Objavljeno u Nacionalu br. 554, 2006-06-26

Autor: Ivo Pukanić

KOMENTAR TJEDNA

Auf Wiedersehen, lieber Vlatko

Ivo PukanićIvo Pukanić Glupost je govoriti o nogometu kao najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu. Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj pozorno pokazuje ono što pametni već davno znaju - nogomet je postao jedna od najvažnijih stvari u suvremenom svijetu. Uz izuzetno visoke profesionalne kriterije koji idu uz vrhunski nogomet, kako reprezentacijski tako i klupski, vežu se cijele grane industrije, utjecaj, kako poslovni tako i politički, a da o turističkoj propagandi i ne govorimo. Niti jedna zemlja ne može platiti TV reklamu kakvu dobije kroz dobar plasman reprezentacije ili kluba na velikim natjecanjima. O direktnim učincima same nogometne industrije i povezivanju medija s njima da se i ne govori. Prednosti i koristi koje jednoj zemlji, maloj i u globalnim relacijama marginalnoj, kao što je Hrvatska, može donijeti vrhunski nogomet, su nemjerljive. Onaj tko to razumije, još je više frustriran zbog onoga što je propušteno u Njemačkoj. Za tu sramotu ne bih krivio Cicu Kranjčara, već cjelokupni truli sistem koji vlada u hrvatskom nogometu. Kranjčar je klimao s onim što je imao. A imao je vrlo malo, jer Hrvatska više ne ”proizvodi” vrhunske nogometaše, koji su ujedno i ličnosti i vođe. Ovo je možda pravi trenutak da se stvari preokrenu, jer sa sadašnjim sistemom nemamo nikakve šanse da se u narednih desetak godina pojavimo na nekom važnom natjecanju, kao niti da naši klubovi igraju neku važniju ulogu u europskim klupskim natjecanjima. To će se dogoditi ako hitno ne unesemo, za naše prilike, revolucionarne novosti u naš nogomet.

Za to treba snage i hrabrosti, što sadašnja garnitura s Vlatkom Markovićem na čelu nema. Marković se domobranski povukao u međunarodne vode a ligu je prepustio diskutabilnoj Udruzi prvoligaša. Ako nema kvalitetne lige, nema niti kvalitetne reprezentacije. A liga ne može biti kvalitetna jer je vode privatni interesi i kriminalne skupine. Da se to presječe, država bi trebala biti zaista država, te kao u Italiji pola klubova smjestiti u drugu ili treću ligu, a veliki dio klupskih rukovodstava pohapsiti. Umjesto toga, država im oprašta 700 milijuna poreza duga. Time je Sanader pokazao svoju slabost, a najviše su izgubili upravo ti klubovi u kojima će i dalje polusvijet voditi politiku, politiku vlastitoga džepa. Umjesto da su klubovi otišli u stečaj i tako se očistili od svih kadrovskih balasta i krenuli od nule, ostali su i dalje se koprcati u vlastitu govnu. Klupske uprave su većinom kokošari koji igraju na sitno, ne shvaćajući da mnogo više novca u perspektivi mogu zaraditi ako igraju pošteno i pristanu na korjenite reforme. Marković mora otići a na njegovo mjesto mora doći netko s velikim autoritetom, neokaljan, van svih lobija, s jasnom vizijom i potpunom političkom podrškom Pantovčaka i Banskih dvora. Taj netko mora imati autoritet i među klupskim glavešinama, kojima mora jasno reći - ili će igrati po novim pravilima ili moraju van iz cijele priče. Većina bi ih otišla van priče i to direktno u zatvor, jer ne bi zbog svog psihičkog sklopa mogli raditi pošteno.

Taj netko mora imati snage i utjecaja hitno promijeniti postojeće zakone i zabraniti bilo kakvo privatno menadžerstvo u upravama klubova kao i osigurati čiste transfere i transparetno poslovanje klubova. S tim novim zakonom dobio bi se odgovor - čiji su zapravo naši klubovi: privatni ili društveni? Taj netko mora biti dovoljno snažan da osigura financijsku potporu države i jakih sponzora, koji bi dali novac za osnivanje Državne škole za nogomet, po uzoru na Francusku i Nizozemsku. Ta bi prestižna ustanova, s vrhunskim domaćim i stranim stručnjacima razvijala kako nogometne tako i ljudske i socijalne vrline mladih ljudi, koji su u sadašnjem klupskom sistemu izopačeni, arogatni i bahati poludelikventi već s petnaest godina. To bi bila prestižna ustanova u kojoj bi se odgajali odgovorni nogometaši i odgovorni ljudi, jer samo takvi mogu pobjeđivati. I na kraju taj bi se čovjek morao obračunati s razularenim navijačima, kojima se ulaguju novinari i komentatori, zbog kojih su mnogi normalni, obiteljski ljudi odustali od posjeta stadionima, kojih se boje i korumpirane klupske uprave i političari. Ako se hitno ne pojavi taj čovjek, koji je spreman preuzeti odgovornost i u narednih pet do šest godina napraviti od zemlje nogometnu silu, za što imamo potencijal, Hrvatska će sljedeći put biti još tužnija, još frustriranija, još bjednija... Vrijeme za promjene samo što nije isteklo.

>email to:Ivo Pukanic

Vezane vijesti

Marković nastavlja: 'Papa ima isti stav o homoseksualcima. Ja samo njega...

Marković nastavlja: 'Papa ima isti stav o homoseksualcima. Ja samo njega slijedim'

Predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza (HNS) Vlatko Marković gostovao je na video-cahtu tportala uvjeren kako će pobijediti u skorašnjim izborima za… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika