4. srpnja 2006., istoga dana kad je Nacional objavio opsežan tekst o propasti sustava socijalne skrbi u Hrvatskoj, pripadnici velikogoričke specijalne policije, vatrogasci, policajci, sanitarni djelatnici, socijalni radnici, pripadnici Hitne pomoći, veterinari, neki novinari i Velikogoričani na jednom su se mjestu iz prve ruke uvjerili da je sustav socijalne skrbi, ali i čitav niz drugih s njime povezanih institucija opet zakazao.

U Ulici kneza Mislava 14, u Velikoj Gorici, pripadnici velikogoričke specijalne policije izvukli su 38-godišnji Renea Richtera iz smrdljivog tavana, odakle nije izlazio 16 godina. Richter je bio posve zarastao, prljav i neuredan, nokti na nogama i rukama bili su mu dugi nekoliko centimetara a smrad koji se širio oko njega bio je užasan. Njegova je mentalno bolesna majka, 61-godišnja Jasmina Richter, nedavno rekla psihijatru kako ga je ubila smrtonosnom injekcijom. Da se to nije dogodilo, Richter bi vjerojatno i dalje ostao izoliran od civilizacije, iako su najbliži susjedi godinama upozoravali policiju na čudne događaje u kući u kojoj je živio. Dok su ga policajci prošlog utorka odvodili iz stana, Richter je urlao i opirao se, govorio besmislice, te je odmah bilo vidljivo da ima ozbiljnih mentalnih problema, a nekim je svjedocima tog događaja zbog smrada koji se oko njega širio i pozlilo. Richter je smješten u vozilo Hitne pomoći, gdje mu je liječnik ubrizgao injekciju za smirenje. Za to je vrijeme preklinjao liječnika riječima: “Nemojte me drogirati, mene štiti doktor Sanader.” Kasnije su Nacionalovi novinari od susjeda doznali kako se majka hvalila da je njezin sin često slao pisma Hrvatskoj vladi, čak osobno premijeru i ministrima.Rene Richter odmah je prevezen, zajedno s majkom Jasminom, u bolnicu u Popovaču, gdje će vjerojatno provesti ostatak života. Ispitivanje fizičkog i psihičkog zdravlja Renea Richtera pokazat će koliko mu je um pomućen, a koliko je nesigurni i povučeni pubertetlija žrtva poremećene majke.

Ravnateljica velikogoričkog Centra za socijalnu skrb Marija Žirović smatra da je Centar sve odradio prema zakonu i pravilima struke, a odbija optužbe da je sustav kasno reagirao. “Obitelj Richter nije surađivala i na sve načine je onemogućavala djelovanje Centra. Kod ekscentričnih ljudi koji, blago rečeno, imaju vrlo neobičan stil života koji ne žele promijeniti, vrlo je teško odrediti kad sustav treba djelovati, kad je prerano, kad prekasno, a kad zadiremo u ljudska prava? Centar je zimus zatražio da se obitelji oduzme radna sposobnost jer su prigovori sustanara u zgradi i okolnih susjeda bili sve učestaliji i energičniji. Kad su sazreli uvjeti, od suda je dobivena dozvola za prisilno iseljenje, pa je policija odradila svoj dio posla.”

O tome tko je zapravo Rene Richter, te koje su obiteljske okolnosti dovele do toga da skoro dva desetljeća provede zatvoren na smrdljivom tavanu, pročitajte u novom broju Nacionala.