Iako bi novonastala situacija mogla poremetiti reizbor guvernera, Željko Rohatinski, doznaje Nacional, dobit će povjerenje za novi mandat, što će vjerojatno i prihvatiti Na sastanku užeg kabineta Vlade u ponedjeljak odlučeno je da se Vladin prijedlog novog Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci (HNB) povuče iz hitne procedure u Saboru, što bi moglo dovesti u pitanje reizbor sadašnjeg vodstva HNB-a kojem mandat istječe 12. srpnja. Na sjednici je odlučeno i da se iz tog prijedloga Zakona izbaci nekoliko ključnih odredbi koje su, prema dobro obaviještenim Nacionalovim izvorima iz HNB-a, trebale trajno zaštititi položaj nekolicine ljudi iz vrha te financijske institucije, prije svega viceguvernera koji se na ključnim položajima unutar HNB-a nalaze već više od desetljeća.

Kako bi dobio na vremenu, premijer je na sastanku predsjedništva HDZ-a, održanom u ponedjeljak nakon sjednice Vlade, dao uputu da se drugo čitanje novog Zakona o HNB-u odgodi do jeseni. Prvu verziju prijedloga Zakona nominalno je pripremilo Ministarstvo financija, ali prema Nacionalovim saznanjima, radilo se o dokumentu sastavljenom unutar HNB-a. Do izmjena na sjednici u ponedjeljak došlo je nakon što je premijer Ivo Sanader nedavno u užem krugu suradnika optužio ministra financija Ivana Šukera da je u Sabor samo proslijedio prijedlog Zakona izrađenog u HNB-u, umjesto da ga doradi. U prvom prijedlogu Zakona postoje dijelovi po kojima Sabor ne može po svojoj volji smjenjivati čelnike HNB-a, a guverner ima pravo sam imenovati viceguvernere. Upravo je činjenica da po spornom prijedlogu Zakona ne bi mogao kontrolirati postavljanje viceguvernera, najviše zasmetala Sanaderu. Cijeli prijedlog Zakona koji je potekao iz HNB-a prvobitno je trebao biti prihvaćen u Saboru po hitnom postupku, nakon čega bi Vlada izgubila i dosadašnji mali utjecaj na Narodnu banku preko stranačke većine u Saboru. Iako bi novonastala situacija mogla poremetiti reizbor guvernera, Željko Rohatinski, doznaje Nacional, dobit će povjerenje za novi mandat, što će vjerojatno i prihvatiti.

U suprotnom bi politički osramotio premijera Ivu Sanadera koji je u nekoliko navrata javno najavio da će mu pružiti potporu u ponovnoj kandidaturi. Naime, očekivalo se da će Sanader postaviti svog čovjeka, budući da je Rohatinskog na mjesto guvernera postavila Račanova vlada 2000. No, prema mišljenju hrvatskih i inozemnih stručnjaka, Rohatinski je dobro radio svoj posao i ima podršku međunarodnih financijskih institucija, pa je Sanader odlučio da mu je najkorisnije zadržati jedinog guvernera HNB-a koji je na svojoj funkciji proveo cijeli šestogodišnji mandat. Nacionalov sugovornik smatra da je Vlada odlučila izmijeniti dijelove prijedloga Zakona, jer se verzija koju je sastavio HNB zapravo najviše bavi poistovjećivanjem uloge i funkcije HNB-a s vlastitim ciljevima i interesima rukovodećih osoba u HNB-u. “To su guverner, zamjenik guvernera i viceguverneri. Cijeli prijedlog Zakona tendenciozno želi učvrstiti ovlasti guvernera i viceguvernera, a iz zadaća HNB-a su izostavljene sve odredbe koje pretpostavljaju snošenje osobne odgovornosti u ispunjavanju uloge središnje banke u gospodarskoj politici.

To je nedopustivo zbog dosadašnjeg lošeg iskustva s bankarskim osobljem, naročito viceguvernerima koji su se kompromitirali za vrijeme bankarskog sloma 1998. Pogledajte samo skandale i protuzakonite radnje u bankarskom sektoru koji su Hrvatsku kroz razne kontribucije i sanacije do sada stajali 13,7 milijardi kuna," kaže Nacionalov sugovornik i dodaje da HNB ni danas ne uspijeva nadgledati bankarsko poslovanje u državi. Iako je vodstvo HNB-a uspješnije od prethodnih, ono je ipak između 2000. i 2006. prema revidiranim podacima ostvarilo gubitak u poslovanju od 1,1 milijardu kuna. Za njihova mandata izbio je i skandal Riječka banka koji je državu stajao 87 milijuna eura. Od cijelog se slučaja HNB pokušala ograditi, iako po zakonu samo ona ima ovlasti nadzora i kontrole banaka. Obrazloženje zašto je novi Zakon o HNB-u trebao ući u hitnu proceduru, naizgled je jednostavno - vodstvo te institucije trebalo bi izabrati ili potvrditi po novom zakonu. Da se Rohatinski i vodstvo HNB-a izaberu po starom zakonu, sve bi bilo legalno, ali ne i legitimno, pa bi se izbori morali ponoviti nakon promjene zakona. “Nejasno je zašto se uopće donosi novi zakon, jer je onaj stari donesen 2001. bio u skladu sa standardima razvijenih država, a uz sitne zamjerke pohvalio ga je i MMF. Neke odredbe novog prijedloga Zakona napravljene su kako bi ljudima unutar HNB-a omogućile ostanak na postojećim položajima. Tu mislim prije svega na viceguvernere koji nisu smijenjeni zajedno s bivšim guvernerom Škrebom, iako Sabor nije prihvatio njihovo izvješće za 1999. Svi oni i danas stvaraju gubitke HNB-u a istodobno su u novi zakon ugradili odredbe po kojima bi postali nedodirljivi. Novi zakon bi Hrvatskom saboru spriječio pravo uvida u poslovanje HNB-a, a nitko drugi u RH također nema pravo uvida u zakonitost poslovanja rukovodstva HNB-a“, tvrdi Nacionalov izvor iz HNB-a, koji se protivi novom zakonu, dodajući da su brojne odredbe prijedloga Zakona o HNB-u ispod svake kritike. “Recimo, nije definirano tko može biti guverner ili viceguverner, kakve kompetencije ili radno iskustvo treba imati, ili kakvu bankarsku biografiju."

U izvornom prijedlogu Zakona sporna je odredba koja marginalizira ulogu Savjeta HNB-a, tijela od 14 članova među kojima je osam stručnjaka izvan sustava a koji je uz guvernera odgovoran za upravljanje HNB-om. U novom zakonu predloženo je da se broj članova Savjeta smanji s četrnaest na devet, s tim da članovi Savjeta više ne bi mogli biti ljudi koji nisu zaposlenici središnje banke. Prema preradama Zakona napravljenim u ponedjeljak, viceguvernere i članove Savjeta HNB-a imenovao bi kao i dosad Sabor, a svog zamjenika će guverner birati među viceguvernerima HNB-a. Nacionalov sugovornik tvrdi da je cijeli prijedlog Zakona potpuno preuranjen. “Neshvatljivo je da se država novim Zakonom o Hrvatskoj narodnoj banci odriče monetarnog suvereniteta u korist Europske unije, iako još nismo ušli u nju.“ Od trenutka ulaska Hrvatske u EU, HNB postaje dio Europskog sustava središnjih banaka. Da bi uvela euro, Hrvatska bi morala imati inflaciju unutar prosjeka triju zemalja s najnižim stopama, fiskalni deficit do 3 posto i javni dug do razine od 60 posto BDP-a. Uvođenjem eura, HNB bi svoje ovlasti vezane za izdavanje novca, monetarnu i deviznu politiku te upravljanje deviznim rezervama morala predati Europskom sustavu središnjih banaka. HNB bi se tada bavila samo kontrolom bankarskog sektora, te izdavanjem i oduzimanjem dozvola za rad komercijalnih banaka.

Tako se zakonskim izmjenama, prema objašnjenju ministra financija Ivana Šukera, stvaraju tehnički preduvjeti za uvođenje eura kada za to dođe vrijeme. “Nije mi jasno zašto bi sve te odredbe trebalo već sada ugraditi u zakon, iako bi primjena uslijedila tek nakon ulaska u EU. Zakonskim izmjenama dodatno se naglašava neovisnost središnje banke. Briše se, naime, odredba iz aktualnog zakona prema kojem Sabor može razriješiti guvernera i ostale članove Savjeta ako odstupe od ostvarenja osnovnog cilja HNB-a.” Jedan dio predloženog Zakona bi čelnike HNB-a doveo u jedinstven položaj - nikome ne bi bili odgovorni i nitko, pa ni Sabor ih ne bi mogao smijeniti, osim u slučaju kaznenog progona. OKVIRI Guverner čvrstog stava Rohatinski je guverner od 2000. i prvi je guverner koji je odradio svih šest godina mandata. Njegovom reizboru su sklone i međunarodne institucije, iako je u domaćim ekonomskim krugovima bilo naznaka da bi popularnost Rohatinskog u tim krugovima mogla pasti. Naime, on je prije nekoliko mjeseci u slučaju prodaje Splitske banke javno poručio zainteresiranom belgijskom KBC-u, suvlasniku Ljubljanske banke, da im neće potvrditi moguću kupnju dok se hrvatskim štedišama ne isplati dug stare devizne štednje. Kaznena prijava protiv Škreba i Maletića Neven Barač i skupina malih dioničara i zaposlenika bivše Dubrovačke banke podnijeli su Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu kaznenu prijavu protiv nekadašnjeg guvernera Hrvatske narodne banke Marka Škreba i njegovih zamjenika, među kojima je i današnji viceguverner Čedo Maletić. Njih se u prijavi tereti da su manipulacijama i nepoštivanjem zakona donijeli štetnu odluku o sanaciji Dubrovačke banke, što je oštetilo državni proračun za 2,6 milijardi kuna, te izazvalo kolaps bankarskog sustava. Uz Škreba i Maletića prijavljeni su Zdravko Rogić, Škrebov zamjenik s kraja 90-ih, te tadašnji visoki dužnosnici Državne agencije za sanaciju banaka (DAB) Mladen Šunjić i Niko Koncul. Škreba, Maletića, Šunjića i Koncula sumnjiči se da su krajem prosinca 1998. i početkom siječnja 1999. na sastanku u Zagrebu dogovorili dodatnu sanaciju Dubrovačke banke, iako su ovlaštene službe prethodno utvrdile da banka uredno posluje.

To su napravili, tvrdi se u prijavi, za račun Glumina banke, Zadarcommerca i Globus grupe, tada u vlasništvu Miroslava Kutle, koji su time protupravno zaradili 1,13 milijardi kuna. Naime, odlukom o dodatnoj sanaciji Dubrovačke banke potraživanja prema tim tvrtkama proglašena su nenaplativima. Zanimljivo je da su ništavnima proglašeni krediti banke i vlasnički udjeli u niz vrijednih dubrovačkih hotela, koji su kasnije prodavani po višestruko većim iznosima od onih koje je banka u njih uložila. Mali dioničari i bivši zaposlenici pozivaju se na Škrebov dopis Maletiću s oznakom “povjerljivo” od 31.prosinca u kojem je naložio da se u pet dana pripremi odluka o dodatnoj sanaciji, izravno ukazujući da su mu od posebnog interesa potraživanja i vlasnički udjeli koje Dubrovačka banka ima u hotelima te krediti navedenim tvrtkama. U kaznenoj prijavi navodi se javnosti dosad nepoznata epizoda koja je prethodila sanaciji Dubrovačke banke. Škreb i Rogić navodno su spriječili ulazak stranog kapitala u vlasničku strukturu Dubrovačke banke.

Tadašnja Uprava banke s Nevenom Baračem na čelu izdala je nove dionice koje je namjeravala prodati u inozemstvu i na hrvatskom tržištu. Već je bila ugovorena prodaja 10.000 dionica, što je bilo 22 posto vlasničkog udjela, Regent fondu iz Londona po cijeni od 26 milijuna njemačkih maraka. Rogić je tada, navodi se u prijavi, intervenirao kod Nicka Groena, posrednika kod Regent fonda, kako bi spriječio prodaju. Kao epilog čitave priče, taj isti Regent fond kupio je 100 posto vlasništva Dubrovačke banke nakon sanacije za 48 milijuna njemačkih maraka.>email to:Mario Duspara