Dok ovih dana vlada interes za roman 'Metastaze' i enigmu tko se skriva iza pseudonima Alen Bović, NACIONAL se sjetio Franke Mrduljaš-Karić, autorice 'Obrijane Venere', i postavio joj nekoliko pitanja

NACIONAL: Kakvo je iskustvo objaviti pod pseudonimom?

- Višestruko zanimljivo. Prvo: ja sam to, recimo, učinila iz čistog inata. Sve se kod nas, u domaćoj, tzv. pomaknutoj ženskoj prozi, vrti oko pet-šest imena - Vedrana Rudan, Arijana Čulina, Julijana Matanović... Kao da nitko drugi osim njih ne zna složiti dvije-tri suvisle rečenice o vagini, makaron-usni, ženskom egu... Moram li se doista zvati kao one, pa da mi to uspije. Naravno da ne. OK, zašto i ja ne bih pokušala nešto slično, upitala sam se i tako napisala "Obrijanu Veneru". Drugo: jako je zgodno negdje u društvu žlabrati o nekoj dobroj knjizi, pogotovo svojoj, a da rulja ne kuži da je to tvoj uradak. Gledaju te posramljeno, jer možda znaju samo kako izgledaju korice knjige koja je trenutačno in, a ti se, uz sve to, još razbacuješ biranim citatima iz nje. Treće: pseudonim te apsolutno štiti od blesavih kritičara kojima si se, kao osoba, možda nekad zamjerila ili im jednostavno nije simpatična tvoja fasada, pa sad preko tvoje knjige tobože štite lijepu književnu riječ, a zapravo liječe neku svoju unutarnju frustraciju. Govore o nečemu što totalno ne razumiju, ali s toliko gorljive nespretnosti da ti se smuči. I četvrto, ništa manje važno: Franka Mrduljaš-Karić zapravo je muško, a vi probajte skužiti zašto pišem pod ženskim pseudonimom.

NACIONAL: Hoćete li opet pisati pod pesudonimom?

- Naravno da hoću, jer me to silno zabavlja. Ništa nije tako uzbuđujuće i ništa tako ne izmiče opisu kao ljudska nedoumica - zašto? Zašto baš taj, a ne neki drugi pseudonim? I zašto uopće pseudonim kad danas svatko želi proslaviti svoju porodičnu faunu. Svi pokušavaju dokučiti u čemu je kvaka. A kvake možda i nema. Čovjeku jednostavno dođe žuta minuta, trenutak inspiracije da, barem i na kratko, pobjegne od svoga imena, kao transvestit od vlastitog tijela. Naprosto, neočekivano napravi korak ulijevo ili udesno da sebi i onima oko sebe uljepša ili uprska dan.

NACIONAL: Prodaje li s ebolje knjiga kad je pod pseudonimom? Piše li se više o njoj?

- Knjigu valjda ne prodaje ime već dobar sadržaj, dobra priča. Jeste li čuli da je B. Traven bio Nijemac? Meksikanac? Amerikanac? Mongol? Ma, blago vam se fućka tko je bio. Važno je da se ne možete odvojiti od njegovih knjiga. Da, ali kod nas nije tako. Stvari su do besvijesti trule: mjerilo vrijednosti u ovoj su zemlji postali sport, seks i politika. A mozak? Boli vas briga za njega, jer ionako ničemu ne služi. Čitam tako neki dan da se stanoviti gospodin političar sprema izdati vlastitu zbirku pjesama ili nešto slično. Pazi sad: to je samo najava da će se nešto, nedajbože, dogoditi. A kad u isto vrijeme neki pametan čovjek nešto napiše, nešto stvarno svjetski, recimo iz medicine ili povijesti, to mediji i ne zabilježe. Tko zarezuje pametne? Premalo ih je da bi bili zanimljivi. Vrijednosni su nam kriteriji, najblaže rečeno, za k... Otuda valjda i želja nekih da bilo čime, pa i pseudonimom, zaintrigiraju rulju. Ja nisam od tih. Ne pišem za narod, već za vlastitu dušu. Doktrina slobodne volje! Zašto ne! Još ako na tome zaradiš i koji milijun kuna sitniša osjećaš se nekako apsolutno i opuštenije. A i domaći ti čikageri ne mogu drmnuti honorar, jer pojma nemaju tko stoji iza tvoga pseudonima.