Za otužnu sliku Gornjeg grada kriva je i dotrajala infrastruktura - na slici Mesnička 31Revitalizacija zagrebačkog Gornjeg grada jedan je od prioriteta vlasti u glavnom gradu Hrvatske. Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić još je lani najavio da će u oživljavanje tog dijela Zagreba biti uložen veliki trud i novac kako on više ne bi bio jedna od najzapuštenijih gradskih jezgri u Europi. A ovaj najstariji i najelitniji dio Zagreba to trenutačno zaista jest, jer Gornji grad danas ima velikih problema s nesnosnim prometnim gužvama, automobilima parkiranim na svakom uglu, oronulim fasadama i ruiniranim građevinama, te mizernom turističkom i ugostiteljskom ponudom. Stanovnici ovog dijela Zagreba kao jedan od najvećih problema spominju upravo promet koji bi, kažu, po svaku cijenu trebalo izbaciti iz stare gradske jezgre, a većina ih dijeli isto mišljenje i kad je riječ o državnim institucijama poput Sabora i Vlade.

Za prometne gužve i kaos s parkirnim mjestima mnogi okrivljuju upravo političare koji svojim automobilima svakodnevno “okupiraju” gornjogradske ulice, zbog čega se stječe dojam da Gornji grad nije ništa drugo do golemo parkiralište za hrvatsku političku elitu. Za otužnu sliku Gornjeg grada kriva je i dotrajala infrastruktura, a ponajviše derutne i propale fasade tamošnjih kuća. Iako još ne postoji konkretan i cjelovit plan revitalizacije koji bi objedinio obnovu derutnih gornjogradskih građevina i infrastrukture, uklanjanje prometa i osmišljavanje kulturnih i turističkih sadržaja, situacija bi se na Gornjem gradu uskoro trebala promijeniti obnovom stambenih zgrada novcem od spomeničke rente, za koju je nedavno završen natječaj, a uskoro će početi i obnova infrastrukture u ovom dijelu grada. Od 104 stambene zgrade, koje su za obnovu na poziv Poglavarstva prijavljivali sami vlasnici, u ovogodišnji plan obnove ušlo je ukupno 40 kuća, odreda onih smještenih u staroj zagrebačkoj jezgri u kojoj danas živi oko 2000 ljudi, među kojima i mnogi poznati slikari, glazbenici, liječnici, profesori i suci. Koliko će stajati obnova vanjskih dijelova gornjogradskih kuća i po kojem su kriteriju one izabrane, za Nacional je objasnila Doris Kažimir, pročelnica Zavoda za zaštitu spomenika kulture.

“Ove smo godine za obnovu kuća iz spomeničke rente namjeravali izdvojiti oko 21,4 milijuna kuna, no kako će za obnovu ovih 40 zgrada trebati dodatnih 5,6 milijuna kuna, tu će razliku iz gradskog proračuna nadoknaditi Poglavarstvo. Suvlasnici će morati sami osigurati 6,1 milijun kuna za obnovu svojih kuća i stanova, odnosno 18 posto cjelokupnog troška obnove. Novac od rente zapravo služi za sufinanciranje same obnove, jer grad ne financira čitav iznos. U stopostotnom iznosu grad financira samo restauratorske i konzervatorske radove, a ostali postoci sufinanciranja ovise o tome gdje se zgrada nalazi, pa se svake godine nanovo određuje koje će građevine i s kojim namjenama imati prioritet”, objašnjava Doris Kažimir dodajući kako su građani ove godine na natječaj mogli prijaviti samo stambene i pretežno stambene kuće. Nakon što Gradski ured za prostorno uređenje sastavi ugovore o sufinanciranju i potom ih sklopi s vlasnicima i suvlasnicima 40 zgrada koje idu u obnovu, vlasnici će morati u roku od tri mjeseca uplatiti novac. Nakon toga će biti raspisan natječaj za odabir izvođača radova i tek kada oni budu odabrani moći će se konkretno početi s obnovom.

Doris Kažimir podsjeća da bi upravo trebala početi obnova 10 građevina odabranih na natječaju a koja će ukupno iznositi nešto više od 5,5 milijuna kuna. Uskoro će, kako kaže, početi i obnova zgrada u državnom ili gradskom vlasništvu, poput palača Gvozdanović i Jelačić, te kuća Arko i Leitner, a prošlog je tjedna započelo i kompletno preuređenje Markova trga i okolnih ulica. Gradonačelnik Milan Bandić Zagrepčanima je obećao da će cjelokupno preuređenje Gornjeg grada, uključujući i obnovu svih 217 građevina u staroj jezgri, biti okončano u sljedeće tri godine. Kojim će se redom obnavljati stambene kuće na Gornjem gradu koje su ušle u ovogodišnji plan, odlučit će Stručno povjerenstvo za korištenje spomeničke rente, a osnovni kriteriji bit će spomenički status i vrijednost zgrade, važnost njezina izgleda u slici grada te stanje ugroženosti pročelja i krovova.

Kao i gotovo sve građevine na Gornjem gradu, 40 odabranih imaju veliku povijesnu i kulturnu vrijednost a 19 ih je zaštićeno kao spomenici kulture. Stambena zgrada u Freudenreichovoj ulici, na kojoj će biti obnovljeni pročelje i krov, jedna je od njih. Riječ je o tipičnoj plemićkoj, baroknoj kući bez naglašenih ukrasa ali s iluzionističkim oslikom, koji će također biti restauriran. Sagrađena je 1786., što je upisano i na zaglavnom kamenu iznad ulaznih vrata, a prvi joj je vlasnik bio srebrnar Juraj Igerčić. Pojedinačnu zaštitu kao kulturno dobro ova je građevina zaslužila i zbog svoje povijesne važnosti, pošto je riječ o rezidenciji više povijesnih ličnosti 19. stoljeća. U njoj je živjela Ana Jelačić, majka hrvatskog bana Josipa Jelačića, a kasnije i njegov brat Đure. Tridesetih godina prošlog stoljeća, prizemlje kuće je bilo dom pjesnika Ivana Gorana Kovačića i njegove majke. Obnova će stajati oko 753 tisuće kuna. Obnavljat će se pročelje, krov i potporni zid građevine u Demetrovoj 5, što će stajati 1,417 milijuna kuna. Riječ je o dvokrilnoj kući sagrađenoj krajem 18. stoljeća na zapadnom gradskom bedemu u obliku slova L. Kuća je djelo Janka Jambrišaka, jednog od najvažnijih graditelja i projektanata svojeg doba u Zagrebu, a vlasnici su joj bili šestinski župnik Antun Šušak a kasnije podžupan zagrebačke županije Aleksandar Makanec. Ova je kuća poznata i kao nekadašnji zagrebački stan hrvatske operne dive Milke Trnine.

Na uglu Vitezovićeve i Ćirilometodske ulici, u kojoj je od 1846. do smrti živio vođa hrvatskog narodnog preporoda Ljudevit Gaj, na kućnom broju 6, nalazi se neorenesansna kuća koja je od gradnje 1883. do danas u posjedu obitelji Cuculić. Djelo je arhitekta Ernsta Mühlbauera i očuvana je u izvornom obliku, a obnovu pročelja i krova olakšat će izvorni nacrti kuće koje su njezini vlasnici sačuvali. Vrijednost obnove procijenjena je na oko 611 tisuća kuna. U ulici Lisinskoga, na kućnom broju 2, smještena je jedna od najstarijih gornjogradskih kuća koja se prvi puta spominje još u 17. stoljeću. To je ujedno bio i dom antropologa i geologa Dragutina Gorjanovića Krambergera, a 1894. tu je staru kuću pregradio arhitekt Martin Pilar nadogradivši prvi kat i preoblikovavši pročelje. U kući su do danas sačuvani izvorni svodovi u podrumu, a obnavljat će se ulično pročelje, što će iznositi oko 266 tisuća kuna.

U Radićevoj 32 nalazi se impozantna barokno-klasicistička palača koja je po kvaliteti jedinstvena u zagrebačkoj arhitekturi 19. stoljeća, a sagradio ju je Georgij Domotterfy 1814. ili 1815. Nekada je služila kao rezidencija veleposjednika Mirka pl. Kukuljevića, a u drugoj polovici 19. stoljeća ovdje je bila smještena Djevojačka škola i prvo sjedište Prve hrvatske štedionice. Obnavljat će se pročelje i krov, a vrijednost obnove iznosi oko 1,528 milijuna kuna. Pročelje i krovište obnavljat će se i na građevini u Visokoj 10, koja je zapravo gospodska kuća iz posljednje četvrtine 18. stoljeća. Kuća s arhitektonskim i stilskim oznakama kasnog baroka pripadala je Ivanu Kukuljeviću Sakcinskom a u njoj je živio i hrvatski povjesničar Ferdo Šišić. Vrijednost obnove iznosit će oko 249 tisuća kuna. U istoj ulici, na kućnom broju 6, nalazi se kuća koja je više od stotinu godina bila u posjedu obitelji Čačković. Izgrađena je krajem 18. stoljeća sa slikovitim zabatom, te dvokrilnim kolnim i uskim ulaznim vratima, koja vode u dvorište.

Njezino sjeverno krilo, koje je nekada bilo gospodarska zgrada, nadograđeno je prvim katom 1929. U Radićevoj, nekada najživljoj trgovačkoj ulici u Zagrebu, na kućnom broju 30 nalazi se kuća koja je ujedno i prva bankovna zgrada u glavnom gradu Hrvatske, građena za Prvu hrvatsku štedionicu. Kuća koju smatraju jednim od najboljih djela arhitekta Janka Grahora mlađeg, izgrađena je 1880. u obliku slova U, s neorenesansnim uličnim pročeljem na strmom terenu. Zgrada, čije će se pročelje početi obnavljati ove godine a što će stajati oko 1,718 milijuna kuna, smatra se najuspjelijom arhitektonskom intervencijom razdoblja historicizma u Gornjem gradu, jer u njega unosi veliko mjerilo a ne narušava gornjogradski urbanistički identitet. U Opatičkoj ulici 2 obnavljat će se pročelje i krov kuće koja u svom sklopu ima četverokutnu kulu Kamenitih vrata. Ta je kula već u 17. stoljeću služila za stanovanje, a građena je u etapama od kraja 17. do kraja 18. stoljeća. Grof Artur Nugent, njezin vlasnik s kraja 19. stoljeća, s Nelsonova je broda navodno donio lanac i postavio ga uz ugao kuće u Kamenitoj ulici. Vrijednost obnove iznosi oko 2,961 milijun kuna.

U Mesničkoj 12 smještena je kuća u kojoj je od 1874. do 1903. živio prvak zagrebačkog radničkog pokreta i osnivač novina Radnički prijatelji, Dragutin Kale. Jezgra građevine potječe iz 1820. kada je zapravo bila kapela sv. Ivana Nepomuka, a za stambenu namjenu preuredio ju je graditelj Juraj Either. Obnavljat će se pročelje, a vrijednost radova bit će oko 442 tisuće kuna. OKVIR Spomenička renta Spomeničku rentu moraju plaćati svi oni koji na području zaštićene gradske cjeline obavljaju gospodarsku djelatnost, a njezin je mjesečni iznos od 3 do 10 kuna po kvadratnom metru. Od prikupljenog novca 40 posto ide u državni a 60 posto u gradski proračun. U Zagrebu se ta renta prikuplja od kraja 2004. godine i od tada je uplaćeno više od 5 milijuna kuna. Novac se troši na način da Poglavarstvo pozove građane da sami prijave građevine koje bi valjalo obnoviti.>email to:Marina Bilus