Nobilo je nakon skidanja tajnosti sa zahtjeva haaškog tužiteljstva za revizijom postupka izjavio da nema govora da se radilo o falsificiranju dokumenata Glavna haaška tužiteljica Carla Del Ponte i Goran Granić, zamjenik premijera Ivice Račana u bivšoj Vladi, opet se nalaze u središtu zanimanja javnosti. To se dogodilo nakon što je sredinom prošlog tjedna skinuta oznaka tajnosti sa zahtjeva haaškog tužiteljstva za revizijom postupka protiv Tihomira Blaškića. Taj zahtjev haaško tužiteljstvo podnijelo je u ljeto prošle godine, ali je on formalno ostao zaštićen oznakom tajnosti sve do prošlog četvrtka. Haaški sud tada je s dokumenta tužiteljstva skinuo oznaku tajnosti pa je postalo jasno da haaško tužiteljstvo smatra da su Goran Granić, tadašnji zamjenik premijera Račana, a neizravno i cijela Vlada, manipulirali ključnim dokumentom za Blaškićevu obranu. To zapravo smatra svjedok tužiteljstva William Tomljanovich, povjesničar koji radi za haaško tužiteljstvo, a na haaškom sudu već je svjedočio kao ekspertni svjedok.

Taj ključni dokument nosi naziv “Saznanja MUP-a RH o događajima vezanim za zločine u Ahmićima”, a ponajviše na temelju njega Blaškiću je haaško sudsko vijeće koje je odlučivalo o njegovom slučaju smanjilo zatvorsku kaznu sa 45 na 9 godina. Haaško tužiteljstvo je nakon smanjenja kazne Blaškiću otkrilo da su postojale dvije verzije tog dokumenta - duža od 40-ak i kraća od 20 stranica. Do Haaškog suda prvo je dospjela kraća verzija tog dokumenta, a tek nakon smanjenja kazne tužiteljstvo je došlo i do njegove duže verzije. Carla Del Ponte i njeni suradnici uvjereni su da se s tim dokumentom manipuliralo, pa su još u ljeto prošle godine zatražili ponavljanje postupka protiv Tihomira Blaškića zbog “utvrđene nevjerodostojnosti dokumenata pristiglih u žalbenom postupku”, a koji su išli u prilog Blaškićevoj obrani. Sporni dokument pod nazivom “Saznanja MUP-a RH o događajima vezanim za zločine u Ahmićima” ima 20 stranica. Na njima su opisani uzroci hrvatsko-muslimanskih sukoba u BiH i Lašvanskoj dolini, struktura vojne i civilne vlasti na području Srednje Bosne i raspored vojnih formacija u vrijeme Ahmića, zločin u Ahmićima, postupanja zapovjedne strukture HVO-a i SIS-a i određenih hrvatskih službi nakon zločina, upletenost obavještajnih sustava RH i državno-političkih organa u istrazi oko zločina u Ahmićima, te manipulacija s dokumentacijom HVO-a. Između ostalog, sporni dokument MUP-a govori o postojanju dvostruke zapovjedne odgovornosti u području gdje je zapovijedao Tihomir Blaškić.

Problem je u tome što se naknadno ispostavilo da je taj dokument dobrim dijelom nastao kao rekonstrukcija onoga što je o ratnim zbivanjima na tom području BiH iznio Nobilo. Hrvatska policija počela se time baviti nakon što su Ante Slišković i Tomislav Vlajić, sudionici zbivanja u Srednjoj Bosni za koje se tereti Blaškić, nakon višegodišnjeg skrivanja tijekom 2000., pronađeni u okolici Zadra, gdje su mirno živjeli pod lažnim imenima. Protiv njih je pokrenuta istraga, a jedna od osoba koja je o okolnostima zbivanja u Ahmićima surađivala s policijom bio je Anto Nobilo, odvjetnik Tihomira Blaškića. Dijelom na temelju njegovih izjava nastao je i sporni dokument MUP-a, prvotno kako bi poslužio kao osnova za kazneno gonjenje Sliškovića i Vlajića. Sporni dokument MUP je potom poslao u Haag. Potom ga je dao Nobilu, koji ga je naknadno također uložio u Blaškićev spis. Međutim, obje su strane vjerojatno svjesno napravile manipulaciju. Ni MUP ni Nobilo nisu prvotno Haaški sud informirali da se radi o dokumentu koji je nastao i na temelju Nobilovih spoznaja. To su haaški tužitelji doznali 2004. Nije poznato tko je i kojim povodom haaškom tužiteljstvu opet slao taj dokument. Krajem prošlog tjedna doznalo se da je u proširenoj verziji MUP-ova izvještaja o Ahmićima bilo navedeno tko su drugi izvori na temelju kojih je izvještaj napravljen, kao i koji su agenti hrvatskih tajnih službi u BiH radili na stvaranju tog izvješća.

Te je dijelove izvješća uklonio Goran Granić i u Haag poslao kraću verziju. Međutim, nije se radilo o manipulaciji o kakvoj govori ekspertni svjedok tužiteljstva Tomljanovich. Tomljanovich navodi da je Granić iz izviješća o Ahmićima uklonio bitan dio o skrivanju osumnjičenih za zločin u Ahmićima od strane hrvatskih vlasti u 90-im godinama. Da je to Granić ostavio u spornom izviješću, te bi činjenice mogle ići samo u prilog Blaškiću, jer bi samo mogle dodatno potkrijepiti tvrdnje njegova odvjetnika Nobila o postojanju dvostrukih linija zapovjedanja u BiH. Tomljanovich Graniću zamjera da je sklonio iz kraće verzije izvore informacija, te da je to sakrilo činjenicu da je izvještaj napravljen na osnovi malog broja informacija. Granić je to učinio zato jer je smatrao nedopustivim da se otkrivaju identiteti hrvatskih agenata u inozemstvu. Visoki dužnosnik Račanove Vlade Nacionalu je potvrdio da je Granić iz izvješća izbacio one njegove dijelove koji su bili nekvalitetni te bi osramotili Vladu - radi se o tvrdnjama koje su prenesene bez ikakve ograde, a do kojih se došlo iz druge ili često iz treće ruke. U toj široj verziji izvješća nalaze se i ‘informacije’ do kojih se dolazilo na temelju kavanskih prepričavanja o Ahmićima. Visoki dužnosnik Račanove vlade Nacionalu je izjavio da je žalosno ako haaško tužiteljstvo kao ključne informacije iz izviješća o Ahmićima izvlači one trećerazrednog karaktera, koje se baziraju na prepričavanjima i ne mogu se iz prve ruke provjeriti. Navodi da bi te informacije Haaški sud, čak i ako udovolji zahtjevu tužiteljstva za ponavljanjem postupka, teško mogao iskoristiti kao ključne u dokazivanju Blaškićeve krivnje.

Nobilo je nakon skidanja tajnosti sa zahtjeva haaškog tužiteljstva za revizijom postupka izjavio da nema govora da se radilo o falsificiranju dokumenata, te da je obrana u odgovoru na navode tužiteljstva sve to pobila. On je u izjavi za Večernji list i Novu TV rekao da su neki dijelovi izvješća izbačeni, kao i izvori infomacija, te agenti koji su sve to sastavili. Ustvrdio je da su činjenice oko Ahmića svejedno iste. Međutim, pitanje je može li se izvući takav zaključak ako je među rijetkim preostalim izvorima informacija i branitelj optuženog Blaškića, kao zainteresirana strana u tom postupku. Nakon što se Blaškićev odvjetnički tim žalio na prvostupanjsku presudu od 45 godina zatvora, Nobilo je poslao u Haag brojne dokumente koji su išli u prilog tezi da Blaškić nije imao kontrolu nad svime što se događalo u zoni njegove zapovjedne odgovornosti. To je na koncu Blaškiću smanjilo zatvorsku kaznu na 9 godina.

Među njima je bio i sporni dokument. Iako postoje brojni dokumenti koji idu u prilog tomu da Blaškić nije odgovoran za sve ono što mu se stavljalo na teret, ipak nema puno dokumenata koji izravno i pismeno potkrepljuju tezu o postojanju dvostruke zapovjedne odgovornosti u Srednjoj Bosni. Zato tužiteljstvo vjeruje da bi u ponovljenom postupku moglo dovesti u pitanje i vjerodostojnost još nekih dokumenata koje je Nobilo koristio za obranu Blaškića. Tužiteljstvo je naknadno pribavilo i još neke svjedoke tih događaja, koji bi mogli biti neugodni po Blaškića. Međutim, kako Haaški sud zbog svoje izlazne strategije u roku od dvije godine mora završiti suđenja, teško je za povjerovati da bi Haaški sud mogao prihvatiti zahtjev Carle Del Ponte. Zato neki vjeruju da tužiteljstvo zahtjevom za reviziju nije htjelo pokazati samo da se teško miri s porazom, već se i neizravno htjelo osvetiti Graniću i Nobilu, te izraziti svoje nezadovoljstvo zbog činjenice da je Blaškić po oslobađanju u Hrvatskoj dočekan kao heroj, iako je zbog svoje odgovornosti za zbivanja u Lašvanskoj dolini bio osuđen na 9 godina zatvora. Visoki dužnosnik vlade premijera Ivice Račana Nacionalu je koncem prošlog tjedna izjavio da se iza optužbi protiv Granića nalazi želja glavne haaške tužiteljice Carle Del Ponte da se osveti Graniću.

Goran Granić je kao glavna spona Račanove Vlade za komunikaciju sa haaškim tužiteljstvom i Carlom Del Ponte njoj više puta u raznim situacijama argumentirano proturječio. Kada je ona neutemeljeno i bahato napadala Vladu on joj je uzvraćao jednakim tonom. Granić je, tvrdi dužnosnik Račanove Vlade, u dva navrata čak uspio od Haaškog suda ishoditi da Vlada ne mora udovoljiti njenim zahtjevima, jer je uspio argumentirano dokazati da je ona prekoračila ovlasti. Osim toga, više puta pokazao je Carli Del Ponte da ne radi odveć kvalitetno svoj posao - par puta upozorio ju je da je na sastanke došla nepripremljena, a u jednom slučaju dokazao joj je da njome neki njeni podređeni dužnosnici manipuliraju.

Granić je bio tvrd orah za tužiteljstvo Dok je obnašao dužnost potpredsjednika Vlade RH, Goran Granić je, između ostalog, bio zadužen za odnose s haaškim tužiteljstvom.U to vrijeme više se puta sastao s Carlom Del Ponte i često joj proturječio i na napade uzvraćao istom mjerom. U dva je navrata ishodio odluku Haaškog suda prema kojima Vlada RH nije morala udovoljiti zahtjevima tužiteljstva. Haag je već kažnjavao Nobila Okolnosti koje su dovele do zahtjeva tužiteljstva za ponavljanjem postupka Blaškiću neugodne su za njegova odvjetnika Antu Nobila. Nobilo je 11. prosinca, 1998. u postupku protiv Blaškića već bio osuđen za nepoštivanje suda i kažnjen s 4545 eura. Kažnjen je jer je za vrijeme suđenja Blaškiću otkrio podatke o identitetu i zanimanju zaštićenog svjedoka, koji je svjedočio za Tužiteljstvo u slučaju Aleksovski. Desetak dana poslije izricanja kazne odobreno mu je i pravo na žalbu protiv te odluke, što je on i učinio, tvrdeći između ostalog da nema dovoljno novca za plaćanje kazne. Haaško tužiteljstvo Nobila sumnjiči i da je informirao javnost o zahtjevu Carle Del Ponte za ponavljanjem postupka protiv Blaškića, o čemu je Nacional detaljno pisao u rujnu prošle godine. Međutim, zbog izlazne strategije suda, vjerojatno neće biti opet optužen za omalovažavanje i nepoštivanje Haaškog suda.>email to:Berislav Jelinic