Srećko JurdanaU Hrvatskoj pouzdano mnogo toga nedostaje - novca, manira, reda, poštenja itd. - ali genija raznih vrsta ima, na sreću, u izobilju, i oni su za naciju trajni izvori nadahnuća. Skupina genijalnih ljudi pokrenula je, na primjer, zadnjih dana akciju vezivanja kravate oko Hrvatske: povlačenje uzice uzduž cijele hrvatske granice, koja će se na kraju negdje spojiti u čvor. Pametno; Hrvatska će s kravatom izgledati neusporedivo elegantnije negoli bez nje, i to u svijetu neće proći bez odjeka.

U kontekstu uzice postoji, doduše, ironični haiku pjesnika Zvonimira Baloga, koji glasi: Uzica; i na jednom i na drugom kraju - guzica, ali on bi se tek sa značajnim izražajnim poteškoćama mogao primijeniti na veličanstvenu rodoljubnu ideju o kojoj je riječ. Ne bi bilo iznenađenje da se u akciju ukljući i Vlada, iz više razloga. Na jednoj strani, vezivanje kravate oko Hrvatske ozbiljna je poduzetnička operacija koja može zaposliti desetke tisuća ljudi, u duhu Keynesove teorije po kojoj je državi s ekonomskoga stajališta svejedno hoće li građani biti plaćeni zato da nešto proizvode, ili zato da pola njih kopa rupu u zemlji, a pola da je zatrpava. Na drugoj, Vlada povremeno voli demonstrirati svoju zainteresiranost za razne forme alternativne umjetnosti, čime se Hrvatska svrstava u vrh europske političke avangarde.

Skupina njezinih visokih predstavnika, na primjer, svečano je zadnjih dana pustila u pogon kuću za erotsku zabavu, jezikom njemačkih turista: Freudenhaus, u nešto radikalnijoj varijanti: Bumsladen, na hrvatskome njemačkom rečeno: kupleraj. Javnosti je fenomen već poznat. U Zadru je stanoviti Jusup - lokalni mogul, dužnosnik, prijatelj vlasti ako već ne i vlast kao takva, financijer HDZ-a - otvorio noćni striptease-bar u kojem gole dame plešu uz motku i izvode razne artističke igre na temu neposrednoga zbližavanja čovjeka s čovjekom, bića s bićem, drugarice s drugaricom, a svečanost otvaranja uveličala je cijela zadarska nomenklatura predvođena glavnim Sanaderovim suradnikom Božidarom Kalmetom i Anom Lovrin, ministricom pravosuđa. Gospođa Lovrin dovela je na svečanost i supruga, da radost bude obiteljska. Događaj se, u širem kontekstu, uveličao i novom masovnom akcijom lijepljenja slika Ante Gotovine, koju je Andrija Hebrang označio kao politički korektnu s obzirom na činjenicu da general nije više u bijegu. O. K. Tko je nešto našuo o životnome stilu gospodina Gotovine, zaključit će bez dvoumljenja da bi i general - kad bi mogao - s entuzijazmom došao na spomenutu priredbu.

Tema su, međutim, drugi, a ne on. Što su tamo tražili gospodin Kalmeta i gospođa Lovrin? Ništa. Servisirali su reklamerske ambicije moćnoga zadarskoga hadezeovca, i u funkciji njegovih interesa vlastiti politički dignitet - kakav god on bio - stavili na kocku. Gospođa Lovrin predstavila se pritom i kao komediografski lik bez premca. Komentirajući travestiju u kojoj je sudjelovala, izjavila je kako u svemu tome ne vidi ništa čudno ili nemoralno, jer radi se o prostoru “koji će obogatiti zadarsku turističku ponudu” i red je da se inicijativa službeno podrži. U pitanju su, dakle, opći interesi, na veselje cjelokupne publike. Ima li još zemlje na svijetu u kojoj će ministrica pravosuđa sudjelovati u protokolu otvaranja noćnoga lokala za seksualne terevenke, i nazivati taj “bordel muza” turističkim draguljem i institucijom od državnoga značenja kao da je riječ o muzeju amfora, izložbi starih pravnih akata ili kršćanskoj biblioteci? Hrvatska turistička ponuda doista postaje neponovljiva. Tko se na moru želi provesti guranjem nosa u sise golih plesačica, može to učniti u društvu ministara i visokih predstavnika vlasti, i pričati o tome prijateljima.

STUPAC TJEDNA

Kranjčar, epilog Kranjčar nesmjenjiv, na kraju ga je Vlatko Marković ipak smijenio. Presudio je glas naroda. Kranjčar je, zapravo, smijenio sam sebe; da nije davao nesuvisle izjave kako je s reprezentacijom postigao uspjeh i kako u njoj niπta ne bi mijenjao, mogao je ostati na funkciji. Vlatko Marković navodno traži novoga izbornika u inozemstvu, i to je za reprezentaciju najbolja varijanta. Hrvatskoj treba čovjek koji nije opterećen prodajom igrača i interesima nogometne mafije.>email to:Srecko Jurdana