Ivo Pukanić Ljudi su najosjetljiviji na djecu. Pretpostavljam da bi to treba­li znati i u HDZ-u, a osobito u resoru obitelji i socijalne skr­bi koji vodi Jadranka Kosor. Ne­v­jerojatno je da nitko unutar vladajuće stranke nije vidio kakvu će katastrofu za njihovu popularnost značiti odluka o povlasticama djece branitelja pri upisu na fakultete. Ovo što je HDZ učinio s upisima podsjeća na doba Stipe Šuvara koji je svojom nasilnom reformom školstva puno pomogao da se tadašnji režim stropošta. Obični su ljudi bili bijesni jer im je bilo nametnuto da im se dijeca školuju za bravare, kovače ili neka druga zanimanja koja ih nisu zanimala. I upravo tih godina, čega sam i sam bio svjedok, jer sam bio prva generacija Šuvarova srednjoškolaca, počelo je dubinsko nagrizanje režima. Ono što se tada dogodilo komunistima, sad bi se moglo dogoditi i hadezeovcima, koji svi odreda šute i prave se blesavi, ni jednom riječju ne komentirajući neizvjesnost koja se uvukla u mnoge obitelji, kojima se upravo ovih dana određuje bu­d­ućnost njihove djece.

Nije čudno da ne reagira Jadranka Kosor, ali čudno je da ne reagira Sanader, jer upravo on ima najizoštreniji os­j­ećaj za opasnost, a ako mu je nešto politički opasno, to je ova situacija. Ali pitanje je što sada može učiniti, jer situacija je toliko komplicirana da se teško iz nje može izvući bez nekoliko otvorenih rana. Odluka o povlasticama pri upisu duboko je nepravedna, jer diskriminira djecu. Bilo bi pošteno da djeca poginulih ili nestalih branitelja te djeca teških invalida Domovinskog rata dobiju državne stipendije za cijelo školovanje. To se može opravdati time što su ta djeca rasla u težim uvjetima od svojih vršnjaka, kako bi im se bar malo kompenziralo takvo djetinjstvo. Broj na taj način privilegirane djece ne bi bio velik i bio bi društveno prihvatljiv. Potpuno je bilo besmisleno i za Sanaderovu vladu kontraproduktivno davati privilegije djeci svih “branitelja”. Jer jako se dobro zna da u Hrvatskoj ima čak pola milijuna ljudi s braniteljskim statusom, i to većinom posve nezasluženim.

Kad je trebalo popuniti Hrvatsku vojsku za “Oluju”, jedva se popunilo 50 posto sastava. Oni koji su mobilizirani i na silu, punih gaća, proveli nekoliko dana u dubokoj pozadini fronte, danas imaju braniteljski status i privilegije koji se prenose i na njihovu djecu. Dok se izredaju svi sinovi i kćeri pola milijuna “branitelja”, velik dio ostale, “nebraniteljske” dje­ce neće imati šanse za kvalitetno visoko ob­razovanje ­sljedećih desetak godina. Takva je situacija smiješna, ali ujedno i iznimno opasna iz nekoliko razloga. Prvi je razlog taj što će daljnja diskriminacija dovesti do još većeg raslojavanja i polarizacije unutar društva. Obrana domovine za normalne je ljude čin poštenja, savjesti i odgovornosti prema rodnoj zemlji i vlastitoj djeci. Za druge je to čin žrtvovanja za koji se njima mora doživotno plaćati na raznorazne načine.

Ovi drugi, koji ne shvaćaju bit Domovinskog rata, većinom su bili problematični i u ratu, a danas su najbučniji u traženju prava koja im ne pripadaju. Umjesto da im vlast odlučno i argumentirano kaže da prestanu maltretirati cijelu naciju, tim udrugama i pojedincima popušta, naivno misleći da tako kupuje socijalni mir i glasove na sljedećim izborima. To je, naravno, pogrešna procjena, koja bi u perspektivi državu, odnosno njene porezne obveznike, mogla skupo stajati. Druga je opasnost percepcija Do­m­o­vinskog rata i pravih branitelja. Mnogo je bilo onih, naročito među dragovljcima, koji su išli braniti zemlju zbog domoljuiblja, a ne radi privilegija. Njih je danas sram zbog ovoga što se događa i što je Vlada učinila. Imam jednoga prijatelja, koji je bio u ratu od prvoga dana i koji nije htio dati potvrdu na fakultet i tako upisati svoga sina. Bilo ga je sram da se posluži tim, za njega sramnim privilegijem. Sin mu na kraju nije primljen, iako je imao dobar rezultat. Nije primljen zbog onih koji su imali potvrde o braniteljskom statusu roditelja. Kako će on objasniti sinu svoj postupak? Možda bi na to pitanje mogla u ime Vlade odgovoriti Jadranka Kosor.>email to:Ivo Pukanic