12.07.2006. / 11:36

Autor: Igor Koruga

ACCADEMIA BIZANTINA

Briljantna Accademia Bizantina

VENECIJANSKI GLAZBENI DRAGULJI


Desetkovana nerijetkim epidemijama kuge, Venecija se koncem XVII stoljeća oporavlja kako ekonomski, tako i kulturno. Ugroženi talijanski gradovi-države nastoje što prije i kvalitenije pokrenuti glazbeni život i vratiti sjaj s početka barokne ere. Početkom XVIII stoljeća u Mlecima otvaraju brojna kazališta, a crkve potiču zavidnu glazbenu djelatnost u svojim sve brojnijim kapelama i ubožnicama.

Geografski položaj, blizina srednjoj Europi gdje barok dostojno natavlja renesansne vokalno-instrumentalne tradicije, uvjetuje razvoj različitih glazbenih stilova. Venecija i Rim nameću se kao središta okupljanja kompozitora koji instrumentalnu glazbenu formu talijanskog settecenta (trio-sonatu i koncert) utemeljuju u novom obliku. Taj oblik je uglavnom prilagodba vokalnih (duhovnih i svjetovnih) dionica tadašnjim instrumentima. U početku su to bila solistička suglasja violina i violončela (concertino skupina), a kasnije su i instrumenti nižeg registra kao što su primjerice violončelo i fagot dobili svoja vodeća mjesta (Vivaldi).

Venecijanci su bili općenito vještiji operni skladatelji (Rim je zastupao tradiciju komornih vokalnih ansambala), te je i njihova instrumentalna glazba, proizašla iz vokalne, bila slojevitija, virtuoznija i svojom čestom trostavačnom strukturom (za razliku od rimske četverostavačnosti) otkrivala korijene venecijanske operne uvertire.

Dok je rimski dio bio predvođen Arcangelom Corellijem (1653-1713), venecijanski tip koncerta načeo je Tommaso Albinoni (1671.-1750.), a do savršenstva ga je doveo Antonio Vivaldi (1678.-1741.).
U večerašnjem koncertu predstavljena su još dva skladatelja iz venecijanske skupine, a to su Baldassare Galuppi (1706.-1785.) i Giovanni Benedetto Platti (oko 1700.-1763.) koji je bitan dio svog života proveo u Würzburg gdje je djelovao do kraja života.



Iako su zbog nesigurne vremenske prognoze i mogućnosti kiše umjetnici instrumentalnog ansambla Accademia Bizantina premješteni iz Atrija Klovićevih dvora u (zatvoreni) prostor Crkve sv. Katarine, čvrst i iznimno ugođen zvuk kompletnog ansambla nije izostao. Svestrani glazbenik, umjetnički voditelj i čembalist ansambla Ottavio Dantone vrlo je savjesno i suptilno predstavio glazbu venecijanskih majstora.

Glazba, odnosno ONO što ista nosi i provocira (smisao svake umjetnosti) u glavama slušatelja, nekada se i ¨ne pojavi¨ tijekom cijelog koncerta, neovisno o individualnoj vještini pojedinih glazbenika. Za grupno izvođenje potrebno je nešto više. Osim odgovarajuće vještog muziciranja, svaki izvođač morao bi znati gdje mu je i kakvo mjesto unutar svake sekunde skladbe koju izvodi.
Divota i sklad napisani perom talijanskih skladatelja prije tristotinjak godina, izvođenjem ansambla Accademia Bizantina ostali su netaknuti. Violine su u savršenom suzvučju bez nepotrebne eksponiranosti i nadglasavanja transparentno vodile glavne teme i često komunicirale sa izvanredno uklopljenim kontrabasom uz violončelo. Kanoni su zvučali jasno, a opet nenametljivo i fino. Lutnja je smisleno naznačavala akorde continua, a viola se odlično uklopila i utoplila ravnotežni kolorit violinskih dionica.

Ovako visoku razinu sviranja začinio je čelist Marco Frezzato (rođen 1973.) u solističkoj ulozi Vivaldijeva Koncerta u d-molu.

Svi glazbenici ansambla Accademia Bizantina onovanog u Ravenni 1983., školovani su uglavnom na talijanskim konzervatorijima i sveučilištima (Parma, Firenza, Lugano, Milano, Pesaro, Piacenza…).



Ansambl se specijalizirao za izvođenje talijanske glazbe XVII i XVIII stoljeća, te vještom tehnikom i živopisnim interpretacijama na autentičnim instrumentima nametnuo kao jedan od vodećih (talijanskih) baroknih ansambala. Omiljeni od publike i kritike već su održali brojne turneje u Europi, Izraelu, Meksiku, Sjedinjenim Američkim Državama i Japanu.


Voditelj ansambla Ottavio Dantone diplomirao je orgulje i čembalo na Konzervatoriju ¨Giuseppe Verdi¨ u Milanu, a od 1985. nastupa kao čembalist u ansamblima Concorso Internationale di Parigi, a godinu potom i u Concorso Internacionale di Bruges.
1989. godine postaje čembalist skupine Accademia Bizantina čiji umjetnički voditelj postaje 1996. godine. Bavi se i dirigiranjem, uglavno većim vokalno-instrumentalnim djelima. U proljeće 2005. godine s velikim uspjehom dirigira operu ¨Rinaldo¨ G.F. Haendela u milanskoj Scali.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika