Za preuzimanje Vinogradara već godinama se bore poznati vinar Antun Plančić i hercegovački tajkun Milan Lučić (na slici) Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) uskoro bi mogla potresti afera zbog koje će vjerojatno morati odstupiti ravnatelj Mile Rukavina, a zasigurno i neki niži dužnosnici te institucije. Sumnja se da je HZMO nezakonito pomogao Milanu Lučiću da stekne kontrolu nad viškom vinarijom Vinogradar, koja zbog oko 150 hektara zemljišta na Visu ima ne samo vinogradarske, već potencijalno i unosne građevinsko-turističke perspektive. Vinogradar je viška vinarija koja pod nasadima vinove loze ima 58 hektara zemljišta te 100 hektara neobrađenog zemljišta. To je zemljište u posjedu Vinogradara a vlasnik je država. Međutim, kada dođe do raspodjele državnog zemljišta, pitanje je koliko zemljišta će biti određeno za nasade vinove loze, a koliko za druge, vjerojatno građevinske namjene. O tomu će odlučivati lokalna samouprava koja za svoje namjere treba dobiti i odobrenje Ministarstva poljoprivrede. Vinogradar se od ožujka 2003. nalazi u stečaju a kontrolu nad kompanijom može steći onaj tko otkupi potraživanja većinskog dijela vjerovnika. Među najvećim vjerovnicima bila je država, ali i neke banke.

Za preuzimanje Vinogradara već godinama se bore poznati vinar Antun Plančić i hercegovački tajkun Milan Lučić. Bila bi to tek jedna od mnogih poslovnih borbi, u ovom slučaju za potencijalno perspektivnu lokalnu tvrtku, da se u rješavanje te bitke, pod mutnim okolnostima, nisu uključili neki vjerojatno korumpirani državni dužnosnici. Državno odvjetništvo odnedavno pokušava rekonstruirati pod kojim je okolnostima HZMO prodao svoja potraživanja u viškom Vinogradaru vinariji Ljubuški, iza koje stoji Milan Lučić. Sumnja se da su dužnosnici u HZMO-u omogućili Lučiću da kupi njihova potraživanja bez prethodnog mišljenja Državnog odvjetništva i bez odluke Vlade, što se moralo učiniti. Ako se pokaže da je ta transakcija izvršena nezakonito, moglo bi doći do novog vlasničkog prevrata u viškoj vinariji Vinogradar. Prema nekim izvorima, na hitnosti postupanja Državnog odvjetništva ustraju i Vlada i Ured predsjednika, kako bi se izbjegla situacija slična aferi Liburnija. Navodno su i premijer Ivo Sanader i predsjednik Stipe Mesić spremni podržati inicijativu da država proda svoj udio u Vinogradaru upravo Plančiću.

Vjeruju da je on kvalitetan vinar s dugom tradicijom koji će biti jamac da će viški Vinogradar i dalje uzgajati vinovu lozu, te na Visu neće koristiti zemljišta te kompanije za turističko-građevinske pothvate. Međutim, njihova politička volja i utjecaj sami po sebi ne bi bili dovoljni da Plančiću omoguće kupnju većinskog dijela Vinogradara da se nedavno nije otkrilo da je Milan Lučić nezakonito od HZMO-a kupio ključni udio u Vinogradaru. Riječ je o potraživanju od svega 100-ak tisuća eura. Međutim, kako je Lučić veći dio kompanije preuzeo kupivši potraživanja Croatia i HVB Splitske banke, taj mu je mali dio potraživanja HZMO-a omogućio da neko vrijeme posve kontrolira tvrtku, potom je nominalno proda Hypo Alpe Adria banci i vjerojatno se kao manjinski suvlasnik sakrije iza tvrtki koje je austrijska banka uvela u suvlasništvo Vinogradara. Plančić pokušava preuzeti Vinogradara u stečaju još od 2003. kad se obratio Ministarstvu financija s ponudom da otkupi državna potraživanja. Za vrijeme Račanove vlade nije dobio nikakav odgovor. Početkom 2005. o tomu se konzultirao s premijerom Sanaderom, a dobio je i pozitivno mišljenje ministra financija Ivana Šukera. Plančić se obvezao zasaditi još 110 hektara vinograda i zaposliti novih 25 radnika, a potom je poslao svoju ponudu na koju se Ministarstvo financija pozitivno očitovalo. Čekalo se očitovanje Državnog odvjetništva. Plančić je u svojoj ponudi ponudio i otkup duga HZMO-a, vodeći pri tomu računa da se radi o potraživanjima koja pripadaju radnicima.

Međutim, u svibnju 2005. do Plančića su dospjele informacije da je netko unutar Ministarstva financija kopirao njegovu ponudu i dostavio je Milanu Lučiću. U travnju 2005. Ministarstvu financija pismeno je ponudio da će otkupiti državna potraživanja s popustom od 80 posto, dok bi za potraživanja HZMO-a platio puni iznos, jer se radi o potraživanjima koja pripadaju radnicima. Međutim, u svibnju je Lučić, zajedno s tvrtkom Vino Alpe Adria, ponudio da će za državna potraživanja dati 30 posto više. Potom je Plančić korigirao ponudu i ponudio 3 posto više od Lučića, a Lučić je kroz Ljubuški Hepok i Vino Alpe Adriju za iznos državnih potraživanja ponudio 6 milijuna kuna. Plančić je upozorio Šukera da Lučićeva ponuda nije bila kompletna niti usklađena sa zakonom, te ju je po njegovim tvrdnjama trebalo odbaciti. Plančićevi suradnici uvjereni su da je Lučić imao svog čovjeka u Ministarstvu financija koji mu je odavao iznose Plančićevih ponuda i opstruirao da njegova ponuda bude prihvaćena. Lučić se istodobno, s otkupljenim potraživanjima od HZMO-a, počeo ponašati kao novi vlasnik kompanije. Svjestan toga da izaziva animozitet u političkim krugovima, Lučić se potom povukao i u prvi plan gurnuo Hypo Alpe Adria banku. O tomu je prošli tjedan detaljno pisao Business.hr, koji je u naslovu tog teksta ustvrdio da je ta banka zainteresirana isključivo za atraktivna zemljišta na Visu. Upućeni u taj slučaj tvrde da su zbivanja oko Vinogradara početkom godine čak prijetila podjeli Vlade nakon što se Plančić sastao sa Sanaderom i ministrom Šukerom.

Nedugo potom krenula je inicijativa da se ispitaju okolnosti prodaje Vinogradara Lučiću. Lučić je prije nekoliko mjeseci u Slobodnoj Dalmaciji izjavio da želi posve preuzeti kontrolu nad dalmatinskim vinarijama. Svojedobno se govorilo da se u borbu za Vinogradar želi uključiti i ruski tajkun Dmytri Zheleznyak. Lučić je to u Slobodnoj Dalmaciji komentirao ovako: “Zheleznyaka ne poznajem ali ga cijenim kao konkurenta. Uostalom, dolazimo iz istog biznisa, obojica smo naftaši, a tu nema mjesta za slabe igrače. Nisam ga upoznao, ali po onome što čitam i čujem vrlo mi je simpatičan. Za razliku od Plančića.” Plančić također ne krije svoj animozitet prema Lučiću. O njemu je za Nacional rekao: “Ne želim komentirati rad Državnog odvjetništva, koje se nedavno uključilo u rad na ovom slučaju. Međutim, već sam javno upozoravao da je načelnica odjela iz Ministarstva financija viđena na Lučićevoj jahti. Ona mu je pokazala našu poslovnu ponudu. Lučića zanimaju isključivo poslovi gdje se može brzo okrenuti novac, a ne vinogradarstvo, gdje se tek nakon 6 godina može očekivati prvi urod. Lučić preuzima tvrtke, isisava kapital i šalje ih u stečaj, što je vidljivo iz primjera makarske Amfore, metkovskih tvrtki Metkovka i Narona. Na viškim terenima on namjerava graditi apartmane.” U sljedećim tjednima trebali bi biti dovršeni dogovori koji bi Plančiću omogućili da otkupi državna potraživanja u Vinogradaru. Potom bi se pričekao rasplet istrage sporne prodaje državnih potraživanja HZMO-a Lučiću. Ustanovi li se da je to napravljeno nezakonito, i taj bi udio mogao završiti pod Plančićevom kontrolom. Takav epilog bio bi iznimno neugodan po Lučića i Hypo Alpe Adria banku, koja je mnogo investirala u Lučićev Hepok, vjerojatno djelomično i zato što ih je Lučić uvjerio da je situacija oko Vinogradara pod njegovom kontrolom.

Uskoro bi trebali biti poznati i rezultati rada Državnog odvjetništva koje pokušava rekonstruirati je li HZMO nezakonito prodao svoje potraživanje Lučiću. Pokaže li se da se to doista dogodilo, bit će zanimljivo vidjeti tko će sve u tom slučaju morati odstupiti sa svoje funkcije u toj instituciji, kao i kako će Vlada reagirati na tu neugodnu korupcionašku aferu. Šuker se pravda Sanaderu Plančić se prije nekoliko mjeseci sastao s premijerom Sanaderom a sastanku je prisustvovao i ministar financija Ivan Šuker. Ondje je Plančić ispričao što mu se sve dogodilo, a Šuker se isprva pokušavao obraniti. Međutim, prvo se suočio sa čvrstim argumentima Plančića, a potom nije znao odgovoriti pod kojim se okolnostima prodalo potraživanje HZMO-a Lučiću.>email to:Berislav Jelinic