Danas, na dan izlaska ovoga broja, Nacional i njegovi partneri peti puta dodjeljuju Top stipendiju za top studente. To je najveća stipendija u Hrvatskoj i svaki od trideset odabranih studenata dobiva po četiri tisuće kuna mjesečno. Na ideju koja je nastala u redakciji prije pet godina, danas smo svi u Nacionalu jako ponosni. Ne samo zbog toga što se tim novcem pomaže školovanje najboljih i najdarovitijih mladih ljudi u Hrvatskoj, već se time promovira izvrsnost i iznadprosječnost u znanju. A znanje i obrazovanje danas su najveći kapital koji jedna zemlja može imati.

Upravo je to ono što mora biti glavni pokretač napretka Hrvatske. Lijepo je imati more i svake godine 10 milijardi dolara zarade od turizma, što je novac koji nam drži glavu iznad vode. No, dugoročno, pošto nam je industrija i tako propala, a sva proizvodnja se ionako seli masovno na istok, Hrvatska ima samo jedan izlaz - i zadnju lipu koju ima mora ulagati u znanje i što bolje obrazovanje svojih građana. S prosječnošću se može životariti, ali se ne može postići uspjeh. To je najbolje pokazala Irska i njezin model. Jedna od najsiromašnijih zemalja Europske unije, koja za razliku od Hrvatske nije imala niti prirodne resurse da razvije turizam, u svega nekoliko godina postala je najbrže rastuća ekonomija u Europi.

Razlog tog ekspresnog razvoja bila je politička odluka da se svi potencijali upotrijebe za stvaranje društva znanja. Usporedno s time, regulirani su i zakoni, prilagođen porezni sistem te je bez puno filozofiranja postignut opći koncenzus oko daljnjeg razvoja. Država je poticala svako ulaganje u znanje, honorirala sve napore tvrtki, pojedinaca i ustanova koje su prepoznale budućnost. Time je postignuta jedna pozitivna atmosfera u društvu koje se počelo natjecati u izvrsnosti. Počelo se cijeniti znanje, a ne lopovluk, kao što je običaj na ovim našim područjima. Takvo ozračje u Irskoj prepoznali su i strani investitori. Ne vidim niti jedan razlog da se to ne dogodi i u Hrvatskoj. Dobiti Top stipendiju ne znači samo četiri tisuće kuna za studenta i zagarantirano mjesto znanstvenog novaka na fakultetu, lakše i bolje zaposlenje ... to priznanje za znanje je nakon pet godina postojanja postalo statusni simbol. Taj statusni simbol ne mjeri se veličinom auta, broda, vile ili silikonskog poprsja ljubavnice, što su uobičajne, prevladavajuće vrijednosne kategorije u našem društvu.

Taj statusni simbol valoriziran je unutar jedne skupine pametnih, mladih ljudi, koji cijene znanje te uloženi trud i probdjevene noći nad knjigom ili kompjuterom. Krug ljudi koji tako misle svakim je danom sve veći, a država je ta koja se mora maksimalno potruditi da svojim regulativama ubrza taj proces pozitivnog razmišljanja. Taj proces će na kraju dovesti i do promjena unutar sistema vrijednosti kod prosječnih Hrvata. A kada će kvalitetno fakultetsko obrazovanje biti u očima tinejdžera važnije od količine konja novog BMW-a, tada će to biti znak da se Hrvatska zaista makla od Balkana. Sve što je dobro i kvalitetno puno košta. Tako je to i sa dobrim i kvalitetnim obrazovanjem. Stoga je i ovaj sistem javno-privatnog poduzetništva, koji će omogućiti sistem gradnje obrazovnih ustanova, sigurno jedna od najboljih stvari koja se dogodila u Hrvatskoj. Ono što se kao nukleus rodilo kod Čačića i Račanove vlade, Sanader je prepoznao i razradio, te ekspresno pretvorio u zakon.

Prije mjesec dana bio sam s ministrom Primorcem kod premijera da mu obrazložimo ideju koja je nastala na osnovi prakse s Top stipendijom. Ideja je vrlo jednostavna -svim tvrtkama u Hrvatskoj ukinuti porez na stipendije. Nakon što je izračunao koliko bi time država izgubila a koliko u perspektivi može dobiti, Ivo Sanader je odlučio da njegova Vlada ukine te poreze na stipendije. Ako premijer ostvari svoje obećanje, u što ja čvrsto vjerujem, to će pokrenuti pravi ulagački val u obrazovanje na svim nivoima u Hrvatskoj. Ukidanje poreza za vladu je u proračunskom smislu minimalni trošak, a u psihološkom smislu značit će potpuni preokret u gledanju države na vezu obrazovanja i gospodarstva. Zbog toga sam danas sretan čovjek, jer od one ideje koja se rodila u mojoj kancelariji prije pet godina, rodilo se nešto veliko, nešto što itekako može pomoći Hrvatskoj da ide što brže u budućnost. U tome, naravno, ipak najveću zaslugu imaju dosadašnji dobitnici Top stipendija koji su svojim radom i zalaganjem opravdali svrsihodnost te akcije.>email to:Ivo Pukanic