske kazne i skrivate se od policije nakon što je za vama raspisana tjeralica?

- Iskorištavam sve zakonske mogućnosti kako bih osporio presudu, jer nisam imao pravično suđenje. Meni se sudilo pod velikim pritiskom javnosti i raznih nevladinih organizacija, a HHO i gospodin Puhovski u mom slučaju, iako sam ih pozivao, uopće nisu reagirali. Ni danas se ne osjećam krivim, a ubojstvo za koje me terete nisam počinio. U ovom slučaju ja sam izgubio sve i imam pravo boriti se svim sredstvima da se pokušam obraniti. Za svoja prava borit ću se i na Sudu za ljudska prava u Strasbourgu, gdje ću ukazati kakve su se sve skandalozne manjkavosti pravosudnog sustava pokazale kroz djelovanje splitskog suda u mom slučaju. Meni su zapravo presudili pritisci i insinuacije. Sucu Lozini u sudnici sam rekao da me osudi na 20 godina zatvora ako mi dokaže da sam ubio tog mladića. On mi je pred 50 ljudi u sudnici rekao da tih dokaza nema, te da me neće moći osuditi ako ih ne pronađe. Nije ih pronašao, a ipak me osudio.

Nacional: Kako komentirate to što vas je sudac Lozina osudio na mjesec dana manju zatvorsku kaznu od propisane? Ne pokazuje li to njegovu blagonaklonost prema vama u tom slučaju?

- On je bio pod velikim pritiskom javnosti zbog slučaja Lora, gdje je svojedobno donio oslobađajuću presudu, te se nije usudio osloboditi i mene. Zato me osudio bez postojanja dokaza. Postupak je vodio nemarno i čak krivotvorio dokumente kako bi mogao okončati taj postupak. Pištolj je slučajno opalio

Nacional: Međutim, u obrazloženju presude Vrhovnog suda, koji je potvrdio kaznu koju je izrekao Lozina, stoji da njoj idu u prilog izjave svjedoka, te da je kazna pravedne. Kako to komentirate? Što se, po vama, dogodilo te večeri?

- Na poprištu sukoba koji je tragično završio našao sam se slučajno. Ondje se tada često okupljala ekipa sklona konzumaciji droga i uglavnom problematični tipovi. Kad sam dospio u lokal, ondje je već bila gužva i naguravanje. Sklonio sam se u kut zajedno s dvojicom prijatelja. Nisam konzumirao alkohol. Ubrzo mi je prišao voditelj lokala Leo Žanko i zamolio me da mu kao policajac pomognem uspostaviti red. Isprva sam odbio, uputivši ga na operativno dežurstvo. Međutim, gosti su ga počeli maltretirati, bocama su gađali dozere na šanku, jedan od njih je ležao pijan na šanku i slično. Ubrzo su i mene polili pićem. Zamolio sam ih da me ostave na miru i čak ih ponudio pićem. Međutim, udario me šakom u glavu muškarac znatno viši od mene. U naguravanju smo izišli van i nastavili se tući na pločniku. Njih nekoliko nasrnulo je na mene. Izvadio sam pištolj kako bih se obranio, misleći da će ih uplašiti. Međutim, u jednom trenutku pištolj mi je ispao iz ruke i slučajno opalio. Završilo je tragično, jer je mladić smrtno stradao. Poslije sam doznao da su to uglavnom osobe s podebljim kriminalnim dosjeima, što se i danas može lako provjeriti. Krunski svjedok protiv mene svojedobno je uhićen s 2 kg droge. Njemu se u postupku vjerovalo, a meni kao policajcu nije. Žrtvu nisam poznavao, niti sam se s njim potukao. Poslije sam doznao da je osoba koja je prva nasrnula na mene njegov stariji brat, koji je sklon kriminalu i koji po Splitu godinama glumi mangupa. Na sudu sam ga pitao je li vidio da sam pucao u njegova brata. Odgovorio je da nije. Međutim, Slavko Lozina to nije htio unijeti u zapisnik.

NACIONAL: Kako je moguće da je tijekom suđenja nestao pištolj, kao krunski dokaz na temelju kojeg se moglo utvrditi jeste li krivi ili niste? Opće je uvjerenje da su to učinile vama bliske osobe, kako bi vam se olakšao položaj u postupku i kako biste zahvaljujući pritiscima na svjedoke uspjeli izbjeći kaznu. Kako to komentirate?

- Osobe s kojima sam se sukobio uglavnom su sinovi bivših oficira JNA ili Srbi. Njih ne mrzim. Štoviše, imam među osobama srpske nacionalnosti dosta bliskih prijatelja. Međutim, zbog te činjenice slučaj je također došao pod povećalo javnosti, a mene su posredno prikazivali kao naglog policajca nacionalista i na sve je bačeno pogrešno svjetlo. Mediji su me prikazivali kao monstruma i na moj račun iznosili brojne neistine, a da me nitko nikad nije kontaktirao. Na poligrafu su zbog tog nestanka pištolja bili i čuvarica sobe oduzetih predmeta, kao i osoba koja se u mom slučaju lažno predstavljala kao stalni sudski vještak za traseologiju i ondje je utvrđeno da oni pištolj nisu uzeli, niti su sudjelovali u radnjama koje su do toga dovele. Utvrđeno je i da moj pištolj navodni vještak nikada nije imao te da je napisao vještvo koje je odgovaralo tužiteljima. Utoliko je pištolj mogao uzeti samo netko iz Državnog odvjetništva. Oni su znali da je predmet bez dokaza, da je vještvo napravljeno nekorektno. Njima je više odgovaralo da pištolj nestane te da se za to može mene osuditi.

NACIONAL: Zašto ste više puta tražili da se iz predmeta izuzme nalaz vještaka, te zašto tvrdite da on lažni sudski vještak?

- Prvi iskaz balističkog vještaka, danas pokojnog Berislava Tomašića, pokazao se nedostatnim i sudac Lozina odredio je dodatno vještačenje. Međutim, tada se otkrilo da su čahura, zrno i pištolj nestali, a parafinske rukavice su izmiješane, tako da se ne zna koja je čija. Nestala je i moja odjeća, koja je mogla ponuditi odgovor na pitanje jesam li ja bio ranjen u kuk tako da me okrznuo metak. Nestalo je sve što je moglo definitivno utvrditi da nisam kriv. Zajedno s pokojnim Tomašićem vještačio je i Josip Božanić, koji se cijeli radni vijek lažno predstavljao kao stalni sudski vještak za trasologiju. Trasologija ne postoji, nego postoji traseologija, kao znanost o tragovima. Međutim, njega nitko nikada nije provjeravao, a radi se o osobi koja je sve što je ikad znala o traseologiji naučila na tečaju kod profesora Vodinelića 50-ih godina. Božanić je izradio proturječno vještvo. Kad ga je moj odvjetnik na raspravi pitao da se izjasni pod kojim je kutom ubojica pucao u žrtvu, on je rekao: “Ja znam da se o nekom nagibu radilo od dolje prema gore i slijeva udesno.” Po novinama se svojedobno pisalo kako sam ja žrtvi naredio da klekne, da sam mu prislonio pištolj na zatiljak i hladnokrvno ga likvidirao. Pa kako je to moguće ako je osoba koja se predstavlja kao vještak rekla da je pucano odozdo prema gore? Sve što je Božanić radio je protupravno. Od Ministarstva pravosuđa 19. svibnja 2003. dobio sam informaciju da Josip Božanić uopće nije evidentiran kao sudski vještak pred Županijskim sudom u Splitu. Dakle, čovjek se lažno predstavljao, što je kažnjivo djelo. Zapisnici sa suđenja jasno pokazuju da ga je sudsko vijeće evidentiralo kao stalnog sudskog vještaka. Poslije je Državno odvjetništvo zajedno s Vrhovnim sudom tvrdilo da je Božanić po zakonu imenovan ad hoc vještakom. No to su neistine, jer po Zakonu o kaznenom postupku nisu bili ispunjeni uvjeti za takvo imenovanje. Božanić je napravio vjerojatno desetke vještačkih nalaza. Svi oni koji su na temelju njegovih nalaza poslani u zatvor imaju pravo na obnovu postupka. To je prava istina. No pravosuđe to nije htjelo dopustiti, pa je njegov nalaz u mom slučaju proglasilo neospornim, kao i njegov status. Zanimljivo je da ja nisam jedini koji se žalio na njegov status i rad. Čim sam pokazao dopis Ministarstva pravosuđa koji pokazuje da sam u pravu, Božanić je odmah umirovljen. Sudjelovanje u kobnoj tučnjavi

NACIONAL: Zašto o tim okolnosta niste prije javno progovorili?

- Mislite li da me svih ovih godina itko ikada išta pitao? Mediji su mi od početka iznimno neskloni, a nisam se htio izjašnjavati prije pravomoćnosti presude, jer bi me u takvom ozračju vjerojatno razapeli.

NACIONAL: Kako očekujete da vam budu skloni ako ste pravomoćno osuđeni i skrivate se od policije?

- Nisam sve vrijeme bio pravomoćno osuđen, ali ni tada se nitko nije zainteresirao da čuje moju stranu priče. Ovo što sam netom spomenuo nisu jedine nelogičnosti u mom predmetu. Na mjestu tragičnog događaja pronađeno je šest raznih krvnih grupa. To znači da je u sukobu sudjelovalo najmanje šest osoba. Bilo bi logičnije da su me optužili za sudjelovanje u tučnjavi sa smrtnom posljedicom. Vještak je pronašao čahuru nakon pet dana. Pa to je smiješno. Sudac Lozina vjerojatno zato nije dopustio rekonstrukciju događaja, jer bi se pokazalo da nije bilo teoretske mogućnosti da se dogodilo ono što je opisano u pravomoćnoj presudi. Mislim da se u hrvatskoj pravosudnoj povijesti nije dogodilo da sudac u ovako teškom slučaju ne dopusti da se izvede rekonstrukcija događaja. Nedvojbeno je da sam sudjelovao u tučnjavi koja je završila sa smrtnom posljedicom. Stradalog mladića mi je jako žao, naročito zato što on sa mnom nije imao nikakve veze ni dodirnih točaka. Ako je netko stradao, onda bi trebali odgovarati svi koji su sudjelovali u tučnjavi, ako se ne dokaže individualna krivnja. Sudionici tučnjave boje se obnove postupka, vjerojatno zato što bi istraga tada zahvatila i njih.

NACIONAL: Nije li neukusno tražiti izuzeće suca izvršitelja Mlađana Prvana, posredno tvrdeći da ste svojedobno bili ljubavnik njegove supruge?

- To nigdje nisam rekao. Njegovu suprugu i njenog pokojnog oca poznajem još iz djetinjstva. U vrijeme kada smo bili bliski Prvanova supruga imala je drugog dečka, a u tom društvu bilo je puno danas poznatih Splićana koji to mogu potvrditi. Sudac Prvan, njen današnji suprug, tada nije mogao uopće ući u naše društvo. Mi smo mu se tada rugali. Naravno, danas svi sve mogu demantirati. Protiv mene je protupravno raspisana tjeralica. Zašto bi on to učinio, osim ako nije subjektivan? Vjerojatno sam mu iz prošlosti ostao u neugodnom sjećanju i sada je dočekao šansu da me udari po repu.

Nacional: Zašto ste više puta tražili odgodu odlaska na izvršenje kazne?

- To svatko ima pravo raditi 20 mjeseci. Ja sam to tražio zato što svake godine kćer vidim samo nekoliko tjedana preko ljeta, jer sam se tijekom postupka razišao sa suprugom i ona s kćeri živi u inozemstvu. Tražio sam odgodu i zato da vidim kćer prije odlaska na služenje kazne. U najvećem broju slučajeva svima se odgađa odlazak na služenje kazne nakon prve molbe. Kod mene to nije bio slučaj. Pa kako onda ne bih sumnjao u nepristranost suda? Podnijet ću kaznenu prijavu protiv suca Prvana, jer je protupravno raspisao protiv mene tjeralicu.

NACIONAL: Zašto tvrdite da je tjeralica raspisana protupravno?

- Podnio sam zahtjev za odgodu odlaska na služenje kazne. Za raspisivanje tjeralice nije bilo uvjeta. To je učinio prije nego što je moju molbu uopće razmotrio.

NACIONAL: Među ostalim, tražili ste odgodu i zbog psihičkih smetnji i PTSP-a, zbog čega ste se liječili na Odjelu psihijatrijske bolnice u Jankomiru? Tjednik Globus snimio vas je da se za vrijeme liječenja, pognute glave, navodno pod utjecajem lijekova, slobodno šetate izvan bolničkog kruga. O kakvom se liječenju radilo, ako ste slobodno šetali izvan bolničkog kruga? Globus tvrdi da ste nestali iz bolnice nakon što ste postali svjesni da zahtjev za izuzeće suca Prvana neće poništiti njegov uhidbeni nalog. Kako to komentirate?

- Ondje sam proveo desetak dana. Tko poznaje izgled bolnice, zna da se sastoji od više dijelova koji su dislocirani. Da bih došao do onoga gdje sam se liječio, morao sam prijeći preko ceste. Vidio sam njihova fotoreportera, koji je tom prilikom slikao mene, ali i dva pacijenta koji su iza mene također išli na terapiju. Njih su predstavili kao nepoznate muškarce koji me prate u stopu. Objavili su da sam osuđen na deset godina zatvora. To se spominje na dva mjesta u tekstu i u naslovu. Zatim na kraju teksta piše da je Vrhovni sud potvrdio kaznu koju mi je izrekao Lozina, u trajanju od 4 godine i 11 mjeseci. Kako bih trebao komentirati takvo novinarstvo?

NACIONAL: U kakvim ste okolnostima napustili bolnicu?

- Terapija mi nije odgovarala. Nisam pobjegao, nego sam regularno otpušten, što mogu i dokumentirati. Neka okrivljenik pronađe svjedoka

NACIONAL: Dokad se namjeravate skrivati? Što zapravo očekujete da bi se moglo dogoditi u vašem slučaju, a da bi vam nakon svih službenih odbijanja moglo ići u korist?

- Zapravo i ne znam. Ne znam kako bih trebao protumačiti sve nezakonitosti koje su tijekom postupka napravljene na moju štetu. Ipak se nadam obnovi postupka. Nadam se da će nadležna tijela pogledati u moj spis i ustanoviti je li ovo što sam vama ispričao istina. Bilo je u postupku doista svašta. Među ostalim, predložio sam svjedoka, koji je htio nadopuniti svoj iskaz. Njega Lozina uopće nije zvao, a poslije je tvrdio da ga je uredno pozvao, ali se on nije odazvao. Svjedok je i pismeno potvrdio da nikada nije dobio poziv, te da želi svjedočiti. Lozina je na prijedlog još jednog svjedoka tijekom rasprave rekao da ga ja pronađem. Što više reći.

Ispario iz psihijatrijske bolnice Prošlotjednim napisima u novinama otvoreno je pitanje Budišina odlaska na odsluženje kazne: u međuvremenu je izdan i nalog za njegovo uhićenje, a on je ispario iz psihijatrijske bolnice u Jankomiru u kojoj se liječio. Insinuacije i pritisci Sudac Lozina mi je pred 50 ljudi u sudnici rekao da dokaza protiv mene nema, te da me neće moći osuditi ako ih ne pronađe. Ipak me osudio', kaže Budiša.